|
O samoj vještini javnost zna vrlo malo. Prvi puta se spominje negdje oko 520 godine. Za vrijeme vladavina raznih shoguna vojskovodja), Japan je bio podijeljen na desetine provincija kojima su vladali vojni zapovjednici, daimyoi. Izmedju takvih zapovjednika bile su vrlo ceste borbe za moc i prevlast. Njihove vojske su se otvoreno sukobljavale, a u tim borbama su se borili i ginuli mnogi ratnici - samuraji (bushi). Za samuraja je bila cast poginuti u otvorenoj borbi za svoga gospodara, jer im je tako nalagao njihov kodeks casti – Bushido – 'Put Ratnika'. Medjutim, daimyoi su za specijalne potrebe u vrijeme ratova upotrebljavali ninja ratnike, jer oni, za razliku od samuraja, nijesu bili sputavani Bushido kodeksom. Zadaci koje su ninje obavljali sastojali su se od špijunaže, raznih diverzija, ubistava neprijateljskih zapovjednika itd. Za Ninju je bilo najvažnije obaviti zadatak, i to po svaku cijenu, te je to bio njihov kodeks.
U periodu japanske istorije, poznatom kao Kamakura, mnogi ljudi su se sklanjali u planine u oblastima Iga i Koga napuštajuci red Bushija. Tu su živjeli kao Jizamuraji, "ratnici koji žive kao seljaci", te su zbog toga bili pod stalnim pritiskom shogunove vojske, koja ih je htjela uništiti. Da bi se zaštitili morali su razvijati i usavršavati ratnicke vještine uz minimum opreme i sredstava, jer je bilo zabranjeno posjedovati oružje svima koji nisu bili pripadnici Bushi klase, odnosno onima koji nisu radili za shoguna.
Izmedju 794. – 1192. godine, ninjutsu se poceo razvijati u umjetnost kakvu danas poznajemo. Za njegovo razvijanje zaslužno je takodje i nekoliko kineskih ratnika, ucitelja i svještenika, koji su putovali divljinama Japana. Gamon, Garyu, Kain, Unryu i generali T'ang, dinastije Cho Gyoko, Ikai i Cho Busho, donijeli su sa sobom znanje ninjitsua akumulirano vjekovima u njihovoj maticnoj zemlji. Vojna strategija, religija, filozofija, folklor, kultura, medicina, skupljani u carskoj Kini iz Indije, Tibeta, Istocne Evrope i južne Azije, našli su mjesto u razvoju ninjutsua.
Odlucujuce za razvoj ninjutsua bilo je spajanje borbenih tehnika sa tehnikama bešumnog kretanja i nestajanja, te susret sa mocnom, ratnicki organizovanom, sektom zvanom Yamabushi. Yamabushi, planinski ratnici - svještenici, koje je proganjala carska vojska, praktikovali su Shugendo, vjerske rituale koji su se sastojali od asketizma, magije i zavjere.
Ninjutsu, vještina borenja je bila strogo cuvana tajna, koja se prenosila unutar porodice ili klana sa oca na sina, ili na najboljeg ucenika. Najpoznatije i najjace familije su se nalazile u japanskim oblastima Iga i Koga, danas poznate kao Mie i Shiga.
Bujinkan ninjutsu je ratnicka vještina samoobrane i preživljavanja u najgorim situacijama. To ne znaci da ona poducava samo kako da se bijemo. Zbog toga ona i jeste ono šta bi svaka prava ratnicka vještina trebalo da bude - sredstvo da upoznate sebe, razvijete svoju mentalnu i fizicku snagu i da ostvarite jasno razumijevanje života i prirode oko sebe. Tek kada to shvatimo moci cemo shvatiti i svog protivnika i borbu. Zato oni koji nemaju oštar duh i cisto srce, nikako ne mogu dugo opstati u ovoj ratnickoj vještini. Kroz borbene tehnike ucimo kako da predjemo sve prepreke koje se nadju na našem putu i tako postanemo jaci i bolji duhovno, psihicki i tjelesno. Ako smo iskreni i možemo sagledati sebe i pobijediti svoj ego, možemo kroz ovu vještinu mnogo nauciti o životu i shvatiti da nije bitno samo boriti se nego preciti borbu i izdržati (keep going – gambate kudasai). Na taj nacin spajamo se sa univerzumom i prirodom, i kroz ninjutsu uživamo radost zivota. Ovo je filozofski ali i veoma bitan dio shvatanja ninjitsua.
Bujinkan u doslovnom prijevodu znaci: budjin - bog ratnika, a kan - hram, a zajedno hram božanskog ratnika ili hram gde se nalazi - živi bog ratnika. Hatsumi Sensei je jednom prilikom objasnio, da je on dao svojoj organizaciji ovo ime u cast svog ucitelja (Takamatsu Sensei-a), jer je uvijek smatrao kako je Takamatsu Sensei bio više od ratnika. Bio je Božanski ratnik, ratnik (Bog) svih ratnika. A Hatsumi Sensei je imao više ucitelja prije nego je upoznao Takamatsu Sensei-a ali je jedino u njemu pronašao ono što je priželjkivao.
I sama rijec budjin se može rastaviti pa bu znaci ratnik ili cak i hrabrost a jin jednostavno Bog ili božanstvo. (U Japanu ima mnogo hramova sa Jinja - prostorija gde se nalazi božanstvo). Dublji smisao Kanji-a bu znaci zaustaviti nasilje i uopšte se ne odnosi na borenje i ratovanje.
Danas je Bujinkan organizacija koja je sastavljena iz 9 tradicionalnih drevnih škola koje je Hatsumi Sensei sastavio na osnovu Takamatsu Sensei-evog ucenja. Danas je ovo stil koji nikada prije nije ni postojao. Svaka od škola ima svoje prednosti i nedostatke, a sjedinjavanjem svih ti nedostatci se gube, a škole jedna drugu nadopunjuju. Tih 9 razlicitih tradicionalnih stilova su se uoblicili kroz realna borbena iskustva na život i smrt. Danas ninjutsu je jedna od najefikasnijih vještina ove planete. Suština ove tehnike je da se upotrebljava minimum fizicke snage i ne zavisi od fizicke spremnosti osobe koja je vežba, nego od primjene prave tehnike i univerzalnih principa. Vještina nije sastavljena od bezbroj nepotrebnih pokreta, nego je oblikuje naša mašta. Zbog toga ne treba da se osoba prilagodjava vještini nego se vještina prilagodjava osobi i njenim mogucnostim, mada pocetnik uci osnovne principe i nacine kretanja koji kasnije uslovljavaju tu slobodu. Jednostavno, ova vještina nema ogranicenja. Na protivniku se Nužno je što pre pronaci protivnikovu slabu tacku i naci nacin kako ga dovesti u poziciju u kojoj ga lako možemo kontrolisati.
Nacin treninga i vježbanje ninjutsua u Bujinkanu uveliko se razlikuje od ucenja u drugim borilackim vještinama. S obzirom da je ninjutsu ratnicka vještina nije cilj takmicenje vec usavršavanje sebe, svog duha i tijela, karaktera - dakle kompletnog bica.
Ninjutsu je vrlo surov, ali i iskren prema nama, baš kao i život. Uci nas kako da primamo udarce suparnika i sudbine i kako da im uzvracamo. Uci nas da prihvatimo bol kao dio stvarnosti, da ne posustanemo pred preprekama, nego da sa savladavanjem svake naredne prepreke napredujemo i postajemo sve bolji ljudi. Naime, svaki problem pred kojim se nadjemo u životu, nije slucajan i ima razlog što se isprijecio pred nas.. Rješavajuci ih i prihvatajuci ih kao nužnost, psihicki i duhovno postajemo sve jaci i bolji, za razliku od onih slabijih koji se predaju samosažaljevanju.
U Bujinkanu se obucavaju tehnike sa tradicionalnim japanskim oružjem, medjutim Ninjutsu je vještina koja se razvijala kroz vjekove, i primjenjivala novitete u svojoj praksi, pa je tako i u današnje vrijeme, gdje koristimo i moderna oružja za svoje usavršavanje. Uostalom, nije važno kakvo oružje imate u rukama, vec kako ga upotrebljavate.
Rijec Ninjutsu je sastvaljena iz dva kanji znaka: nin ili još u Japanu shinobi i jutsu. Jutsu jednostavno znaci vještina ili umjetnost, dok je nin ili shinobi sastvaljen iz dva znaka ken što oznacava mac ili oštricu i shin ili kokoro što oznacava srce ili dušu. Ova dva znaka pisana zajedno se mogu tumaciti na više nacina, npr. kao: duh coveka i oštrice, mac mora slijediti srce, a srce mora biti oštro kako mac, isto tako može znaciti tajnovito, skriveno, izdržljivo, ..... Simbol po u ninpo znaci princip, nacelo ili bitno. Cesto se sa ninjutsu oznacava puka tehnika kao takva, dok ninpo oznacava viši nivo, ono nevidljivo ocima, znaci filozofiju, osjecaj i slicno.
1. Bujinkan ce biti otvoren samo onima koji su saglasni sa pravilima Bujinkan Dojoa i koji ih pridržavaju. Onima koji to ne budu cinili nece biti dopušteno da se pridruže Bujinkanu. Napomena: samo onima koji su procitali i složili se sa ovim pravilima bice dopušteno u?ešce.
2. U Bujinkanu mogu biti samo oni koji su u stanju da vježbaju istinsku strpljivost, samokontrolu i predanost Zahtijevace se izvještaj ljekara o njihovom zdravstvenom i mentalnom stanju, a pojedincima koji sa zavisnosni o drogi, te mentalnim bolestima, ili mentalno nestabilnima bice zabranjeno uclanjenje. Nužnost ovih ogranicenja je zbog pojedinaca koji mogu predstavljati opasnost za druge, npr. onih sa zaraznim bolestima, pojedinaca sa klinickim psihickim ili fiziološkim abnormalnostima, te pojedinaca koji ne posjeduju samokontrolu.
3. Takodje, bice odbijeni i pojedinci sa kriminalnim dosijeima, kao i oni skloni izazivanju nevolja.
4. Oni koji se ne pridržavaju pravila Bujinkana bice iskljuceni iz njega. Bujinkan je do sada bio otvoren brojnim ljudima koji su dolazili u Japan. Medju njima je, na žalost, bilo onih koji su u pijanom stanju cinili nasilja, mentalno bolesnih, izazivaca nevolja, koji su mislili samo na sebe i nisu uvidjali kako njihova djela negativno uticu na druge. Kroz svoja djela takvi su ljudi odbacivali tradicionalno pravedno srce Bujinkana. Od sada pa nadalje takvi ljudi ce biti udaljeni iz Bujinkana. .
5. Kada je rije? o nezgodama nastalim za vrijeme treninga (kako unutar tako i van Dojoa), onima koji ne žele podnijeti odgovornost za nezgode nastale tokom Bujinkan treninga bice zabranjen pristup. Ovo je veoma važna stavka, jer Bujinkan nece snositi odgovornost za bilo kakve nezgode nastale tokom treninga.
6. Svi oni koji se pridružuju Bujinkanu moraju izvaditi godišnju clansku kartu. Ova karta ne samo da cuva cast Bujinkan clanova, vec i naglašava da je pojedinac clan vece cjeline - one ciji se clanovi okupljaju sa ratnickim srcima da bi se postali bolji kroz trening i prijateljstvo. Ona oznacava sjaj ratni?kih vrlina, i utjelovljava odanost kao i bratsku ljubav.
7. Tradicija Bujinkana prepoznaje prirodu i univerzalnost citavog ljudskog života i svjesna je onoga što prirodno tece izme?u dviju djelova:
· Tajni princip Taijutsua je poznavanje temelja mira.
· Uciti je put nepomicnog srca (Fudoshin).
Od nedavno, Bujinkan je postao zaista internacionalan. Kao što postoje razlicite vremenske zone, tako postoje razliciti tabui medju svjetskim narodima. Moramo poštovati jedni druge, nastojeci da izbjegnemo takve tabue. Moramo staviti ratnikovo srce na prvo mjesto, radeci zajedno na poboljšanju kako samih sebe tako i Bujinkana.
Oni koji ne poštuju ova navedena bice izbaceni iz Bujinkana.
|
