|
Rane na Biocu su toliko svježe da nema danas crnogorske porodice koja ne saosjeca sa poginulima i nastradalima. Sa djecom koja su tek zakoracila u život najviše...
Ima naravno i onih koji razmišljaju - kako zauvijek obilježiti biocku tragediju. Da stalno opominje. I dok su jedni za podizanje metalnog obiljeska koji stremi visinama na mjestu nesrece, drugi smatraju da spomenik treba da bude u obliku vagona koji bi simbolizovao gubitak života, treci misle da bi 23.januar trebalo proglasiti za dan u kojem cemo se svi zajedno pomisliti na izgubljene živote u saobracajnim nesrecama koje se gotovo svakodnevno dogadjaju u Crnoj Gori.
Imao je to na umu i poznati nikšicki preduzetnik Žarko Dragicevic, kada je uoci cetrdesnice biocke tragedije, u jednom razgovoru sa Radošom Šucurom, pomocnikom ministra saobracaja, predlagao da 23.januara sve porodice u Crnoj Gori, ciji su najbliži stradali u saobracajnim nesrecama, izadju na mjesto njihove pogibije i donesu po cvijet. Istovremeno, tog 23.januara, smatra gospodin Dragicevic, makar za treutak trebalo bi da se zatamne svi ekrani u Crnoj Gori, da utihnu radio stanice . Da se svi zajedno podsjetimo da nam saobracajne nesrece odnose cvijet mladosti.
-Zaista svi treba da se zamislimo pred tom istinom, kaže Radoš Šucur. Jer, u maloj Crnoj Gori u saobracajnim nesrecama godišnje pogine 80 ljudi, dok ih preko 500 dopadne teških rana . Da ne govorimo o ožiljcima na duši njihovih najbližih... A, sve su to mladi ljudi .
|
