CRNA GORA NA DLANU > Razgovor sa Djokom Šaljaninom iz Toronta


12 Feb 2006

 

 ĐOKO ŠALJANIN 

   

ĐOKO ŠALJANIN - crnogorski iseljenik, dugo godina živi u Torontu, jedan od velikih dobrotvora,  koji je mnogo puta davao novac za crnogorske institucije, organizacije i pojedince,  pristao je na kratak intervju za web site www.montenegro-canada.com. Ovaj čovjek govori o svojim pogledima na život, Crkvi, državi...Posljednji njegov veliki gest je bila pomoć porodicama poginulih i povrijeđenih u željezničkoj nesreći u Crnoj Gori, kada je g. Šaljanin dao jedan od najvećih priloga. I mora se priznati, u svakoj drugoj riječi, pominje svoju veliku ljubav i odanost prema Crnoj Gori.



  • Gospodine Šaljanin, koliko imate godina? 

84.

  • Ipak, Vi ste vitalni i puni energije i danas?

Pa, ja sam cio život bio takav. Ja, na primjer, sam vrlo rijetko, ili nikako provodio vrijeme po kafanama, nikad nijesam isao da se kockam... Sjecam se dok sam radio u Sloveniji, svi moji drugovi su cijelu noć sjeđeli i igrali karte, a ja bih otišao i legao da spavam...

  • Đe ste rođeni?

U Gusinju sam rođen, kao Albanac, kršten u Katoličkoj Crkvi u Gusinju koja je zatvorena već osam godina.

  • Zašto je zatvorena?

Jer nema vise naroda tamo, svi su otišli, nema ko da ide u Crkvu

 

  • Rekli ste mi da, ipak, nijeste bili u Katolickoj Crkvi od 1943. godine. Zašto?

Crkva treba da postoji tamo đe to narod hoce. Ali, Crkva ne smije da se mijesa niđe u državne poslove; jer Crkva ne može da ti nađe posao, ne može da ti plati, ne može da ti obezbijedi život...Crkva za mene nije bila prioritet. Ona nije mogla da me zaposli, da mi nađe hranu...Ja sam gledao ove svoje dvije ruke i one su meni obezbijedile život.

  • Iako ste otisli iz Crne Gore jos 1947. godine, ljubav prema njoj je ostala
    velika. Vi to stalno ističete?

Ja sam od 1947. godine uvijek pomagao Crnu Goru. I malo je ljudi koji su uradili za Crnu Goru onoliko koliko sam ja. Ja se uvijek predstavljam velikim Crnogorcem. Crna Gora ne može da nađe sebe jer je 75 posto visokoobrazovanih ljudi i generala, porijeklom iz Crne Gore, smješteno u Beogradu i žive u Beogradu zbog visokih plata i oni misle da u Crnoj Gori ne može da se preživi, da se nađe posao....

Crnu Goru su vodili sve generali izdajnici, koji su bili predvodjeni sa Pekom Dapčevićem i njegovom braćom, koji je inače i pobjegao iz Crne Gore.

  • Znači, Crna Gora Kralja Nikole je bila bolja po Vama?

Slušajte, Kralj Nikola je oslobodio Plav, Gusinje, Ulcinj, Bar... od Turaka i nakon toga, mi Albanci, katolici i muslimani, imali smo ista prava na tim teritorijama kao što su Crnogorci imali na Njegušima. I šta se dešava kasnije. Nakon Prvog Svjetskog Rata, izbubio je Kralj Nikola, izgubila je Crna Gora, ubijeni su svi crnogorski heroji, heroji Kralja Nikole u ratu iustanku od 1918 - 1925. godine. I to nijesu ubijeni kako dolikuje u borbi, nego su premlaćivani, mučeni... A treba da se zna, da je Crna Gora u vrijeme Turaka bila najmanje u ropstvu u odnosu na sve druge...A doživjela je najgore muke za svoje heroje...


   

"ovi velikani treba da su uzor mladima Crne Gore" - iz zbirke DJ. Šaljanina


  • Imate li crnogorsko državljanstvo?

Nemam.

  • Zašto?

Muslimani iz Gusinja su mi uništili moje državljanstvo 1955. godine

  • Da li ima jos takvih slučajeva da su ljudima koji su rođeni u Crnoj Gori uništavani 
    dokazi o rođenju u Crnoj Gori?

Ima puno

  • Šta ćete da uradite da to ispravite?

Kad bih opet išao za Crnu Goru, otišao bih direktno kod Đukanovica, i ne bih izašao... I rekao bih mu:" Ja sam rođen u Crnoj Gori i treba da mi date državljanstvo"... Ja mogu da idem u druge države sa mojim pasošem bez vize, a u Srbiju i Crnu Goru ne mogu, a tamo sam rođen.

  • Šta mislite o Crnoj Gori danas?

Crna Gora treba prvo da isćera izdajnike, prije svega generale. A onda treba da se ujedini mlada Crna Gora, mladi ljudii. Ti mladi ljudi treba da imaju slike dva crnogorska velikana Kralja Nikole i Petra II Petrovica Njegoša. Nije važno ko je od njihovih predaka bio u četnike ili partizane. To uopste nije važno. Važno je da su ti mladi za dobro Crne Gore. Nije dobro što se gleda ta njihova prošlost. Mi moramo da se bavimo drugim stvarima da bi išli naprijed. Vidite, ođe u Americi se radi sedam dana u neđelji i ljudi su tome posvećeni. Ođe radite i imate. Ja danas, iako nijesam rođjen u Americi, imam veća primanja nego neki inžinjer ili stručnjak tamo kod nas što je ikad imao....

Zoran V. Raičević

Toronto, Kanada
Februar 2006. godine



 ©  2005 - 2017 www.montenegro-canada.com  All rights reserved