CRNA GORA NA DLANU > Crnogorci u Argentini - prvi dio


20 May 2005

 

Sa Crnogorcima u General Madariagi, Argentina 



Image

Gordan Stojovic i Rodolfo Jokanovic predsjednik asocijacije “Zeta” iz Buenos Airesa. Ispred muzeja emigranata u Buenos Airesu, prvo mjesto gdje su se iskrcavali novi emigranti, nešto slicno što i Ellis Island u New Yorku.

Na poziv asocijacije “Zeta” sa sjedištem u Buenos Airesu, prvi urednik odsjeka za dijasporu na Montenegro.com-u, kao i pisac knjige “ Crnogorci u Argentini” i “Crnogorska Emigracija u Argentini I“, Gordan Stojovic, je boravio u ovoj zemlji i tom prilikom se susreo sa mnogim istaknutim iseljenicima, njihovim potomcima, i organizacijama.

Image

Clanovi uprave i osnivaci asocijacije “Zeta” sa prijateljem iz Crne Gore. S lijeva na desno Juan Cetkovich, Miloš Deretic, Gordan Stojovic (Montenegro.com) i Rodolfo Jokanovic
.

Sa Crnogorcima u General Madariagi

Grad Gauca



Image

Gauci tokom gradskog sajma

General Madariaga je gradic od oko pet hiljada stanovnika na daleko poznat po Gaucima i izuzetno kvalitetnom mesu. Gauci su inace u Argentini isto što i kauboji u Sjevernoj Americi, dakle ljudi koji se bave uzgojem krupne stoke i imaju veoma specifican nacin života, kodeks ponašanja i najveci dio svog života provode na konju.

Danas je Madariaga veoma bogat gradic u kojem se živi izuzetno dobro u poredjenju sa kvalitetom života u drugim krajevima Argentine .

Inace vec drugi gradonacelnik za redom je porijeklom Crnogorac. Ime sadašnjeg gradonacelnika je Juan Knezevich a ime njegovog predhodnika je Adrian Mirkovich.
Inace, medu samim Crnogorcima postoji dosta politickog rivaliteta izmedu peronista i radikala – tako da kad slušah te price o podjelama cinilo mi se kao da se nalazim u Crnoj Gori.

U stvari mnogo toga me podsjecalo na Crnu Goru, na svu srecu ne samo prica o politickim konfrontacijama u Argentini nego i neke mnogo prijatnije stvari kao na primjer pršut, o kojem cete citati u nastavku teksta.

Još na samom pocetku dvadesetog vijeka u General Maderiagu su se poceli doseljavati prvi Crnogorci. Kako mi rekoše tamošnji, prvi od naših je bio neki Perovic, a nakon njega da bi krcili šume, u taj gradic, u provinciji Buenos Aires, poceli su dolazit i mnogi drugi. Vjerovatno su kao i u mnogim slicnim slucajevima ljudi koji bi se iskrcali sa brodova u Buenos Airesu išli tragom glasa da u tim nepreglednim prostranstvima Argentine nadu de ima “naših”.

Osjecaj usamljenosti i udaljenosti mora da je bio nevjerovatno snažan. Kad samo pomislim na sebe sada u 21 vijeku, posebno dok sam se nalazio u Muzeju Imigranata i na Dok Sud u Buenos Airesu, mjestima de su se iskrcavali i prvi put stupali u kontakt sa Argentinom naši i svi drugi doseljenici, osjetim nostalgiju za Evropom i domom.

Mogu samo zamisliti osjecaj tih ljudi koji su se nakon i više mjeseci putovanja iskrcavali na tlo Argentine. Gotovo dode kao refleks i prva stvar koja covjeku padne na pamet da traži nešto što lici na ono odakle je došao, na bilo koji trag vec poznatog, vec videnog, toplog i sigurnog.

Tako da su i Crnogorci u Chako i oni u Tandilu kao i oni u Buenos Airesu, Venado Tuerto i General Madariagi zasigurno išli tragom glasa da u tim mjestima, opet nevjerovatno dalekim, žive i rabotaju drugi Crnogorci tražeci trag topline doma i srca.
Zaista nevjerovatna dimenzija svega posebno za mene koji bi trebalo da sve ovo gledam iskljucivo sa naucne strane, koji sam vec znacajan dio svog života posvetio ovoj problematici pa i postigao za naše uslove- inace potpuno bezuslovne -veoma znacajne uspjehe. Medutim opet ne mogu a da ne pomislim na njih same hiljade kilometara daleko od kuce kako stoje i gledaju potpuno sami bez ikakve predstave o velicini prostranstava novog svijeta svoju buducnost.

Potomci prvih Crnogoraca koji su se naselili u General Madariagu danas se uglavnom bave stocarstvom, a ima i onih koji su u ovom poslu dostigli nevjerovatno bogatstvo tako da su vlasnici i nekoliko hiljada grla krupne stoke i nekoliko desetina hiljada hektara zemlje.

Image

Inace Crnogorci su u citavoj Argentini bili nadaleko poznati kao veoma dobri radnici a na samom pocetku radili su najteže poslove. Bili su drvosjece, radili su na izgradnji puteva, postavljanju šina, kamenolomima, radili su i kao lucki radnici i kao radnici na gradevinama širom Argentine.

Danas u General Maderijagi živi oko 150 familija koje su porijeklom iz Crne Gore, oko 500 ljudi sve skupa, što je veoma znacajan broj i što je u velikoj mjeri pomoglo ocuvanju obicaja i jezika. Crnogorska zajednica u General Maderiagi je od samog pocetka djelovala organizovano kroz mnoga udruženja koja su uglavnom imala karakter uzajamne pomoci. Bila su organizovana na taj nacin prije svega zbog toga što su mnogi naši iseljenici ostajali sami, radili su citavog života kako bi sakupili novac za povratak u Crnu Goru i rijetko su stupali u bracne odnose pa niko nije imao da ih sahrani. Samo manji broj je zasnivao porodice.

Prva koja je osnovana tridesetih godina prošlog vijeka je bila Sociedad Montenegrina de socorros Mutuos – Crnogorsko društvo uzajamne pomoci , Sociedad de socorros mutuos Montenegrina- Društvo uzajamne pomoci Crnogoraca

Image

Pecat udruženja

Sociedad Montenegrina de beneficienca –Crnogorsko dobrotvorno društvo

Image

Pecat udruženja

To isto društvo je i do danas sacvalo kontinuitet iako je vremenom mijenjalo ime. U meduvremenu se zvalo i Sociedad Montenegrina Yugoslava de socorros mutuos – Crnogorsko Jugoslovansko društvo uzajamne pomoci da bi nakon drugog svjetskog rata promjenila ima u Socieded Yugoslava ” Njegos “ kako se i danas zove.

Žestoke politicke podjele u Crnoj Goru tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka nijesu mimoišle ni Crnogorce u Madariagi, medutim o tome ne žele da govore njihovi potomci, vjerovatno ne želeci da se podsjecaju na ružne stvari. Sve što sam uspio saznati je da je rivalitet bio veoma jak i da je cak bilo i obracuna vatrenim oružjem pa i nesrecnih posljedica na žalost.

Mnoge druge stvari koje su se dešavale u Crnoj Gori znacajno su se reflektovale na naše kolonije u Argentini pa i dan danas imaju veliki uticaj.

Nakon cetiri sata vožnje od Buenos Airesa kroz nevjerovatno monoton pejzaž, nepregledne ravnice sa poljima prepunim krava napokon smo naleceli na tablu koja oznacava ulaz u grad gauca.

Image

Na samom uzlazu u grad nalazi se i veoma impresivna statua hrista.

Image

Tu smo cekali naše domacine, Basilia Vasa Jankovica i gospodina Markovica. Po njihovom dolasku krenuli smo prema domu “Njegoš” de nas je cekao ostatak uprave iseljenickog društva.

Image

Sa Vasom Jankovicem na prijemu u ambasadi u Buenos Airesu

Docek je bio nevjerovatno srdacan kao i na svim drugim mjestima tokom mog boravka. Ti ljudi su zaista dali sve od sebe kako bi nas ugostili i kako bih ja imao priliku da vidim sve što me zanima.

Image

Zdravica

U unutrašnjosti doma postoji veliki kumin u kojem se pekao asador – govedina pripremljena na gaucki nacin, poznati argentinski specialitet, mnogo poznatih argentinskih vina i još mnogo ostale meze.

Image

Sa domacinima

U domu su nas cekali Klisici, Novakovici, Radonjici, Markovici, Jankovici, Bulajici . Ja sam brže bolje se bacio u razgledanje zidova na kojim je bilo jako mnogo slika sa obilježavanja mnogih dogadaja u General Maderiagi. Medju najinteresantnijim su naravno slike sa godišnjeg slavlja Gauca kao što je ova iz 1988 godine kada su Crnogorci predstavili sebe u nošnjama i sa guslama kao i slika u kojoj su predstavili prve doseljenike i ono sa cim su se bavili.

Image

Prva nagrada na slavlju gauca 1988

Image

Prvi Crnogorci su sjekli drva.

I tako smo svi skupa zapoceli pricu o familijama, o Argentini, poslu, istoriji, životu i naravno Crnoj Gori. Svako od ovih ljudi imao je bezbroj pitanja o tome što se dešava, kako se živi, de je ko, koliko je što daleko itd.

Crnogorce u Genaral Madariagi kao i generalno u Argentini sve koje sam sreo najviše pogada dugogodišnje gotovo potpuno ignorisanje njihovog postojanja od strane maticne države.

Image

Stoljnjak i caše sa likom Petra II

Jesu se hvalili na pojedince i na mnoge ljude koji su kao pojedinci radili na tome da im se pruži onaj minimum koji je bio neophodan da održe minimum identiteta. To je uspjelo u kolonijama kako u General Madariagi tako i u Caku, medutim u Buenos Airesu de postoje hiljade potomaka naših doseljenika mogu da kažem na osnovu svih dosadašnjih istraživanja, kontakata itd., jedva oko 20% njih ima makar i povremenu kopcu sa zemljom porijekla, a jezik i obicaji su se izgubili još u drugoj generaciji što se na srecu još uvijek nije dogodilo u kolonijama de je najcešce postojalo jezgro entuzijasta koji su radili na održavanju kulture, obicaja, jezika.

Medutim i pored svega kod vecine ljudi postoji ogromna doza entuzijazma da se prihvati svaki pozitivni pomak ili inicijativa iz Crne Gore prema njima. Mnogi od njih su nam rekli da imaju osjecaj da se u zadnje vrijeme dešavaju neki pozitivni pomaci i da se nadaju da sve to nece ostati samo osjecaj stvoren igrom slucaja ili prilika.

Image

Nakon zajednickog rucka u domu “Njegoš” pozdravismo se sa domacinima i krenusmo u posjetu familiji Markovic i njihovom poznatom rancu “Los Pinos” koji se nalazi nedaleko od grada.

Image

Opet krenusmo kroz prašinu pampa slijedeci našeg vodica poznatog domacina Vasa Jankovica.

Image

 ©  2005 - 2018 www.montenegro-canada.com  All rights reserved