Kad god bi govorili o Crnoj Gori, bilo da je u pitanju istorija, ekonomija, politika, pokret ili preokret, to bi bilo nepotpuno - ako ne bismo pomenuli i grad Niksic.
Niksic je drugi po velicini grad u Crnoj Gori, ali - prvi po znacaju. Uvijek je postojalo misljenje da ona ideja ili pokret koja preovlada u Niksicu, preovladace kasnije i u Crnoj Gori. Takodje, Crna Gora bez Niksica ne bi nikad imala toliku moc, i svaki politicki poraz u Niksicu znaci i politicki poraz na nivou CG, kao sto svaka politicka pobjeda u Niksicu automatski znaci i politicku pobjedu na nivou drzave.
Ovo je jedna kratka prica o jednom vrlo znacajnom, ako ne i najznacajnijem gradu Crne Gore. Ova prica pokusava da objasni odakle ovom gradu ta moc, koju mozemo nazvati i magicnom, cija sjaj i bijeda u isto vrijeme znace i sjaj i bijedu te iste drzave.
"Vi danas nijeste bili slabiji junaci od nas. Vas je danas samo posluzila losija sreca" - rekao je Kralj Nikola ispred odreda porazenih vojnika tadasnje Turske imperije u Niksicu 27. Avgusta 1877.godine. Ne samo sto je veliki vojskovodja i drzavnik, Kralj Nikola, osvojivsi utvrdjeni grad Niksic prosirio svoju teritoriju, vec je neposredno poslije toga, nakon Niksica, dobio i medjunarodno priznatu drzavu. Nakon toga je poceo i prosperitet grada ispod Bedema.
Pored zeljeznicke stanice, koja je neka vodila u dva pravca, na Istok i Zapad, a sad skoro i da ne radi, iznad na glavici, opet obnovljen uzize se - Stari Bedem. Na tim bedemima i kulama grada stalno se vodila bitka ne samo za grad vec i za preimucstvo u sirem smislu. Postojala je jos u staroj legendi prica da drzati ovo podrucje znaci i drzati i neku srecu, kao i odredjenu moc. Po legendi. podrucje Niksica je davalo moc isto toliko koliko i magicni napitak... Prema svim raspolozivim istorijskim zapisima stari grad Onogost je nastao jos u IV Vijeku kao rimsko vojno utvrdjenje. Ovo utvrdjenje bilo je izgradjeno na stjenovitoj glavici izmedju Studenickih glavica i Trebjese. Postoje zapisi o njemu jos iz vremena Gota kada se nazivao i Anagastum. Prije dolazaka Crnogoraca bio je poznato tursko utvrdjenje u vazno podrucje Turske Imperije.
Ova tvrdjava je skoro obnovljena. I opet skrece paznju svojim izgledom i ostacima utvrdjenja podignutog na grebenima strme glavice sa dvije kule. Takoodje, sada privlaci i ljude da joj pridju i opet poslije mnogo godina, gradjani odlaze tamo, prelaze i mostic, ulaze u kule i druze se. Gledajuci ovu tvrdjavu i okolinu Jovan Cvijic je svojevremno zapisao: " Niksic je bio kazan u kojem je za posljednjih sest vjekova neprekidno kljucalo".
Koliko je novija obnova Bedema znacila za Niksic, barem u istorijskom smislu i u podjsjecanju na uspomene, govori i podatak da je ta glavica bez obzira sto je razrusena, isto toliko je donijela i dio misticnosti za taj kraj. Iako je mala, ona je bila mocna za to polje i taj kraj. Bez obzira sto se na tom malom prostoru ne naziru neka posebna otkrica na zidinama, ipak svaki kamen kao da je ispisao jednu dugu istoriju. U monografiji grada pise:" Pucninu Niksickog Polja para Stari Grad, nalik na nasukani brod, zaustavljen u letu ka buducnosti. Taj Bedem, neumoljiv i siv stoji prkosno... Vrijeme je na njegovim zidinama ispisalo istoriju..."
Vjerovatno se ni jedan crnogorski grad ne moze pohvaliti sa brzim napretkom, naseljavanjem u tako kratkom periodu nakon oslobodjena kao sto je to - Niksic. Veoma naglo, Niksic su poceli naseljavati ljudi iz cijele Crne Gore. Kako se grad sirio, tako je isto i zahtijevao i da bude modreno izgradjen. Godine 1883. gradi se prvi urbanisticki plan koji se oslanjao na renesansno - barkokni tip naselja. Kralj Nikola salje inzinjera Josipa Sladea koji zajedno sa Sakom Petrovicem pravi skice grada. Plan je bio da se napravi Veliki trg kojeg ce se zrakasto izvoditi ulice. To je i uradjeno vrlo brzo. Svi obrisi tadasjeg centra i trga koji je tada napravljen vide se i danas. Skoro 100 godina kasnije. Koliko je tada Niksic stremio modernom i lijepom vidi se po mnogim tadasnjim projektima kao sto je izgradnja Manastira na Petrovoj Glavici 1886. Manastir, koji i danas plijeni paznju svojom ljepotom je zavrsen 1900.g. Isto tako, ispod Manastira sagradjen je i Dvorac Kralja Nikole u neorenesansnom stilu. Sa grbom Knjazevine Crne Gore na ulazu, ovaj Dvorac ne samo sto je znacio pocetak nove ere Crne Gore nego je svojim izgledom, kao i namjenom trebao da utaba staze i crnogorske drzave. Na otvaranju Dvorca, bilo je milina kazu pogledati niksicko i crnogorsko godpodstvo, radnike, advokate, politicare i omladinu. Kazu da je slika ispred Dvoraca bila velicanstvena na pocetku tada XX vijeka. Isto tako, iz tog vremena mora se pomenuti i vrlo neobican most sa 18 okana, skoro jedini te vrste po broju okana u svijetu, koji je dug 270 metara i nazvan po ruskom caru - Aleksandru III - Carev Most.
Kako je nestanak crnogorske drzave 1918 godine na izjestan nacin i znacio kratkak zastoj u razvoju Niksica, tako je isto i preiod nakon toga, kao i period nakon II Svjetkog Rata, znacio i drugaciji razvoj i znacaj grada. Niksica je postajao sve vise grad doseljenika, mladosti, celika i piva. U Niksicu su se poceli doseljavati ljudi iz svih krajeva Crne Gore i sire - buduci radnici, vecinom megalomanskog kombinata - Zeljezara "Boris Kidric" koji je u jednom periodu zaposljavao pet hiljada radnika. Centar grada, koji je izgradjen jos u vrijeme Kralja Nikole, bio je tijesan za novodosle stanovnike i naglo su iznikle zgrade, po misljenju strucnjaka, arhitektonski ruzne zgrade sirom grada, postavljene svuda okolo, bez stvarnog urbanistickog plana. Koliko god je moderno vrijeme donije progres u brzini gradnje, toliko je donijelo i nazadovanje u ljepoti i umjetnosti. U tom vremenu, Niksicani gube svoje obucare, fotografe, doktore, zanatlije...Ostra Niksicka klima se isto tako kazu mijenja izgradnjom tunjela kroz planinu Budos, kao i izgadnjom vjestackih jezera u Niksickom Polju.
Isto tako, zeleci da Niksic ipak bude prvi po uspjehu u periodu nakon II Svjetskog Rata, pocinje i da se gradi Dom Revolucije, koji je zamisljen kao najveci spomenik Revolucije NOR u tadasnjoj SFRJ. Taj sklop betona i metala je za mene bio velicanstven kao uceniku Osnovne skole. Tada sam gledao postavljenje plavih okana i zamisljao ga kao moderan kompleks koji je trebao da oznaci pocetak XXI vijeka. Zamisljao sam filmske projekcije i pozorisne predstave na vrhu gdje se gradio amfiteatar; zamisljao sam puno mladih na njegovim stepenicama, kao i u salama ispod ispod plavetnog neba. Danas je taj isti objekat vrlo ruzan i pocijepan, plavi krov je unisten od vremena i kamenovanja, a negdje nije ni postavljen do kraja; stoji nezavrsen u srcu Niksica, postavljen kao neka kazna na mjestu gdje je nekad kazu bila lijepa Zgrada Gimnazije sa parkom. Cak ni ograde oko njega i uradjena konzervacija nijesu pomogli da se sakrije veliki promasaj tadasnjih lidera koji nijesu mogli da zavrse osto sto su zapoceli.
Jednog ljetnjeg dana, 1996. godine setao sam gradom i to onim centralnim, popularnim Kozom, sa sada vec pokojnim Vladom Dapcevicem - tada predsjednikom Radnicke Partije, bratom Narodnog Heroja Peka Dapcevica, velikim protivnigom tadasnjeg rezima, kao i Titovog rezima. Ali, i velikim Crnogorcem. Pitao sam ga: "Vlado, da li Vam se Niksic nesto promijeno od vaseg posljednjeg boravka?" On mi je odgovorio: " Niksic, mislim ovaj Centar je ostao isto kao 1936. godine. Nista se nije promijenilo, isto je kao i onda.... I tada mi je bio lijep kako sto je i sada..."
Govoreci o obrisima tog starog Niksica, koji je izgradjen u vrijeme Kralja Nikole, ovaj prolaznik i posjetilac, sticajem okolnosti Vlado Dapcevic, u ovom slucaju, primijetio je ono sto je primijetio i 1936. godine. Primijetio je samo temelje jednog grada, primijetio je da su temelji ostali isti, a nadgradju nije primijetio. Nije primijetio ono sto je van tog Centra iako je veliko i nezanemarljivo. Ne primjecujem tu nadgradnju Niksica ni ja danas, bez obzira sto ta nadgradnje podrazumijeva velika naselja oko grada, velike idustrijske komplekse...
Ja i dalje vidim jedino te temelje grada, kako starog, tako i novog. Primijecujem taj Bedem i taj Centar. Sve ostalo mi vise lici na nesto sto se pravilo bez zanosa, volje ili plana. Kao nesto sto se moralo uraditi a ne sto je trebalo uraditi.
Kad sam govorio o toj magicnoj moci grada, o tome da je ideja koja je pobjedjivala u Niksicu, morala pobijediti i u drzavi, htio sam da objasnim taj - fenomen. Niksic je nastao na temeljima necega sto vrijedi. Niksic nije naslijedio kompleks okruzenja niti svoje proslosti. Kad su ga Crnogorci osvajali, osvajali su ga ratnicki, dostojanstveno, vojnicki. Cak su i neprijatelju dali pravo da tu i ostane i da zivi. Nije bilo osvete. Cak porazene cuvare turskog grada nijesu ni razoruzali nego su im dozvolili da ponesu oruzje sa sobom ili da ostanu ako hoce u Niksicu sa pobjednicima. Jer, drzati Niksic znacilo je - cast i ponos za one ciji je grad bio. To je znacilo imati i najbolju vodu, najbolje bunare, najbolju zemlju, kazu i najbolje zene. Zato je i odnos pobjednika prema porazenom bio tako brilijantan u vrijeme predaje Niksica Crnogorcima.
Niksic je bio otvoren za sve ljude koji hoce da zive i da rade. Stremio je modernom i neobicnom. I u vrijeme crnogorske drzave, i nakon nestanka crnogorske drzave, kao i u cudnim istorijskim preokretima, postao je grad ljudi koji su dolazili sa svih strana...
Dolazeci u taj grad, ti ljudi su ga dozivljavali kao grad moci, mladosti i snage. Uvijek su sebe htjeli poistovjetiti sa tim gradom. U Niksicu su uvijek postojali snazni studentski i radnicki embrioni. Cak iako oni to nijesu htjeli biti, zbog grada su morali da budu - snazni i odvazni...
Zbog naslijedjene moci Niksica kao prostora, oni su svojim stavovima htjeli da presudno uticu i na politicke dogadjaje i vecinom uvijek i imali presudnu ulogu na politckoj mapi Crne Gore. Ni danas, kao ni ranije, bez Niksica se ne planira nista veliko ili presudno na politickoj sceni. Vjerovatno se nece nikad ni u buducnosti to planirati...
Niksic se sada nalazi u jednom posebnom stanju, razapet izmedju velicanstvene proslosti i jos neizgradjene buducnosti. Koliko stremi prema vrijednostima proslosti (obnavljanje Bedema, postavljanje spomenika Kralju Nikoli, obnavljanje Niksickog pozorista...) toliko stremi i prema buducnosti sa svojim mnogo brojnim projektima i planovima. Na niksickom Korzou, kroz centar grada, koji je izgradjen prije jednog vijeka, prodju u toku jednog dana skoro svi Niksicani, neki cak i vise puta. Cak i kad nema skupova, niksicki Trg je uvijek pun, okruzen dvospratinim, najvise trospratnim zgradama, skladno poredjanih... Svako ko je iz Niksica nosen je mislju da je i nepobjedljiv i "Bogom dan za sve". To se prenosi sa koljena na koljeno... Niksicani hoce da budu u prvim redovima i da pobijede. Samo je pitanje da li su to i uspijevali kroz istoriju. Sada prvi put u istoriji na dvije najvaznije funkcije Crne Gore nalaze se dva Niksicanina. Mozda je to neki znak... Vrijeme ce pokazati...
Uostalom, niksicku moc su mnogi povezivali sa njegovim mnogobrojnim izvorima. Dokazano je da su ti mnogobrojni izvori u niksickom polju - nepresusni. Ali, ipak, prezusna moze biti samo nasa - zedj...
