Saran

Obicni saran ima produzeno, debelo tijelo potpuno prekriveno ljuskama. Masivna se glava zavrsava ustima s cetiri brka, a moze se produziti u obliku cijevi kojom saran pretrazuje i usisava hranu s dna. Jedina ledjna peraja ima na pocetku nazubljenu i veoma ostru zraku. Prema stanistu, boja mu varira od bijelo zlatne do smede po ledima, a postaje svjetlija s bakrenim odsjajima po bokovima te zavrsava s vise ili manje svijetlim stomakom.

Cini se da saran vise voli stajacice ili rijeke sporijeg toka, koje se ljeti jako zagriju. Posebno su mu drage vode bogate vodenom vegetacijom, a podnosi maleni postotak otopljenog kiseonika u vodi. U prvim godinama zivota sarani rado zive u jatu, ali kada ostare veci primjerci pribjegavaju samotnjackom zivotu. Aktivnost sarana je i nocna i dnevna, ali je u svakom slucaju povezana s temperaturom vode. Pri hladnoj vodi saran ogranicava svoje kretanje i prehrambenu aktivnost i trosi sve manje energije. Tokom cijeloga zivota, sarani se hrane licinkama, insektima, mekuscima... ali i razlicitim rastinjem kao sto su biljne mladice, sjemenke, korijeni... Neprestano pretrazuju taloge do dubine koja zna prelaziti 20 cm. Mladi se hrane planktonom, a stariji mogu postati ako treba i grabljivci.

Za razmnozavanje, saranu je potrebna temperatura vode od barem 20 C tokom desetak dana. Cim se dostigne ta temperatura, u nekim vodama vec u maju, ali cesce u junu ili julu, zenke krecu prema travnatim zonama. Tu polazu od 120.000 do 130.000 jajasaca po kilogramu tezine sto za zenku od 15 kilograma predstavlja vise od 1,8 miliona jajasaca. Mladj se izlijeze cetiri do pet dana nakon sto ih oplode muzjaci.

Klijen

Klijen ima snazno tijelo, vretenastog oblika, prilagodjeno plivanju i u pojacanim vodenim strujama. Prekriveno je velikim ljuskama oznacenim crnom trakom. Glava, masivna i snazna, zavrsava okruglom njuskom koja natkriva siroko rasjecena usta, bez brkova. Repno je peraje siroko i nazubljeno, a trbusna su okomito postavljena nad ledjno peraje. Boja mu se mijenja prema obojenosti vode u kojoj zivi. Po pravilu, stomacna je zona bijela. Peraja su sivkasta, osim analne i zdjelicne koje su narancasto-crvene. Zbog tamnih ledjnog i repnog peraja, klijen se prepoznaje i na velikim udaljenostima.

Klijen ima izvarednu sposobnost prilagodjavanja raznim sredinama, kako po pitanju razmnozavanja tako i u odabiru stanista. Zna odoljeti i prezivjeti i tamo gdje su mnoge vrste uznazadovale. Stanovnik je tekucica, svjezih ali ne i hladnih. Nalazimo ga u srednjem toku rijeka, od zone deverika do pastrmskih zona. S izuzetkom malih jezera i bara gdje ga nema jer se tu ne moze razmnozavati, moze zivjeti i u kanalima, jezerima, pjescarama, pod uslovom da sve te vode komuniciraju s kojom rijekom. Zimi, klijen se smjesta u mirne zone blizu vodenih struja, uz suplje obale, u sporim ali snaznim vrtlozima, uzvodno od rupa. Na proljece prolazi stalno po sektorima gdje raste vodeno bilje, po plitkim zonama uzburkanog toka, i svugdje gdje su insekti brojni. Ljeti se postavlja u zasjedu blizu povrsine, najcesce u sjeni, a spreman je odjednom progutati svaku vrstu poslastice. U jesen, vrtlozi i potopljene prepreke omogucuju mu bez veceg napora da najveci dio dana proboravi u prehranjivanju.

Klijen je sposoban identifikovati s velike udaljenosti i najmanju trunku hrane. Sve zanima tog velikog oportunistu veoma raznolikih prehrambenih navika: mekusci, rakovi, mladj, punoglavci, razne larve, kopneni i vodeni insekti, biljni i organski otpaci, mahovina, alge, voce slucajno palo sa stabala... sve je dobro. No, taj ga divlji apetit ne sprijecava da u svakom trenutku bude krajnje oprezan.

Polna zrelost kod muzjaka nastupa u cetvrtoj godini, a kod zenke u petoj godini zivota. Razmnozavanje se odvija izmedu aprila i juna, kada temperatura vode dostigne 15 C, u plitkim zonama, bogatim kiseonikom i cistog dna. Tokom tog razdoblja, muzjak ima zivlje boje i kao vecina ciprinida prekriven je takozvanim svadbenom tackama po tijelu i glavi. Zenke oslobadaju od 20.000 do 200.000 jajasaca koja, jednom oplodjena, prijenjaju za sljunak. Inkubacija traje sedam dana, a rast mladi je dosta brz. Pastrmka

Kod nas zastupljene sa vecim brojem vrsta i podvrsta, neke su autohtone, a neke su donesene i poribljene ili se vjestacki uzgajaju. Najznacajniji predstavnici ove grupe riba su:
potocna pastrmka (Salmo trutta m. fario) - ova riba je najbogatija varijetetima koji se razlikuju samo u detaljima i zive u razlicitim vodama. U ovu grupu spadaju: primorska potocna, garka, makedonska, pelargonijska, peristerska, visovacka, zrmanjska, bosanska (solinka) i mnoge druge. Prepoznaje se po crvenim tackama po tijelu. Boja pastrmke moze izuzetno zavisiti od rijeke u kojoj se nalazi i to je razlog ovolikog broja varijeteta. Ima krupniju glavu sa velikim ustima u kojima su ostri zubi. Ledja su joj zelenkasta, tamnosiva, tamnosmedja ili crna, bokovi su zelenkasti ili zuckasti, a stomak joj je bijel. Idealna temperatura vode je 10 C, ali moze prezivjeti i 15 C.
- jezerska pastrmka (Salmo trutta m. lacustis) - Osnovno obiljezje ove pastrmke su crne tacke po tijelu, tamnozelena ledja i bjeli stomak. Naraste do 20 kg.
- soska pastrmka (Salmo marmoratus) - Obiljezje joj je krupna glava, poprecne tamne pruge po tijelu, zelena ili tamnoruzicasta ledja i bjeli stomak.
- kalifornijska pastrmka (Salmo gairdneri irideus) - Odlikuje se raznobojnom prugom po boku. Kod nas je donesena 1893. godine iz Amerike.
Pored ovih kod nas zivi jos jedan broj riba koje pripadaju porodici Salmonidae, ali ne i familiji Salmo, a to su:
- mekousna pastrmka (Salmothymus obtusirostris obtusirostris) - Kratka glava i meka usna su karakteristika ove tamnomaslinaste ribe. Po tijelu ima tamne i crvene nepravilne tacke.
- potocna zlatovcica (Salvelinus fontinalis) - Donesena je iz Kanade. Ima zelena ledja, svijetle bokove i crvenkast stomak i crvene tacke. Mase je do 1kg.
Zbog svoje prozdrljivosti bile bi lak plijen ribolovaca koji bi je lovili njenom prirodnom hranom, te se zbog sportskog karaktera ribolova zabranjuje upotreba zivih mamaca.

Mladica

Mladica je nasa najveca salmonidna riba. Moze narasti i do 70 kg, ali su takve izuzetno rijetke. Ono sto mladicu izdvaja u posebnu grupu salmonida su krupni zubi, velika usta i vrlo sitna krljust. Skrzni poklopci su takode vrlo veliki, pa stoga i glava izgleda velika - otuda i naziv u nekim dijelovima glavatica. Zubi su joj kukasto savijeni i pored zuba na usnama, postoje i dva reda zuba na jeziku.
Tijelo joj se najvise razlikuje od pastrmkinog jer je vise okruglo sa, kod velikih primjeraka, sirokim ledima. Leda se zavrsavaju snaznim repom sa jakim perajima, sto joj omogucuje da vrlo brzo pliva.
Glava i ledja mladice su tamnosmedja sa zelenkastom ili ruzicastom nijansom, koja zavisi od okoline u kojoj zivi. Za vrijeme parenja boja prelazi u bakarno-ruzicastu. Po tijelu ima crne pijege. Glava, kao pocetak tijela je izuzetno hidrodinamicna, te stoga omogucava mladici da lako pliva uzvodno i u brzim i snaznim strujama. Karakteristicno je da mladica ima izuzetno krupne oci. Pored dobrog vida ima razvijeno culo ukusa.
Primjerci su zreli za mrijest kada porastu preko 70 cm, sto je obicno u cetvrtoj godini zivota za zenke i trecoj za muzjake.

Grgec

Grgec je prirodno lijepa riba. Tijelo mu je sivo tamne boje na ledima, zeleno zute po bokovima i bijelakste po stomaku, izbrazdano sa 5 do 7 crnih brazda te prekriveno hrapavim malim ljuskama (ktenoidi), duboko zarinutim u kozu. Uzdignuto u prednjem dijelu, tijelo se suzava prema repu i zavrsava relativno malim repnim perajem. Kod starijih primjeraka ledja su grbava. Ledjna peraja, prva iglicasta, a druga oblikovana mekim zrakama, glavna su raspoznatljiva osobina porodice percidae. Zdjelicne, analne i repne peraje su zarko narandzaste boje. Konicna se glava zavrsava ustima naorusana brojnim malim zubima koja siroko otvorena omogucuje grgecu gutanje velikog plijena u odnosu na njegovu velicinu.

Grabezljivac, ali i sam plijen za druge ribe grabljivice, za ptice i ribice, grgec se postavlja tamo gdje moze ostati nezapazen. Bez obzira na vrstu vode, omiljeno mu je staniste bogato raznovrsnim preprekama. No, zauzima i mjesta gdje je obala strma, postavaljajuci se uz okomite litice, usred trsljanika, u jarcima nizvodno od zidanih struktura... Mladi grgeci zive u skupinama koje se smanjuju kako oni bivaju veci, dok oni najveci, odnosno najstariji cesto zive usamljenicki. Grgeci love u jatu, s velikim zarom. Cini se da u tome postoji odredena organizacija. Dominante ribe zauzimaju celne i bocne polozaje a ostale ostaju u sredini jata. Pri konacnom napadu rasprse se, odredujuci svoj plijen i prateci ga do hvatanja. Zatim se jato ponovno oblikuje u potrazi za novim plijenom.

Sasvim mlad grgec hrani se prvenstveno planktonom, zatim konzumira razne larve i nimfe, vodene puzeve, rijecne rakove, crve... Aktivan cijele godine, grgec prilagodjava i mijenja svoj jelovnik prema godisnjem dobu, klimatskim uslovima i temperaturi vode. Tako neumorno lovi mladj ujesen, uziva u rakovima ljeti i zimi, a hrani se crvima kada vode bujaju. Kao i sve druge grabljivice, grgec cijele godine izbliza slijedi malene ribice koje su mu glavna poslastica.

Polnu zrelost grgec dostize izmedu 2 i 3 godine za muzjake, a oko 4 ili 5 godine zivota za zenke. Reprodukcija se odvija na proljece, cim temperatura dostigne 130 C. Zenka postavlja jajasca po potopljenom liscu, vodenoj vegetaciji ili korijenju, u nizu traka sirine 3 do 4 cm i duzine 1 do 3 m. Kolicina jajasaca je veca od prosjeka ostalih riba. Kod zenke stare 6 ili 7 godina i teske 500 g, broj im zna biti 40.000 do 45.000. Cim su jajasca oplodjena od muzjaka, izlijezu se mladi nakon otprilike 2 tjedna inkubacije. Novorodjencad se treba cuvati brojnih grabljivaca, ukljucivsi i roditelje. Treba ce desetak godina da nekoliko prezivjelih dostigne tezinu od 1 kilograma !

Skobalj

Skobalj je riba koja se krece u velikim jatima i hrani se algama i muljem koje skida sa krupnog sljunka. Ledja su mu tamnozelena, bokovi i stomak srebrnasti, peraja crvenkasta. Tijelo je izduzeno. Glava mu je sa karakteristicnim usnama, prilagodenim za struganje hrane sa kamenja. Usta su postavljena nadolje ispod veceg nosa.

Mrijesti se od marta do maja i zenka izbaci u prosjeku 75000 jajasaca. Jedinke su spremne za parenje nakon tri godine. Skobalj je jedna od glavnih hrana mladice. Iako je rado pjescana riba, jer se na udici bori sve do meredova, meso mu nije na cijeni. Skobalje treba traziti u dubokim mirnim virovima pored brzaka.Kada je voda bistra treba ga traziti u glavnom toku, a kada se zamuti prilazi obali i tu trazi hranu.