DJOKO ŠALJANIN
crnogorski iseljenik, dugo godina živi u Torontu, jedan od velikih dobrotvora,
koji je mnogo puta davao novac za crnogorske institucije, organizacije i pojedince,
pristao je na kratak intervju za web site www.montenegro-canada.com. Ovaj covjek
govori o svojim pogledima na život, Crkvu, državu...Posljednji negov veliki gest je
bila pomoc porodicama poginulih i povrijedjenih u željeznickoj nesreci u Crnoj Gori,
kada je g. Šaljanin dao jedan od najvecih priloga. I mora se priznati, u svakoj drugoj
rijeci, pominje svoju veliku ljubav i odanost Crnoj Gori.
_____________________________________________________ 

• Gospodine Šaljanin, koliko imate godina? 

84.

• Ipak, Vi ste vitalni i puni energije i danas?

Pa, ja sam cio život bio takav. Ja, na primjer, sam vrlo rijetko, ili nikako provodio vrijeme
po kafanama, nikad nijesam isao da se kockam... Sjecam se dok sam radio u Sloveniji,
svi moji drugovi su cijelu noc sjedjeli i igrali karte, a ja bih otisao i legao da spavam...

• Gdje ste rodjeni?

U Gusinju sam rodjen, kao Albanac, kršten u Katolickoj Crkvi u Gusinju koja je zatvorena
vec osam godina.

• Zašto je zatvorena?

Jer nema vise naroda tamo, svi su otisli, nema ko da ide u Crkvu

• Rekli ste mi da, ipak, nijeste bili u Katolickoj Crkvi od 1943. godine. Zašto?

Crkva treba da postoji tamo dje to narod hoce. Ali, Crkva ne smije da se mijesa nigdje u
državne poslove; jer Crkva ne može da ti nadje posao, ne može da ti plati, ne može da ti
obezbijedi život...Crkva za mene nije bila prioritet. Ona nije mogla da me zaposli, da mi nadje hranu...
Ja sam gledao ove svoje dvije ruke i one su meni obezbijedile život.

• Iako ste otisli iz Crne Gore jos 1947. godine, ljubav prema njoj je ostala
  velika. Vi to stalno isticete?

Ja sam od 1947. godine uvijek pomagao Crnu Goru. I malo je ljudi koji su uradili za Crnu
Goru onoliko koliko sam ja. Ja se uvijek predstavljam velikim Crnogorcem. Crna Gora ne
može da nadje sebe jer je 75 posto visokoobrazovanih ljudi i generala, porijeklom iz Crne 
Gore, smjesteno u Beogradu i žive u Beogradu zbog visokih plata i oni misle da u Crnoj Gori
ne može da se preživi, da se nadje posao....

Crnu Goru su vodili sve generali izdajnici, koji su bili predvodjeni sa Pekom Dapcevicem i
njegovom bracom, koji je inace i pobjegao iz Crne Gore.

• Znaci, Crna Gora Kralja Nikole je bila bolja po Vama?

Slušajte, Kralj Nikola je oslobodio Plav, Gusinje, Ulcinj, Bar... od Turaka i nakon toga, mi
Albanci, katolici i muslimani, imali smo ista prava na tim teritorijama kao što su Crnogorci
imali na Njegušima. I šta se dešava kasnije. Nakon Prvog Svjetskog Rata, izbubio je Kralj
Nikola, izgubila je Crna Gora, ubijeni su svi crnogorski heroji, heroji Kralja Nikole u ratu i
ustanku od 1918 - 1925. godine. I to nijesu ubijeni kako dolikuje u borbi, nego su premlacivani,
muceni... A treba da se zna, da je Crna Gora u vrijeme Turaka bila najmanje u ropstvu u
odnosu na sve druge...A doživjela je najgore muke za svoje heroje...

"ovi velikani treba da su uzor mladima Crne Gore" - iz zbirke DJ. Šaljanina
_____________________________________________________

• Imate li crnogorsko državljanstvo?

Nemam.

• Zašto?

Muslimani iz Gusinja su mi uništili moje državljanstvo 1955. godine

• Da li ima jos takvih slucajeva da su ljudima koji su rodjeni u Crnoj Gori uništavani 
  dokazi o rodjenju u Crnoj Gori?

Ima puno

• Šta cete da uradite da to ispravite?

Kad bih opet išao za Crnu Goru, otišao bih direktno kod Djukanovica, i ne bih izašao...
I rekao bih mu:" Ja sam rodjen u Crnoj Gori i treba da mi date državljanstvo"... Ja mogu
da idem u druge države sa mojim pasošem bez vize, a u Srbiju i Crnu Goru ne mogu, a
tamo sam rodjen.

• Šta mislite o Crnoj Gori danas?

Crna Gora treba prvo da istjera izdajnike, prije svega generale. A onda treba da se ujedini
mlada Crna Gora, mladi ljudi. Ti mladi ljudi treba da imaju slike dva crnogorska velikana Kralja
Nikole i Petra II Petrovica Njegoša. Nije važno ko je od njihovih predaka bio u cetnike ili partizane.
To uopste nije važno. Važno je da su ti mladi za dobro Crne Gore. Nije dobro što se gleda ta
njihova prošlost. Mi moramo da se bavimo drugim stvarima da bi išli naprijed. Vidite, ovdje u
Americi se radi sedam dana u nedjelji i ljudi su tome posveceni. Odje radite i imate. Ja danas,
iako nijesam rodjen u Americi, imam veca primanja nego neki inžinjer ili strucnjak tamo kod nas
što je ikad imao....

Zoran V. Raicevic
Toronto, Kanada
Februar 2006.godine