UMJETNOST I KULTURA > IZ JEDNOG UGLA - II


3 Apr 2012

 

 
                      MILISAV POPOVIĆ ZA WEB SITE: ČUDACI IZ LUNDA


Mentalitet je složen pojam, samim tim i definicije su raznovrsne... ali ipak, najjednostavnija i najjasnija je ona koja kaže da "pod mentalitetskim posebnostima jednog prostora spadaju sva ona osobena ponašanja i (ne)vrijednosti koje zajednica doživljava i praktikuje kao uobičajena i poželjna". Iako smo svi robovi nekih mentalitetskih navika, dokazanao je da upravo ona glavni uzrok dekadencije naseljenih oblasti (okruga, pa čak i cijelih gradova). I da najveći prosperitet doživljavaju ona mjesta koja su pribježišta ljudima iz raznih sredina – koji su svoja prebivališta napustili upravo zbog učmale svijesti reona iz kojih dolaze. A da li ste znali kako se ona određuje?

U postupku ocjenjivanja kolektivnog poimanja određenih stvari, pojava i ljudi, tj. u procesu pepoznavanja i razumijevanja mentaliteta – uzima se (nažalost) najgori sloj društva (onaj sa manjkom obrazovanja, bez širine duha i lišen osjećaja za vlastitom nadogradnjom). Ako se pitate kako ih nalaze?, odgovor je – vrlo lako. Sveprisutni su. Za marker se uzima oblast u kom se "kolektivni um" zgomila i praktikuje – a to su: vašari, zborna mjesta (kada su sela u pitanju), ili sami centar (korzo) kada se govori o gradovima koji su centralno-urbanističkog uređenja. Tako se opipala žila kucavica značajnog broja regija u Evropi. Ustvrdilo se, između ostalog, da: Peštani izbjegavaju da prvim četvrtkom u mjesecu idu u mesare, ne podnose golubove, zaziru od crvenokosih ljudi, smatraju bestidnim one koji se drže za ruke. Temišvarci kriju bijeli luk od komšijskih pogleda, stide se golih ušiju, pozdravljaju se samo poljupcem u lijevi obraz, djevojkama se žestoko zamjera ako kupuju muški džins, studenti se doživljavju kao slabići. Stanovnici Rige, na drugoj strani, nemaju povjerenja u ljude koji su sa sjevera države, Bibliju ne vole da vide u tuđim rukama, neće vam odgovoriti ako ih pitate za smjer i pravac, glasno će negodovati ako nosite odjevni predmet sa oslikanim likom lava ili orla. Tršćani će se osmjehivati na svako vaše pitanje, pritom će davati pogrešne odgovore; ne vole strance – smatraju da smrde; obožavju sitne pse i da ih ljube u vlažne njuške, a gnušaju se ljudi koji, jedanak, žvaću i hodaju.

  

Za sve ove pomenute (a i nepomenute) mentalitetske devijacije (običaje) važi čudna pravilnost i jedan zaključak – ama niko pod kapom nebeskom neće znati da odgovori zašto se uopšte tako ponašaju i zbog čega na taj način razmišljaju. A onda je Centar za mentalnu higijenu (Španija-Francuska) registrovao, kako rekoše, "najgori mentalitetski naboj" u jednom malom gradu u Švedskoj. Lund, sa svojih jedva 70.000 stanovnika se nalazi nepunih 20 km od Malmea i po ocjeni, predstavlja vrlo tvrd orah za razbijanje - kada se govori o predrasudama. Istorijski značajno mjesto na nacionalnoj karti Švedske, ovaj grad lagano poprima obrise utvarnog mjesta – ljudi razne dobi odlazi odatle. Razlog, skoro je nemoguće izboriti se sa mentalitetom sredine. Ne vole bankare, smatraju ih prepotetnim. Ne vole profesore, takođe ih smatraju prepotentnim. Ne podnose ni umjetnike… pogađate, i njih smatraju prepotentnim. Mrsko im je da razgovaraju sa komunikativnim ljudima; dok ćutljivce obilježe kao čudake.

        

Ako se djevojka ne uda do 25. godine, već je nazivaju usjedilicom; momci koji nose minđuše su izreda sektaši… a, oni koji ne piju crno vino moraju da napuste svetkovine. I ovo su bili, koliko-toliko, "normalni" standardi ponašanja. Potom, djeca se vaspitavaju da bježe od udovica; ostaci hrane se zakopavaju ili spaljuju; nikako nije dobro držati kanarinca u stanu - ako želite da vas iko posjeti; pekmez se maže sa donje strane hleba; a knjige se poklanjaju samo ako je poslednja strana iscijepana... na prvi sastanak djevojke nose zavezanu maramu u čvor, a momci iskrzan češalj (kom fali nekoliko zubaca). Ovo su bili oni simpatični… teško devijantni oblici mentaliteta u Lundu se ogledaju u sljedećem: grad (sredina) čini da se jedinka osjeća neprijatno, da konstantno doživljava osude u ponašanju i izgledu; svaki lični uspjeh se markira kao poguban po zajednicu; odudaranje od naviknutih običaja ponašanja se osuđuje kao krvni delikt... slobodoumnost i vedrina se sankcionišu u samom izvoru. Nepotizam je prisutan u svakom svom grdnom obliku... a motivacija i entuzijazam se proganjaju poput kuge. Nepristojno je biti nadaren.

 

Eto, možete misliti kako je živjeti u Lundu. I zar je moguće da takav grad uopšte postoji u civilizovanoj Evropi. Šta kažete? Podsjeća vas na Nikšić, Podgoricu i Cetinje?!!

Ma, ajte molim ve…

Autor je crnogorski pisac i direktor Biblioteke "Radosav Ljumović" u Podgorici.

 

 ©  2005 - 2018 www.montenegro-canada.com  All rights reserved