Stari grad Kotor je jedno od najbolje ocuvanih srednjevjekovnih gradskih sredista ovog dijela Mediterana. Uspio je da ocuva svoju strukturu tipicnu za gradove od XII do XIV v. Asimetricna struktura uskih ulica i trgova, bogatih vrijednim spomenicima srednjevjekovne arhitekture, doprinijela je, pored ostalih ljepota, da Kotor bude uvrsten u UNESCO-ov registar svjetske kulturne bastine i prirodnih ljepota. Kulturno nasljedje ovog grada, posebno arhitektonski stilovi i jedinstvena uklopljenost u okolinu, cine Kotor posebnim gradom Crne Gore. Sistem utvrdjenja Kotora se smatra svjetski vrijednim. Sastoji se od bedema dugackog 4.5 km, visokog 20 m i 15 m sirokog koji predstavlja zastitu od mora. Izgradnja zida je zapoceta za vrijeme Ilira i nastavljena je do XVIII v. Od tri gradske kapije najstarija je "juzna", dijelom izgradjena u IX v, dok su "sjeverna" i "glavna" kapija izgradjene sredinom XVI v. u renesansnom stilu. Reprezentativni primjerak romanicke arhitekture na Jadranu je velicanstvena katedrala Sv. Tripuna izgradjena 1166. g. na ostacima prethodnog hrama iz IX v. U njoj su freske iz XIV i bogata riznica sa radovima domacih i venecijanskih zlatara iz XIV do XX vijeka. Osim katedrale, unutar grada sacuvano je bogato nasljedje sakralne arhitekture iz XII-XX v:
Romanicka crkva Sv. Luke je izgradjena u vrijeme vladavine velikog zupana Nemanje i njegovog sina Vukana 1195. g.
Romanicka crkva Sv. Ane iz kraja XII v. sa freskama iz XV v.
Romanicka crkva Sv. Marije iz 1221. g. u kojoj su ostaci monumentalnog freskoslikarstva kao i ranohriscanske krstionice.
Goticka crkva Sv. Mihovila je podignuta na ostacima benediktinskog manastira iz VII v.(sa freskama iz XV v.)
Crkva Sv. Klare iz XIV v. sa izuzetno lijepim mermernim oltarima koje je napravio Francesko Cabiance u XVIII v.
Pravoslavna crkva Sv. Nikole sa pocetka XX v. sa bogatom zbirkom ikona.
Brojna mjesta u gradu zavredjuju da budu posjecena: palata Drago sa gotskim prozorima iz XV v; palata Bizanti iz XVII v; palata Pima sa tipicnim renesansnim i baroknim formama iz XVI v; palata Grubonja iz 1326.g.; palata Grigurina iz XVIII v (danas zgrada Pomorskog Muzeja), kao i gradski toranj pored stuba srama.
Stari grad Perast
Nalazi se 12 km zapadno od Kotora i predstavlja najbolje ocuvanu baroknu cjelinu na crnogorskoj obali. Grad je jacanjem svoje mornarice u XVII i XVIII vijeku dostigao vrhunac razvoja. U to vrijeme je izgradjena vecina najljepsih gradjevina ovog starog grada. Palate cuvenih pomorskih kapetana pripadaju baroknom stilu i medju njima se izdvajaju palate: Bujovic iz 1693.g, Zmajevic, Badovic i Smekja.
Medju kulturnim spomenicima se isticu:
- Crkva Sv. Nikole podignuta u periodu XV-XVII v. Ima bogatu crkvenu riznicu.
- Parohijalna Crkva cija je izgradnja zapoceta 1740.g. prema planu venecijanskog arhitekte Djuzepe Beati-a. Postoje samo zvonik i crkveni svod,dok se oblik crkve kao cjeline zna zahvaljujuci sacuvanom drvenom modelu.
- Crkva Sv. Djordja izgradjena na ostrvu ispred Perasta. Pripada benediktinskom manastiru podignuton u XII v.
- Gospa od Skrpjela, barokna crkva podignuta 1630.g. na vjestacki napravljenom ostrvu ispred Perasta na kome je prethodno postojala mala kapela. U njoj je muzejska zbirka sjajnih umjetnickih djela italijanskih slikara. Crkva je ukrasena sa 68 slika Tripa Kokolje, slikara iz Perasta, najpoznatijeg imena naseg baroknog slikara iz XVII v.
Stari grad Budva
Budva se smatra za jedno od najstarijih naselja na Jadranu. Prema legendi Budvu je osnovao Kadmo, sin fenicanskog kralja Agenora. Posto je protjeran iz Tebe on je u ove krajeve stigao na volovskoj zaprezi i osnovao Budvu.
Stari grad Budva lezi na malom poluostrvu koje je nasipom spojeno sa ostatkom kopna. Okruzen je visokim zidinama izgradjenim krajem XV v. Predstavljaju sistem srednjevjekovnog utvrdjenja sa gradskim kapijama, zastitnim zidovima i kulama. Sa urbanistickog aspekta grad je struktura sa uskim ulicama i manjim trgovima i vrijednim spomenicima raznih mediteranskih kultura koje su obiljezile njegov razvoj:
- Crkva Sv. Ivana iz VII v. sa slikama i ikonama venecijanskih slikara iz XV-XVII v. Crkva ima biblioteku i arhiv sa sacuvanim dragocjenim primjercima starih crkvenih knjiga.
- Crkva St. Maria in punta iz 840.g. koju su izgradili Benediktinci.
- Crkva Sv. Save, podignuta u doba Nemanjica u XIV v. Prvi put se pominje 1413. g. u Povelji vladara Zete Balse III.
- Crkva Sv. Trojice izgradjena 1804. g. Ispred crkve je grob poznatog pisca Stjepana Mitrova Ljubise. Nalazi se ispred Citadele u Starom gradu.
- Citadela, podignuta kao fortifikacijski objekat u srednjem vijeku, danasnji oblik duguje austrougarskim vlastima.
Stari gradic Sveti Stefan
Slikoviti gradic okruzen morem, u srednjem vijeku trgovacki i politicki centar Pastrovica. Izgradjen je na malom ostrvcu , koje se nalazilo blizu obale. Osnivanje tog naselja pominje se u pisanim dokumentima prvi put u XV v, kada je izgradjeno utvrdjenje sa dvanaest kuca koje su pripadale po jednom pastrovskom bratstvu. Vremenom je to postao gradic u kome je zasjedao narodni sud "bankada". U ratnim vremenima tu se sklanjalo stanovnistvo nesposobno za borbu. Danas je to ekskluzivni grad–hotel, vjestackim putem povezan sa kopnom. U njemu su sacuvana tri sakralna spomenika:
- Crkva Sv. Stefana, po kojoj je gradic dobio ime, najstarija, smjestena na najistaknutijem grebenu ostrva. Jednobrodna gradjevina iz XV v.
- Crkva Aleksandra Nevskog, izgradjena pored prve. Potice iz XIX v. i ima portal ozivljen profilima, rozetom i zvonikom. Njen ikonostas je oslikao Marko Gregovic, domaci slikar.
- Crkva Uspenja Bogorodice, koja se nalazi na samom ulazu u grad. Malih je dimenzija i nekada je sa zgradom do nje cinila manastirski kompleks.
Stari grad Herceg Novi
Grad je utemeljio bosanski kralj Tvrtko I Kotromanovic u Zupi Dracevica u zalivu Topla 1382. g. i nazvao ga Sveti Stefan. Grad je osnovan s ciljem da se preko njega ostvare trgovacke veze sa susjednim zemljama i da se konkurise Dubrovniku. Posto je bio najmladji grad na Jadranu nazvan je Novi. Sadasnje ime je dobio pod upravom Herceg Stjepana Vukcic Kosace kada je i dozivio svoj procvat. Njegova istorija je ilustracija vladavine velikih sila nad ovim podrucjima: u XV v. ga zauzimaju Turci, u XVII v. Mlecani, u XVIII v. Austrougarska, pod kojom ostaje do 1918. god. i formiranja kraljevine Jugoslavije. Stari Grad je izgradjivan postepeno. Suocen sa opasnostima koje su mu prijetile sa mora, okruzivan je zidom gradjenim od XIV do XIX v. i sa tvrdjavom Forte Mare iz XIV v. (danas ljetnji bioskop). Iz vremena turske okupacije potice Kanli citadela, XV v, (danas ljetnja pozornica) i Spanjola. Iz doba Mletacke vladavine ostao je samostan Sv. Franje sa bolnicom.
Centralni dio starog urbanog jezgra sastoji iz dva velika trga: Trga Herceg Stjepana sa crkvom Sv. Arhandjela Mihaila i Trga Mica Pavlovica sa crkvom Sv. Jeronima. U gradu se nalaze znacajnije institucije kao sto su: gradski arhiv, umjetnicke galerije i javna narodna biblioteka. Stilski raznolik, grad je skladno urbanisticki povezana cjelina i razglednica svoje burne i kulturnim ostacima bogate proslosti.
Stari grad Bar
Stari Bar je smjesten u podnozju planine Rumije na strmom grebenu nepristupacnom sa tri strane. Cini se da su nepristupacnost i izvor pitke vode razlozi zbog kojih je Stari Bar, za razliku od drugih primorskih gradova, izgradjen na 5 km udaljenosti od morske obale. Ovaj grad, ciji su stanovnici zivjeli od zanata, trgovine i maslinarstva uspjesno se izgradjivao kroz vijekove. Najstariji, srednjevjekovni djelovi grada su na isturenom grebenu gdje je i gradska kapija iz X-XI vijeka sa fasadama iz XIV v. gradjenim u vrijeme vizantijske vlasti. U XV v. grad zauzimaju Mlecani, a vijek kasnije njime gospodare Turci, koji ostaju do kraja XIX v. Objekti unutar zidina su gradjeni od tesanog kamena, a od javnih gradjevina postojale su palate opstine i knezeva, izgradjene u mletackim vremenima i tesko ostecene. Iz turskih vremena sacuvani su ostaci amama, barutane i sat-kule. Od sakralnih gradjevina u gradu se nalaze:
- crkva Sv. Teodora iz IX v. koja je kasnije prepravljena u crkvu Sv. Djordja
- crkva Sv. Marka iz XIII v.
- crkva Sv. Venerande iz XIV v.
Stari grad Ulcinj
Stari grad Ulcinj se nalazi na krajnjem jugu crnogorskog primorja i jedno je od najstarijih ilirskih naselja na obali Jadrana. Osnovali su ga Grci iz Kolhidiuma za vrijeme osvajanja novih grckih kolonija u V vijeku prije nove ere. To dokazuje najstariji kameni zid njegovog Starog grada izgradjen od gigantskih kamenih blokova nazvan "Kiklopov zid".
Stari grad je srediste kulturno-istorijskog nasljedja Ulcinja. Dijeli se na dva platoa: gornji (citadela, vojne namjene) i donji (civilni dio). Na gornjem platou tvrdjave, iza sjevernih ulaza, nalazi se muzejski kompleks i najinteresantniji spomenici iz raznih vremenskih perioda. Tamo je i jedinstvena crkva-dzamija, danas u funkciji Arheoloskog muzeja. Posebnu paznju zavredjuje anticki zrtvenik sa natpisom posvecenim boginji Artemidi. Neposredno iza muzeja je Balsica kula (danas mjesto predvidjeno za galeriju). Ispred muzeja je mali trg okruzen lukovima, koristen kao pijaca robova. Ispred ulaza u muzej je turska cesma iz 1749. g.
Do donjeg platoa tvrdjave se moze stici brojnim uskim ulicama. Na tom platou, ispred juznog ulaza u grad, nalazi se pravoslavna Bogorodicina crkva iz XII v, kasnije pretvorena u katolicku crkvu Sv. Marka. U blizini je veliki gradski rezervoar podignut za vrijeme vladavine Venecije. Nesto dalje je turska barutana iz XIII v. Na ovom platou postoje i dvije palate izgradjene u doba Venecije i u njima je bilo sjediste magistrata. Danas su preuredjene u hotele: Palata Venecija i Palata Balsica.
Stari grad Cetinje
Osnovao ga je Ivan Crnojevic, poslednji vladar snazne srednjevjekovne drzave Zete. Poslije napustanja starog glavnog grada (Zabljak Crnojevica na Skadarskom jezeru) pred turskom najezdom, Ivan Crnojevic je 1482. podigao sebi dvor na padinama Lovcena. Nakon dvije godine izgradio je i manastir posvecen Bogorodici gdje je smjestio crnogorsku mitropoliju. Dolina Lovcenski dolac u sumama ispod Lovcena postala je centar nove drzave - Crne Gore.
Krajem XVII v., 1697. g. za cetinjskog vladiku je izabran Danilo Petrovic, sto je oznacilo pocetak vladavine dinastije Petrovic, koja je trajala sve do kapitulacije Crne Gore u I Svjetskom ratu 1916. g. Za vrijeme vladavine dinastije Petrovic promijenilo se sedam vladara. Svaki od njih je na svoj nacin doprinio oslobadjanju, priznavanju i kulturnom razvoju Crne Gore kao drzave.
U okolini Cetinja postoji vise spomenika. Skromni po stilu i materijalima od kojih su nacinjeni, oni predstavljaju znacajno kulturno nasljedje dokazujuci bogatu istorijsku tradiciju cetinjskog kraja.
- Zabljak - prestonica dinastije Crnojevic - smjesten je na sjevernoj strani Skadarskog jezera na brdu koje dominira Zetskom ravnicom. Tu je bila crkva Sv. DJordja, a kasnije je na njenom mjestu podignuta skola. Grad je bio solidno utvrdjen sprecavajuci pristup i omogucavajuci kontrolu cijelog podrucja do 1478. g. kada su ga zauzele turske trupe.
- Vlaska crkva, najstarija zgrada na Cetinju, osnovana oko 1450 godine. Podigli su je pastiri, Vlasi.
- Manastir Sv. Petra Cetinjskog. Na mjestu gdje je bio dvorac Ivana Crnojevica, vladika Danilo je 1701. g. podigao novi manastir posvecen Sv. Petru. Manastir je bio i danas je sjediste crnogorske mitropolije, a za vrijeme vladavine dinastije Petrovic je bio i kulturni i obrazovni centar. Prema zapisima, jos od 1704 g. djeca su u njemu ucila da pisu i citaju. Kasnije je u njemu NJegos otvorio prvu osnovnu skolu u Crnoj Gori - 1834. g.Godinu dana ranije je pustena u rad stamparija namijenjena stampanju knjiga za potrebe skole. Znacajni spomenici crnogorske istorije su sacuvani u manastiru. U zgradi Vladicanske rezidencije je Riznica, a posto je manastir sluzio i kao groblje za clanove dinastije Petrovic, u njemu se takodje nalaze sarkofazi i grobovi clanova vladajuce porodice.
- Kuca u kojoj je rodjen Njegos nalazi se blizu Cetinja u selu Njegusi na putu Cetinje - Kotor.To je mjesto odakle poticu svi clanovi dinastije Petrovic koja je vladala Crnom Gorom od 1696.g. do 1918. g. Tu se nalazi i porodicna kuca vladike i pjesnika Petra II Petrovica NJegosa.
- Biljarda - sagradio je Njegos za potrebe Senata 1838. g. poslije povratka iz Rusije.
- Dvorac Kralja Nikole je izgradjen 1867. g. Od 1925.g. u Dvorcu je smjesten Narodni muzej u kome se cuvaju brojni predmeti dinastije Petrovic.
- Pozoriste-Zetski dom, izgradjeno 1888. g.
- Njegosev mauzolej nalazi se na vrhu planinskog masiva Lovcena, mjestu zvanom Jezerski vrh.
Anticka Duklja
Ostaci ovoga antickog grada se nalaze nedaleko od Podgorice. Nekada je on predstavljao centar ilirskog plemena Docleata i od manjeg utvrdjenja pocetkom I vijeka nove ere postaje rimsko vojno i administrativno srediste u juznoj provinciji Dalmaciji, zvanoj Prevalis. Doclea se nalazila na raskrscu glavnih puteva Skadar – Narona. Veliki uspon dozivljava u doba Domicijana i Trajana, kada dobija status municipija.
Razaran je u V vijeku od strane gotskih plemena. U VI v. je porusen u zemljotresu, kada ga obnavlja vizantijska vlast. Svoj anticki karakter Doclea gubi dolaskom Slovena na ova podrucja.
U IX v. grad ponovo postaje centar oblasti koja nosi ime Duklja. Prirodno je bio dobro zasticen, a bio je i opasan zidinama. Otkrivena je i istrazena vecina arhitektonskih kompleksa i objekata - cetverougaoni forum sa bazilikom, nekoliko sakralnih gradjevina (Dijanin hram), terme, vile, ulice sa trijumfalnim slavolukom, nekropole. Iz VI v. potice trobrodna bazilika, a na mjestu ostataka druge podignuta je srednjevjekovna crkva.
Redzepagica Kula
Najstariji i najbolje sacuvani spomenik islamske stambeno-fortifikacijske kulture. Nalazi se u centru Plava i sagradjena je u XVII v. Pravougaone je osnove, gradjena debelim kamenim zidovima (na nekim mjestima i do metar sirine). Na juznoj strani se nalazi nizak ulaz iznad kojeg su puskarnice. Treci sprat je izgradjen od drveta i bio je namijenjen za stanovanje.
Stari grad Anderva
Najstariji grad na ovim prostorima u rimsko doba medju Ilirima, prastarim stanovnicima ovog kraja, nazivao se ANDERVA ili ANDERBA. Njegovo ime je zabiljezeno u istorijskim spomenicima iz III ili IV vijeka (Itinerarium Antonini), koji sadrze spisak vojnickih i pomorskih puteva rimskog carstva, kao i imena glavnih stanica na njima, ali i u starim kartama glavnih komunikacija rimske imperije koja je radjena oko III vijeka – Tabula Peutingeriana.
Starine Niksica je prvi priucavao poznati engleski naucnik Artur Evans, koji je sa crnogorskom vojskom usao u Niksic 1877. g.odine nakon oslobodjenja od Turaka. Po njegovim nalazima to je bila rimska gradjevina iz poznoantickog doba, sto znaci da je osnovan negdje izmedju III i IV vijeka. Moguce je da je Anderva (odnosno Anderba) neko jos starije naselje koje je postalo u vrijeme Julija Cezara, a moguce da je bilo i jos starije.
Po Evansu, ovaj rimski grad je bio rimska “CASTRA”, tj. Vojnicko utvrdjenje koje se sastojalo iz 2 dijela.
1.Tvrdjave (“citadelle”) koja je dugacka vijugava gradjevina na grebenu okomite glavice, koja se nadnosi nad donjim gradom
2.Donji grad se nalazi u polju ispod tvrdjave koja ga zatvara sa zapada, sa ostale tri strane je bio opasan visokim bedemima.
Inace ovaj rimski grad je stradao pri navali varvarskih naroda. Njegove su zidine zatekli Goti i pripremajuci se za borbu protiv Vizantije, na istim osnovama rimskog grada podigli svoje utvrdjenje u V i VI vijeku – Gotski grad, Anagastum, po svom vojskovodji Anagastu. Ovaj naziv grada, poznat tokom cijelog srednjeg vijeka, preinacen u Onogost, staro ime Niksica