Avgust 2005.

Postovani,

Na danasnji dan, prije 6 godina otvoreno je u CG prvo i zasada jedino Sigurno mjesto za zene i djecu koji su zrtve porodicnog nasilja. Veceras je u Sklonistu usla 903 osoba koja je morala da bjezi iz svojega doma da ne bi bila jos jace povrijedjena nego sto jeste, i da njena djeca budu barem veceras na sigurnom i zasticenom mjestu. Pripremili smo vam kratak pregled nasih aktivnosti i prezentujemo vam nasa istrazivanja. Na zalost, nasilje je u porastu, a drzava CG finansijski ne podrzava nas rad. Centri za socijalni rad i policija ne mogu bez nase pomoci. Nas gradonacelnik nas nikada nije posjetio, niti prihvatio nase projekte, a zrtava je sve vise.
Sa nadom da ce vam ovo nase istrazivanje i opis situacije u CG sto se tice prava zena i djece, pribliziti nasu svakodnevnicu, pozdravlja Vas

Ljiljana Raicevic sa SZK Tim-om

_______________________________________________________________________________

______________________________________________________________________________

PORODICNO NASILJE U CRNOJ GORI

Porodicno nasilje je jedan od najrasprostranjenijih vidova kršenja ženskih i djecijih prava u Crnoj Gori. Jedan od glavnih uzroka porodicnog nasilja u Crnoj Gori jeste patrijarhalni sistem koji diktira polozaj i odnos partnera u zajednici. Muškarci su vaspitani da preuzmu vodecu ulogu u porodici dok se od žena ocekuje da budu poslušne i da se pokoravaju volji muškaraca. Ovakvo hijerarhijsko ustrojstvo prevazilazi okvire porodice i prisutno je u svakom aspektu života: u vjerskim institucijama, institucijama školstva, vlasti, u sportskim i raznim drugim društvenim aktivnostima i direktno vodi upotrebi nasilja nad ženama.

Pritom, nasilje je tabu, kako za društvo uopšte, tako i za samu žrtvu. Smatra se da je ono privatan problem koji treba riješiti unutar porodice, u koji društvo ne treba da se miješa. Ovo je jedan od glavnih faktora koji cine da žena ostane u nasilnoj vezi – nasilje kojima su izložene one smatraju sramotnim, i za njih i za porodicu, i plaše se osude društva ukoliko zatraže razvod.

Drugi glavni uzrok nasilja nad ženama i djecom je siromaštvo. Žene su cesto ekonomski zavisne od  svojih partnera i cak i ako žele da napuste nasilnu vezu cesto to finansijski ne mogu da priušte. Crna Gora i dalje nema zakon koji na odgovarajuci nacin obezbjeduje i štiti žrtvu domaceg nasilja, tako da, nakon što napuste nasilnike, žene se nadu na ulici, bez mogucnosti da samostalno izdržavaju sebe i svoju djecu.

SIGURNA ŽENSKA KUCA

Sigurna ženska kuca pruža ženama priliku da prestanu podnositi nasilje, obezbjedujuci im bezbjedan smještaj, emocionalnu podršku i fizicku sigurnost. Žene u skloništu prolaze kroz proces rehabilitacije koji nije lak. Fizicke povrede zarastaju poslije odredenog vremena, dok su potrebne godine da se izbrišu psihicki ožiljci. Žene u skloništu uce kako da prevazidu svoje probleme iz prošlosti i kako da se pozabave pitanjima koja se odnose na njihovu buducnost.

Savjetovalište i psihološka pomoc dostupne su žrtvama 5 dana u nedjelji. Jednom nedjeljno organizuju se radionice za sve žene i djecu u skloništu. Kada nas osoba kontaktira tražeci da bude smještena u sklonište, prvi informativni razgovor sa njom obavlja psiholog sa još jednim clanom osoblja. Posebni programi organizuju se za djecu u skloništu. Advokatska pomoc dostupna je ukoliko žrtva odluci da podnese tužbu za razvod braka ili za podjelu imovine.

Bitno je naglasiti i da žene koje borave u skloništu u isto vrijeme pomažu jedna drugoj razmjenjujuci licna iskustva. Vrlo je bitno to što imaju nekog sa kim mogu nezvanicno da razgovaraju, i to ne bilo koga, vec osobu koja ce ih najbolje razumjeti zato što je i sama prošla kroz slicne probleme. Ovakva razmjena iskustava omogucava žrtvama da sagledaju nasilje kao širi društveni problem, a ne samo kao privatnu porodicnu stvar. Prije napuštanja nasilne veze one su bile izolovane, nisu govorile o nasilju kijem su bile izložene, skrivale su stvarnost id drugih i od sebe – pronalazeci izgovore za nasilnika, kriveci sebe, osjecajuci stid, ne shvatajuci da korijen problema leži u društvenom položaju koji im je nametnut zakonima patrijarhata, a ne u njihovim licnostima. Uz podršku i razumijevanje drugih žrtava, žrtve nasilja sticu hrabrost da otpocnu nezavisan život. 

PODACI O ŽRTVAMA PORODICNOG NASILJA KOJE SU POTRAŽILE POMOC OD “SIGURNE ŽENSKE KUCE” OD 1999. D0 2004. GODINE

Od 3. Avgusta 1999. do 2 –og Avgusta 2005, 903 osobe boravilo je su u skloništu “Sigurne ženske kuce”. Dužina njihovog boravka u skloništu je od 1 dana do 18 mjeseci.

Osobe koje su boravile u našem skloništu poticu iz razlicitih socijalnih struktura i razlicitog su nacionalnog opredjeljenja. 48 žrtava došlo je iz izbjeglickih kampova, 14 žrtava iz Srbije došle su po preporuci raznih zenskih NVO  ili citajuci o nama. 1 žrtva iz Njemacke i jedna iz Austrije kojima je prijetila stalna opasnost od strane svojih bivših muževa, došle su u naše sklonište posredstvom humanitarnih organizacija.Krajem ove nedjelje ocekujemo zenu sa dvoje djece iz Svedske kojoj je boravak sa nasilnim muzem i njegovim bratom postao opasan. U jednom od Svedskih skonista boravi skoro godinu dana.

41 samohrana majka boravila je u našem skloništu. Obracale su nam se za pomoc posredstvom osoblja lokalne bolnice ili centara za rad i socijalno staranje. Neke od njih došle su u sklonište dok su bile u odmaklim mjesecima trudnoce. Samohrane majke obicno ostaju u sklonštu duže od ostalih žena zato što ih njihove porodice cesto odbacuju, smatrajuci da su ih osramotile i u dosta slucaja ne žele više nikada da stupe u kontakt sa njima.

Od ovih djevojaka, 25 je zapocelo samostalan život, 6 se vratilo porodicama, 2 žive sa svojim nevjencanim partnerima. Jedna djevojka otišla je nenajavljeno iz skloništa i ostavila svoju bebu (koja je kasnije smještena u Dom za nezbrinutu djecu u Bijeloj a istu sudbinu doživjele su još 3 bebe). 2 djece rodeno je iz incestne veze – njihove majke bile su silovane od strane svojih oceva.Teško su se oporavile od traume kroz koju su prošle i i dalje nam se sa vremena na vrijeme javljaju. 2 djevojke su trenutno u skloništu.

1321 osoba potražila je pomoc putem telefona.

U kancelariji “Sigurne ženske kuce” dostupno je Bracno i predbracno savjetovalište koje je od 2002 godine posjetilo 435 osoba. Vecina žena koje nam se obrate za savjet ili psihološku pomoc su žrtve domaceg nasilja. 111 bracna para koji su suoceni sa krizom ili problemima u braku dolazili su ili još uvijek dolaze na seanse bracnog savjetovališta. 47parova koji planiraju da stupe u brak ali su nesigurni ili sumnjaju u usješan ishod veze obratili su nam se za pomoc. 119 osoba samostalno je zatražilo pomoc, od kojih su 44 bila djeca.

Nivo obrazovanja i zaposlenosti žena koje su koristile bracno i predbracno savjetovalište

      · 31 % ima više ili visoko obrazovanje

                   · 49 % je završilo srednju školu

· 20 % je završilo osnovnu šklolu

· 38 % žena je zaposleno

· 42 % žena nema stalno zaposlenje

· 20 % žena nikada nije bilo u radnom odnosu

Napomena

· 70 % žena bile su izložene nasilju prije posjete savjetovalistu, uglavnom su bila u pitanju teške fizicke ozljede, cak i pokušaji ubistva;

· 68 % žena se prethodno obracalo za pomoc razlicitim institucijama

Prilikom obracanja za pomoc, žene nijesu nailazile na razumijevanje predstavnika institucija koje su zadužene da se bave ovom problematikom.

Poslije nekoliko zajednickih sastanaka uocene je poboljšanje u komunikaciji izmedu partnera.

· 57 % živi u zajednici sa širom porodicom;

· 19 % žena je krivilo clanove šire porodice za izazivanje konflikata i remecenje bracne harmonije

REZULTATI ANKETE SA ŽRTVAMA NASILJA KOJE SU SE OBRACALE ZA POMOC SIGURNOJ ŽENSKOJ KUCI, DIREKTNO  ILI PUTEM TELEFONA (OBRAÐENO JE 1500 SLUCAJEVA)

· 75% žrtava je od 18 do 40 godina starosti, dakle, žene koje su u najvecoj radnoj i životnoj snazi, kad odgajaju djecu;

· 15% žrtava je starije od 40 godina. (4 % preko 60 godina starosti)Uglavnom su dolazile    sa djecom, koja su, iako vec odrasla radije ostajala sa majkom, pružajuci joj podrsku i hrabreci je da istraje u namjeri napusti nasilnu vezu. U mnogim slucajevima su djeca bila ta koja su vršila pritisak na majke da stupe u kontakt sa nama;

              · 35% žrtava bilo je prijeceno oružjem;

 · 42% žene bile su svakodnevno izložene nasilju;

              · 55% žena je izjavilo da su trpjele nasilje i od ostalih clanova muževljeve porodice;

· U 60% slucajeva djeca su bila direktno ili indirektno izložena nasilju;

· U 75% slucajeva, nasilje je pocinjalo odmah po stupanju u brak, ili kratko vrijeme poslije vjencanja;

· 68% žrtava bilo je izloženo nasilju u toku trudnoce;

· 13% žrtava trpjelo je nasilje od strane svojih sinova;

· 29% žrtava trpjelo je nasilje od strane muža i sina istovremeno;

· 38% žena je smatralo da je alkohol uzrok nasilja;

· 71% žrtava izjavljuje da je partner tuce »bez razloga;

· U 11% slucajeva uzrok nasilju je ljubomora;

· 54% žena bile su žrtve silovanja u braku. Na pitanje da li su bile  silovane u braku, žrtve

  su uglavnom davale negativan odgovor (98%), medutim, kada je pitanje preformulisano

  u »Da li ste imale seksualne odnose sa bracnim partnerom protiv svoje volje?« 98%

  žena je dalo potvrdan odgovor.  Ovo ukazuje na cinjenicu da žrtve nisu svjesne svojih

  prava unutar bracne zajednice;

· U 80% slucajeva, žrtva nije imala podršku porodice da napusti nasilnog partnera, cak ni

  od strane svojih majki, ciji su komentari bili tipican proizvod patrijarhalnog društva(»trpjela sam i ja jos gore nego ti», »ženi je mjesto pored muža«, »ne mozeš kod nas,

  udata si, sramota je«..

.90% žena je izjavilo da nijesu nikada dobile adekvatnu pomoc od drzavnih institucija,

  policije, centara za socijalni rad, sekretarijata za rad i socijalnu politiku, zdravstva,

  školstva; Saradnja sa policijom je znatno unaprijedena nakon pohadanja edukativnih seminara »Sigurne ženske kuce«.

· 60%  žena nije bilo upoznato da pri opštinskom sudu postoji služba pravne pomoci;

· 100% žena bile su žrtve psihickog nasilja i verbalnih uvreda;

· 27% žrtava izjavilo je da je nasilnik ucestvovao u ratu i da posjeduje oružje. Nasilje je bilo intenzivirano nakon dolaska sa ratišta.

· 38% žena je trpjelo nasilje u toku brakorazvodne parnice. Partner tada pokušava da nasiljem sprijeci partnerku da ga napusti, kao i da je kontroliše;

· 10%  žrtava trpe porodicno nasilje zbog svoje seksualne orjentacije (lezbijke)

· 46% žena je izjavilo da je nasilnik i sam bio žrtva nasilja od strane bliskih clanova porodice i da to opravdava nejgovo nasilno ponašanje;

· 82% žena je smatralo nasilje privatnim problemom;

· 12% žena nije nikome reklo gdje se nalazi jer «je sramota biti u skloništu«;

· 34% žena se vraca nasilniku;

· 21% žena dolazi u sklonište više puta;

· 2% djece je samo, bez majke, došlo u sklonište;

· 42 % žena je paralelno sa razvodom tražilo podjelu imovine;

· 8 % žena  se poslije razvoda vratilo nasilniku;

· 11 % žena je poslije razvoda našlo novog partnera koji je nasilan;

· 13 % žena je iz inostranstva;

Komentare na ove podatke tek treba obraditi. Medutim, uocljivo je da je  prakticno svaka treca žena pod stalnim prijetnjama ubistvom, ili oduzimanjem/kidnapovanjem djece (nasilnici cesto uslovljavaju žrtve prijetnjama da nikad nece vidjeti svoju djecu). Zatim, nasilje je rasprostranjeno bez obzira na socijalni status muškaraca, njegov nivo obrazovanja ili društveni ugled. Ženama obicno treba dosta vremena da odluce da napuste nasilnog partnera.

Cinjenica da mnoge žene ne govore o nasilju koje trpe ne znaci da ga one ne doživljavaju, vec da ne postoji jezik i društveni prostor u kojem bi ga one objavile i naišle na pomoc i razumijevanje.  Zbog toga njihova patnja i bol ostaju ispod praga društvene osjetljivosti.

» Cim se probudiš  udari ženu, ako ne znaš  zašto, znace ona«

Ova »narodna mudrost« potvrduje stav da u vecini slucajeva ne postoji neposredan uzrok muškog nasilja nad ženama. Ocigledno je da je  u pitanju puka demonstracija moci »gazde u kuci«. Tako žene, bez neposrednog uzroka, bivaju suocene sa teškim tjelesnim povredama, zlostavljanjima, silovanjima, ucjenama i drugim oblicima zlostavljanja.

Tekst i statistiku priredila:

Ljiljana Raicevic,
izvrsna direktorica SZK
Podgorica, 2. Avgust 2005