Ispod Lovcena na cetinjskom Polju, na nadmorskoj visini od oko 670 m nalazi se Cetinje, povrsine 910 km2 u kome zivi preko 20000 stanovnika. Tesko je u svijetu naci grad koji je toliko sudbinski povezan sa svojim narodom tokom citave njegove istorije, kao sto je slucaj sa Cetinjem. Zato, ko upozna Cetinje, sa svim njegovim znamenitostima, taj ce gotovo sve sto je bitno u istoriji Crne Gore tu spoznati.
"Ovo je predivna rajska rupa", ushicena panoramom kazala je jedna engleska princeza dok se pocetkom ovog vijeka primicala Cetinju. Vjerovatno je to bilo na Orlovom krsu, odakle se pruza i najljepsi pogled na staru crnogorsku prijestonicu. Ona nema bedema, poput mnogih drevnih kraljevskih gradova. Jer, priroda je Cetinje optocila kamenim brjegovima kao mocnim cuvarima.
Grad je nastao daleke 1482, kad je Ivan Crnojevic, posljednji vladar mocne srednjevjekovne drzave Zete, podigao sebi dvor pod Orlovim krsom, a potom i manastir za sjediste Zetske mitropolije. Ucinio je to prvenstveno uvjeren da ce u ovom nepristupacnom ambijentu uspjesnije odbraniti svoju drzavu od osvajaca. Kao gnijezdo slobode, Cetinje je vijekovima odolijevalo brojnim nasrtajima velikih sila i ostalo nepokoreno. U tim vremenima postaje i riznica crngoroske duhovnosti. Naime, samo cetrdesetak godina nakon Gutenbergovog pronalaska, Djuradj Crnojevic 1494.godine osniva cuvenu cetinjsku stampariju iz koje izlazi "Oktoih prvoglasnik", prva knjiga stampana cirilicom na Balkanu i slovenskom jugu.
Cetinje je vekovima ostalo dokaz kako su Crnogorci jednom rukom stvarali i cuvali kulturno blago, a u drugoj obavezno drzali oruzje. Ovo je zapravo grad-muzej, s najboljim i najocuvanijim zbirkama oruzja i drugih dragocjenosti na Balkanu, koje predstavljaju vrhunsku ljepotu te zanatske vjestine.
Iako danas sjenovitim cetinjskim ulicama ne setaju vladari, vojovde i perjanici, ambasadori i konzuli, one su i nadalje svjedok slavne proslosti Crne Gore. Onaj ko hoce da dozivi makar dio toga, najuptnije mu je da se s Orlovog krsa spusti na Malo guvno, prostor izmedju dva glavna spomenika, manastira i Biljarde na Cetinju. Ono podsjeca na cuveni Trg "Cara zvona" u Moskvi, a navodno je i gradjeno po ugledu na njega. U Biljardi, nekad kancelariji Senata, nastao je i Njegosev neprevazidjeni "Gorski vijenac"... Muzeji, galerije, arhivi, umjetnicke akademije, to je ono sto i danas Cetinje cini jednim od najatraktivnijih turistickih sredista savremene Crne Gore.
I najkraci boravak na Cetinju podrazumijeva obavezan obilazak vrha Lovcena. U monumentalnom mauzoleju, rad svjetski znanog kipara Ivana Mestorvica, pocivaju Njegosevi ostaci. Pjesnik, mudrac, filozof i vodja koji je govorio kako je covjek "iskra za nebo stvorena", a zivot "borba neprestana"...
NJEGUSI
Uzim starim putem i brojnim serpentinama uklesanim u kotorskim stranama, stize se u Njeguse, rodni kraj velikog pisca i vladara Crne Gore, Petra II Petrovica NJegosa. Vjekovima je ovaj put bio jedina veza cetinjske prijestonice s Primorjem. Sa ove "nebeske staze" pruza se najljepsi pogled na Boku kotorsku, kao "na dlanu". Izlet do Njegusa je zato veoma atraktivna turisticka tura za goste bokokotorske i dubrovacke rivijere. Najljepsa izletnicka stanica je Njegoseva rodna kuca u selu Herakovici. Skromno kameno zdanje u tradicionalnom crnogoskom stilu cuva uspomenu na tvorca "Gorskog vijenca", koga mnogi knjizevni kriticari svrstavaju medju velikane kao sto su Puskin i Ljermontov, Gete ili Hajne...
Tradicionalno gostoljubivi njeguski domacini potrudice se da svakom gostu dolazak u ove prividno skrte predjele ostane u lijepoj uspomeni. Napajanje istorijom ovdje obavezno prate i gutljaji prvoklasne i ljekovite njeguske medovine, specificnog osvjezavajuceg napitka. Sladokusci mogu da uzivaju u prvoklasnoj i nadaleko cuvenoj njeguskoj prsuti, te siru i kajmaku i jelima pripremljenim na tradicionalan nacin uz ognjiste.
Zbog ugodne klime i u najvrelijim ljetnjim danima, brojni su oni koji u ovoj "vazdusnoj banji" provode i citav odmor, najcesce na pitomim Ivanovim koritima. Nije stoga cudo što je i cuveni kipar Ivan Mestrovic, kao honorar za monumentalni spomenik Njegosu, zatrazio tek "grudu njeguskog sira i prsut", dakle, samo ono cime se i Njegos za zivota najcesce hranio!
Zbog svog geografskog polozaja, povoljne klime, plodne Zetske i Bjelopavlicke ravnice, bogatih izvora i vise rijeka, podrucje Podgorice je od davnina bilo privlacno za zivot ljudi. Ona obuhvata prostor od 1441km2 i ima preko 167000 stanovnika. Na obalama cak sest rijeka, Podgorica svakodnevno dobija konture i obiljezja savremenog evropskog grada. Metropola, administrativno srediste Crne Gore, novijim gradjevinama se namjerniku doima kao da se privremeno spustila na obale Morace, Ribnice, Zete, Sitnice, Mareze i Cijevne, da se osvezi... Iza slike modernog grada mogu se lako vidjeti slojevi i dah duge tradicije, dovoljno je zaci u prvu ulicu u centru, Hercegovacku recimo.
Jos prije dvije hiljade godina na uscu Ribnice u Moracu ovdje se nalazio ilirski i rimski grad Birziminijum, a tamo gdje se Zeta spaja s Moracom, raskosna Duklja i danas atrakktivan arheoloski lokalitet. No, gostima Podgorice, sklonim povjesnim "poslasticama", valja jos reci da je grad danasnje ime dobio 1326. po brdu Gorica koje sa sjevrne strane natkriljuje grad. Ranije ime Titograd zvanicno je nosila od 1946. do 1990. Najodredjeniju sliku stare Podgorice gost ce zateci u naselju Varos, kamo ce ga, poput svjetionika na suvom dovesti visoka kamena Sat-kula, inace, jos jedan od simbola grada.
Podgorica je i mediteransko srediste locirano na izuzetno "srecnom" mjestu 44 metra iznad mora, svega stotinak kilometara udaljena od poznatih primorskih ljetovalista i veoma atraktivnih centara zimskog turizma na Bjelasici. Dakle, u samo dva sata voznje skijanje na vodi se moze zamijeniti spustom na snijegu! Nadomak grada je i Skadrarskojezero koje uz osuncanu zetsku dolinu cini pravi "rajski vrt". Razumljivo, ovako podneblje daje i prvoklasna i veoma ljekovita vina, poput "vranca" i "prokordena", te cuvenu rakiju lozovacu, "vodu zivota", kako je jos nazivaju...
Gost se udobno moze smjestiti u hotelima "Crna Gora", "Podgorica", "LJubovic", "Zlatica", te u sve brojnijim manjim, privatnim hotelima u gradu i njegovoj blizini. Kao otvoren trgovacki centar Podgorica nudi veliki izbor kvalitetne uvozne robe, pre svega iz Italije. Soping pauze mogu se popuniti specijalitetima podgorickih restorana ili u nekoj od desetak galerija, u pozoristima, muzejima, arhivima... U svakodnevnoj vrevi medju 150 hiljada stanovnika gost ce vrlo brzo da osjeti gostoprimstvo proevropski orijentisane crnogorske metropole.
Niksic je najprostranija crnogorska opstina sa povrsinom od 2065km2 u kome zivi oko 78000 stanovnika. Na osnovu ostataka materijalne kulture na podrucju Niksica, a posebno u Crvenoj stijeni moze se gotovo u kontinuitetu pratiti drustveni razvoj, takoreci od pojave covjeka. Na 50km od Niksica nalazi se pecina Crvena stijena, arheolosko nalaziste sa 31 slojem. U njoj je nadjeno preko 5000 raznih predmeta. Tu se pojavila i prva umjetnost na tlu Crne Gore u formi linearizma. Ona je, inace, jedno od najvecih paleolitskih nalazista u Evropi.
"Niksic je bio kazan u kome je za posljednjih sest vjekova neprestano kljucalo", zapisao je davno Jovan Cvijic, znameniti naucnik. Ovo je lokalitet na kome su vjekovima nastajala i nestajala naselja, o cemu svjedoce ostaci srednjevjekovnog Onogosta, kao i tvrdjava u narodu zvana Bedem. Ispod nje je nastajao i grad koji se kao Niksic prvi put pominje u dubrovackom dokumentu iz 1355.
Prve konture savremenom Niksicu, drugom po velicini crnogorskom gradu, daje knjaz Nikola, angazujuci uglednog urbanistu dr Josipa Sladea. Po ugledu na evropske gradove Slade je 1883. dovršio plan grada, a na osnovu njegovog projekta 1900. je podignut knjazev dvorac u renesansnom stilu, danas muzej i galerija. Gradom na brezuljku dominira Saborna crkva, djelo ruskog arhitekte Mihaila Mihailovica Preobrazenskog. Iz tog doba je i ljepi, veliki kameni most sa 16 svodova na rijeci Zeti. Ljetopisci Niksica kao posebnu godinu isitcu 1896, kad je ovdje sagradjena pivara "Onogost". Ona je zacetak industrijske proizvodnje ne smao ovdje, no i u tadasnjoj Knjazevini Crnoj Gori. Na kraju 19. i pocetkom 20. vijeka Niksic je slovio i kao izuzetno znacajan kulturni i duhovni centar ovog dijela Crne Gore.
Niksic je danas neobicno dinamican grad, privlacan za turiste kojima domacini uz osvjedoceno gostoprimstvo nude price izmedju mita i legende, protkane duhovitoscu, neposrednoscu i spremnoscu Niksicana da se u svakoj prilici nasale i na svoj racun.
Opstina Pluzine zahvata prostor od 858 km2, podijeljena je na sest Mjesnih zajednica i sastoji se od oko 60 sela i zaseoka. Ovaj prostor je nepravilnog elipsastog oblika, a duza osa je meridijanskog pravca. Granice opstine su pretezno prirodne, pa se opstina relativno jasno diferencira u odnosu na susjedne opstine. Ovu granicu na sjeveroistoku cini tok rijeke Tare (nizvodno od sela Nikovica). Granica opstinskog podrucja potom vodi vrhovima Vuceva, tj. Razvodjem izmedju rijeka Pive, Drine i Sutjeske. Na sjeverozapadu granicno podrucje opstine cine vrhovi Bioca, juzni ogranci Volujaka. Ovo je izrazito visoko zemljiste, sa vrhovima preko 2300 m.
Jugozapadnu granicu prema Gatackom polju i juznije prema Niksicu cine vrhovi Ledenice, Babin Vrh, Smrceva Glava i Gola Strana. To su vrhovi pretezno iznad 1500 m.
Istocnu granicu opstine cini otoka Susickog jezera na Durmitoru, koja se moze smatrati i granicnom linijom visoke planinske durmitorske i pivske zone.
Na bazi morfoloskih kriterijuma, a djelimicno i ukupnih prirodnih karakteristika cio prostor opstine moze se podijeliti na tri osnovne cjeline:
- Zonu relativno nizeg zemljista uz tok rijeke Pive i prosirenja uz tokove njenih pritoka – za koju je vec poznat naziv Pivska Zupa. - Visoku planinsku zonu istocno od rijeke Pive, koju od korita Pive odvajaju strmi kanjonskiodsjeci – zonu poznatu pod nazivom Pivska planina. - Zapadnu planinsku zonu ( Bioc, ogranci Volujaka, Maglic, Lebrsnik, Ledenica, Golija).
Ovo je podrucje istorijsko i poznato kao jedno od najznacajnijih ishodista migracija, odnosno istorijski posmatrano dosta dugog procesa spustanja populacije iz visoke zone u zonu relativno nizeg zemljista.
Trenutno u opstini Pluzine zivi nesto vise od 5000 stanovnika. Od toga najveci broj zivi u zoni relativno nizeg zemljista.
Klima na ovoj teritoriji je umjereno kontinentalna sa relativno toplim ljetima i veoma hladnim zimama. Veci dio opstine ima srednju godisnju temperaturu od2 – 8 °C. Temperatura raste iduci prema dolinama Pive, Tare i Komarnice i u srednjem dostize vrijednost preko 8 °C u dolinama ovih rijeka.
Kolicina padavina dosta pravilno raste iduci od juga prema sjeveru. Ovakva prostorna raspodjela padavina uslovljena je reljefom i smjerom strujanja vazdusnih masa.
Tokom godine padavine su uglavnom ravnomjerno rasporedjene sa maksimumom u novembru i decembru mjesecu i jednim sporednim maksimumom u mjesecu martu i aprilu. Minimum padavina javlja se u ljetnjim mjesecima.
Srednja maksimalna visina snijeznog pokrivaca krece se od 200 cm na vrhovima planina do oko 30 cm u dolinama rijeka.
Na teritoriji opstine Pluzine nema industrije koja bi narusila cistocu vazduha a meteoroloski uslovi za disperziju i difuziju polutanata su povoljni.
Teritorija opstine Pluzine je na povezanost sa ostalim podrucjima oslonjena iskljucivo na drumski saobracaj. Stoga je funkcionisanje, kvalitet i razvijenost mreze puteva od bitnog znacaja za razvoj Opstine u cjelini.
Sto se tice interopstinske povezanosti, pored drumskog saobracaja, relativno povoljne ali ogranicene mogucnosti moze da pruzi i jezerski saobracaj organizova na akumulaciji HE ' Piva"
Okosnicu mreze puteva predstavlja magistralni put Niksic-Pluzine-Srbinje, na koji su pored direktnog prikljucka za grad, naslonjeni uglavnom svi postojeci servisi saobracaja. Pomenutom saobracajnicom opstina Pluzine je preko Niksica i Srbinja ukljucena u mrezu medjunarodnih magistralnih puteva. Regionalnim putem Pluzine-Trsa-Zabljak posredno je ostvarena veza i sa Jadranskom magistralom. Mrezom lokalnih puteva razlicitog kvaliteta i efikasnosti, svi centri mjesnih zajednica u Opstini su povezani sa opstinskim centrom – Pluzinama.
Smjesten u pitomoj Bjelopavlickoj ravnici, Danilovgrad je osnovan sa namjerom da postane glavni grad Crne Gore. Medjutim, nakon oslobodjenja Niksica i Podgorice on gubi na znacaju sto je usporilo njegov razvitak.
Danas se Danilovgrad nalazi na prostoru od 501km2 sa oko 15.000 stavnika.U Danilovgardu se nalazi Umjetnicka galerija, Zavicajni muzej, bogata biblioteka. Najznacajniji sakralni spomenik kulture je manastir Zdrebaonik. Od privrednih objekata tu su Crnagoracoop, Mermer, zatim hotel Zeta i izletista Orja luka, Studeno, Glava zete i Spuz.
Okoncati ili otpoceti posjetu bjelopavlickoj dolini najbolje je odluciti na raskosnom izvoristu i izletistu - Glava Zete. Na terasi istoimenog motela koji sem standardnih sadrzaja ima i bazen olimpijskih razmjera, treba se pocastiti obrokom prvoklasne rijecne pastrmke tek ulovljene u kristalnoj rjecnoj vodi. Uz ostale specijalitete i cašu hladnog piva iz obliznje male pivare, tek tako "pripremljen" gost moze krenuti u avanturu niz vodotok Zete.
Posebno u ljetnjim mjesecima na ovakvo putovanje najuputnije je krenuti tradicionalnim rjecnim camcem ili cunom domace proizvodnje. I dok se lagano klizi relaitvno mirnim vodenim putem, pogledu se nude gusto zelenilo i pjescane plaze. Najpoznatije stjeciste kupaca je na Slapu.
Nakon desetak kilometara, veliki kameni most s desetak lukova nagovještava dolazak u Danilovgrad, nesudjenu prijestonicu Crne Gore. Da bi i na takav nacin cvrsce ujedinio crnogorska plemena, njen "sjever" i "jug", Njegos je ozbiljno zagovarao prijestonu funkciju ovom prirodnom raskrscu drumova. No, prerana smrt ga je u tome omela. Njegovu volju pokusace da realizuje knjaz Danilo Petrovic, ali ce tragicno okoncati od zrna atentatora u Kotoru 1860. Sasvim konkretan potez ucinice njegov nasljednik, knjaz Nikola, zeleci da od danilovgradske varosice nacini prijestonicu po ugledu na evropske gradove. Posao je povjerio arhitekti Dragutinu Milutinovicu, covjeku koji je takodje bio "ispred svog vremena". Njegova urbanisticka rjesenja sa sirokim bulevarima i ulicama s drvoredima, te gradjevinama po mediteranskoj mjeri i ukusu, aktuelna su cak i danas. Na zalost, tradiconalni balkanski "visak istorije" i ratovi nijesu dozvolili da se ova zamisao uspjesno okonca po zelji vladarske kuce Petorvica. Danilovgrad, koji nosi ime po knjazu-zacetniku, danas je srediste belopavlickog kraja, sa izuzetno razvijenom industrijom prerade kamena, ali i atraktivnim turistickim potencijalima. Ovdje vec decenijama postoji likovna kolonija gdje skulptori iz citavog svijeta, u cuvenom i podatnom kamenu ovog kraja, stvaraju djela. Tako je i nastala veoma bogata inetrnacionalna zbirka kiparskih djela u vlasnistvu grada. Obavezno treba navratiti u manastir Zdrebaonik, udaljen dva kilometra od grada, i odmoriti se u preljepom dvoristu.
Najmladja crnogorska opstina nalazi se u Gornjem Polimlju na lijevoj obali Lima. Zahvata prostor od 263 km2 na kome zivi oko 6600 stanovnika. Svojim polozajem podsjeca na terasu podignutu nad ovom prekrasnom rijekom. Nalazi se izmedju dvije planinske rijeke Zlorecice i Kestice. U njenoj blizini su Komovi i Visitor. A tu je i poznato Bukumirsko jezero, na visini od 1440 m, osobito cuveno po Triturus alpestris montenegrinus (neka vrsta gustera koji se nalazi samo na tom podrucju).Ima vrlo povoljne uslove za razvoj turizma i srednje evropskog voca a tu je i Fabrika za preradu konditorskih proizvoda.
Neposredno u blizini starog rudarskog naselja "Brskovo" nalazi se Mojkovac na povrsini od 367 km2 i sa oko 11000 stanovnika. Brskovo je inace jedan od najpoznatijih starih rudnika na nasem prostoru. U njemu se nalazila i prva kovnica novca koja je pocela da radi u doba kralja Urosa I ipo kojoj je grad i dobio ime.
U blizini Mojkovca , pocetkom januara 1916 godine, bila je i cuvena Mojkovacka bitka u kojoj je Crnogorsko-Sandzacka vojska do nogu potukla Austrougarsku vojsku. Medju kulturno istorijskim spomenicima su i Manastir Dobrilovina, spomenik Mojkovackoj bitci i spomenik serdaru Janku Vukoticu.
Mojkovac je lociran u zivopisnoj dolini rijeke Tare u podnozju planina Bjelasice i Sinjavine, a pripada Brdima sjeveroistocnog dijela Republike Crne Gore izmedju nacionalnih parkova «Biogradska gora» i «Durmitor». Prostire se na povrsini od 367 km kvadratnih sa oko 11 000 stanovnika.
Od Mojkovca do Podgorice ima 90 km, a do Beograda 380 km.
Saobracajna veza Jadranskom magistralom, zeljeznickom prugom Beograd-Bar i regionalnim putem za Zabljak-Pljevlja.
Nadmorska visina Mojkovca je 820 metara, a nadmorske visine opstine su od 750 do 2033 metra.
Kroz Mojkovac protice rijeka Tara ciji Kanjon je medju najljepsim u svijetu, a zasticen je kod UNESKO-a.
Sudecipoarheološkimnalazimanasamompodrucjugrada, mogucejegovoritio postojanjujednerimskenaseobinenaobaliLima, uneposrednojblizinidanašnjegcentraBijelogPolja. UnaseljuPruškapronadenjebakarnirimskinovciccaraProbusaizvremenaIIpolovineIII. vijeka. Nalokalitetu'latinskoggroblja'postojalesunadgrobneploceizvremenaII – III. vijekan.e. NegdjepredII. svjetskiratotkrivenje naovomlokalitetužrtveniksanatpisomodcvrstogbijelogkamena, podignutrimskombožanstvuHerkulu. OvajžrtveniksedanascuvaucrkviSv. NikoleuNikoljcu. VjerovatnojenapodrucjuBijelogPoljaudobaRimljanapostojaogradMunicipijumsaodredenomsamoupravom.
Brojnisu ostaciduhovnekultureizprošlostiovogkrajakaoštosu : CrkvaSv. NikoleuNikoljcu, Sv. JovanauZatonu, Sv. TomenaBrzavi, Sv. NikoleuPodvrhu, Sv.TrojiceuMajstorovini, Sv. BogorodiceuVoljavcu, ostaciHajdarpašinedžamijeuRadulicima, kamenimostuBistriciumjestuLoznaLuka, GušmirskadžamijauBijelomPoljuidr.
