Reagovanje povodom tihe posjete Ministra Inostranih Poslova Crne Gore Torontu. Ovo reagovanje je poslato Vladi Republike Crne Gore i Ministarstvu Inostranih Poslova Republike Crne Gore
Poštovani,
Saznao sam iz Novina da je gospodin Vlahovic, Ministar inostranih poslova Crne Gore boravio u Torontu, Kanada.
Želim izraziti svoje razocarenje nacinom organizovane posjete i svim njenim sadrzajem.
Prvo - iako Vasa Vlada salje svaki dan poruke, kao i na moj e-mail o svakodnevnim aktivnostima Vlade i Ministarstava, ti mnogobrojni službenici se ne sjetiše da pošalju informaciju našim iseljenicima, ili klubovima, ili organizacijama u Kanadi da Ministar inostranih poslova Crne Gore dolazi prvi put u Kanadu.
Drugo - Ministar Vlahovic je mogao kontaktirati barem jednog crnogorskoh iseljenika u Torontu, jer smo mi namjeravali da dodjemo na njegovo predavanje i da taj dogadjaj uvelicamo. Nažalost, dogadjaj je protekao tužno i uz malo prisutnih. Organizovan u Privatnom Centru ili Skoli biznismena Petera Munka u Torontu.
Trece - nije vazno da li nosite Titulu ili nosite odredjeno prezime iz Crne Gore. Vazno je da li možete da predstavljate Crnu Goru ili ne. U ovom ogromnom svijetu, vrijeme je vrlo važno, nastup jos vise, a rezultati najviše.
Nažalost, ja licno nijesam imao priliku da vidim Ministra ni na predavanju ( zahvaljujuci mom upornom pretrazivanju na Internetu jedva sam našao taj Centar za Medjunarodne Studije koji se zove Munk Centar ) kao ni na rucku u Torontu ( tu je naravno bio gospodin Munk i gospodin Ambasador Perko Vukotic)
Mnogo mi je žao zbog toga i žao mi je zbog ostalih Crnogoraca koji su bili srecni kad su culi vijest da ce gospodin Vlahovic doci u Torontu, Kanada.
Vidim po tekstu iz frankfurtskih novina "Vesti" da su Srbi napustili predavanje ministra Vlahovica u Torontu, a usput Crnogorci nijesu ni prisustovali, jer nijesu znali da Ministar dolazi. Tužno, ko god da je u pitanju, da ne moze biti tužnije.
Obaviješteni smo preko elektronskih medija za Vas sluzbeni dolazak u Kanadu, mi smo se radovali i nadali vasem dolasku i nadali se našem eventualnom susretu, prvenstveno u gradu Torontu u kojem živi prilican broj Crnogoraca.U gradu Torontu postoji Kanadsko-Crnogorsko Udruzenje koje je formirano 1971.godine i istinski je ambasador Crne Gore u Kanadi, pravi most prijateljstva izmedju naše dvije zemlje Kanade i Crne Gore. Mi smo oni koji su sacuvali razum i pomogli Crnogorske demokratske i Kulturne institucije kao sto su zapoceli da zive Crnogorski PEN-centar, Matica Crnogorska, Nezavisni književnici CG, Crnogorska crkva, Monitor itd. Na sve to smo mnogo ponosni ! Pored ove propuštene prilike našeg susreta, ne ostvaruje se mogucnost promocije pokreta za nezavisnost stare domovine Crne Gore koja je bila predvidjena.Osjecamo da smo ponovo prepušteni sami sebi!
Grozno...ovo je dokaz da država sustinski ne vodi racuna tj. nije je briga za diasporu...porazavajuce...
tehnicki mislim da je kriviac Centar za diasporu. jer im je posao da obavještavaju u oba smjera, s obzirom da ništa drugo i ne rade....ali suštinski krivac je drzava....
To je jos jedan znak da nasa vlast jos nije svijesna, kako je bitno kontaktirati sa Crnogorcima, koje su rasuti po citavom svijetu. Želim da Vama navodem jedan primjer, kako se borila Hrvatska vlast 1991 za njihovu dijasporu. Živim u jednom malom gradu u Njemackoj (Biberach an der Riß – Baden Württemberg) koji ima 30.000 stanovnika.Te 1991 god. kada je bilo okupljane Hrvata (kao sto i mi trenutno pokušavamo) i sirenje „Hrvatske Nacionalne svijesti“,zadjni amtirani predsjednik (koji je obavljao dužnost predsjednika „SFRJ“) Stipe Mesic dosao u taj grad da bi zbližio i digao moral ljudima.
Nažalost mi se ne dijelimo samo na „Crnogorce” i “Crnogorce Srpska porijekla” nego i na Crnogorce “Prve” i “Zadnje” klase. Apelujem na našu Vlast da se malo potrude za nas i da ne nas ne gledaju kao “Gastarbajtere”.
Potpuno se slažem da je ovakvo ponašanje, ovakav prezir, koji su ovoga puta vlasti pokazale prema iseljenicima u Kanadi, štetan za obje strane.
Smatram da poslati informaciju iseljenicima u zemlji, gdje dolazi neka zvanicna posjeta iz CG, je ne samo u interesu drzave nebo je to i stvar dobrog vaspitanja! Nije valjda toliko tesko poslati jedan email...Tih par minuta bi nam kasnije ustedilo mnogo zle krvi.
Inace, mi se ne trebamo pitati, šta smo mi uradili za državu. Svi koji smo aktivni u diaspori, to radimo besplatno, u svom slobodnom vremenu, dok ovi iz vlade to imaju kao radni zadatak.
Kako možete da pitate tako nešto? Ko ste Vi da govorite o našim Iseljenicima i da ih ucite necemu?
Nabrojat cu samo par osnovnih stvari iz sadašnjosti i prošosti zbog kojih tvrdim da nijeste u pravu.
Crnogorski iseljenici jos od pocetka 20 vijeka do danas su:
1. Slali novcanu pomoc - u nekim godinama je ona bila veca od budzeta CG na pocetku vijeka. Ta pomoc se i danas salje kako svojim familijama takao i za opste stvari.
2. Dolazili da se bore u ratovima - mozda ste culi za Medovsku katastrofu ...nadam se da jeste.
3. Nikola Petanovic iz San Franciska je prvi 1931.g. teoretski razložio osnove razvoja moderne Crne Gore - to je upravo ono cemu mi danas težimo - na žalost znam da to nijeste ikada procitali, ali eto nadam se da cete mati prilike.
4. Njihovim uspjesima u novim sredinama su promovisali mali narod i kojeg su potekli, ( da vam sad ne nabrajam slavne Crnogrce prevashodno u USA i Argentini koji su poznate istoriske licnosti odJ uhna Hajdukovica, guvernera Mikea Stijepovica, preko Eduarda Vuletica i Dr Jorgea Kapetinica)
5.Dan danas nastavljaju sa humanitarnim i logistickim radom. Treba li da spominjem koliko je pomoci samo SCAE, samo u toku ove godine poslao bolnicama u CG posredstvom g Mrdovica i njenog ogranka u Svajcarskoj?
6. Ne znam je li to vama bitno, ali meni jeste. Diaspora iz Kanade je odigrala najzanacajniju ulogu prilikom obnove CPC, ne znam jeste li culi za blaženopocivšeg Vladiku Antoija Abramovica - da nije bilo diaspore iz Kanade obnova CPC se ne bi mogla dogoditi.
7. Diaspora u USA i KANADI je od pocetka devedesetih pomogla da prežive danas najznacajnije nacionalne institucije Matica, PEN i mnogi nezavisni mediji. Ne ocekujem od vas niti od bilo koga iz Vlade da li ste i kada culi za pokojnog Milenka Soljagu i slicne hrabre Crnogorce jer u to vrijeme vam nije odgovaralo to sto su oni radili. Na zalost i danas kada se sve promjenilo niko zasluge tih ljudi ne spominje.
Dakle evo par veoma znacajnih stvari koje je Diaspora ucinjela za Crnu Goru.
Šta je Crna Gora ucinjela za Diasporu?
1.
2.
3.
4.
Molim vas popunite mi ova polja Vi ili neko od vasih kolega iz vlade ili bilo ko ko misli da ja nisam u pravu. Hocu konkretne stvari kao sto sam i sam naveo.
Volio bih da cujem jednu jedinu stvar koju je država uradila za nasu Diasporu, jednu konkretnu stvar, a da to nije posjeta nekoga zvanicnika u potonjih makar 20 godina?
Samo mi nemojte nabrajati folklofne posjete i zajednicke vecere. .......sta je država naša ulozila u Diasporu? ŠTA? Koliko? U kom domenu?
Volio bih da cujem koja je to strategija razvoja odnosa sa diasporom sta je to sto se želi postici, cemu se teži i da li ona postoji kao poseban dokument koji se razvija i dopunjuje kao u drugim zemljama ?
Nemojte misliti da je osnivanje Centra za diasporu, neki uspjeh.To je samo onaj neophodni minimum, nije dovoljna samo volja ljudi koji tamo rade, drzava mora da finansira konkretne timove, konkretne projekte.
Moram se dotaknuti i nacionalne svijesti, sto je ujedno i najvaznija stavka, upravo onaj primjer koji je naveo g Kapisoda u svom e-mailu o Hrvatima i onome sto je Hrvatska radila na tome.
Jacu vam reci da su Hrvati uspjeli danas da u Cileu povecaju broj škola gdje se uci Hrvatski sa 2 koliko ih je bilo 1990.g. na 15 koliko ih ima danas, uspjeli su i da petu generaciju navedu da uce Hrvatski jeziki i da dolaze u Hrvatsku....da li vi uopste znate da u Cileu zivi 2000 potomaka nasih iseljenika....znate li da je jedan od najbogatijih ljudi u Cileu Crnogorac? - www.durmitor.cl .Sta je država uradila da on dodje i uloži nesto u zemlju odakle mu je djed kao sto je Hrvatska uspjela dadovede njegovog prijatelja Lukšica, najbogatijeg Cileanca?
Ovo gore je samo jedan od milion primjera.
Šta je nasa država uradila i sta je ulozila u vrtanje nacionalne svjesti? Kad nema nacionalne svijesti nema ni interakcije, to je suština.
Od 1997.g. od kada se ja bavim zajedno sa grupom prijatelja razvojom odnosa sa dasporom, poslali smo Knjiga, materijala, novina - odštampali, knjiga, materijala, preveli tekstova, napravili web sajtova itd. u vrijednosti oko oko 9 000 Eura - nasih privatnih para, tj. tzv. kucnog budžeta, kako bi smo pomogli vracanje nacionalnog identiteta i povatka Crnoj Gori, nase najbrojnije diaspore u svijetu, diaspore u Argentini. Podjite na www.montenegronos.org.ar ili onda kontakirajte bilo koga od tih ljudi pa ih pitajjte ko ih je organizovao..drzava koju pominjete sigurno nije....(u troškove nijesam ubrojio karte koje smo sebi uvijek sami placali, dok se drzavni zvanicnici voze naravno o državnom trosku, kao i u ovom potonjem slucaju koji je izazvao uzasnu rezigniranost naših ljudi.)
Samo mi je žao što nisam bogat i što nemam vremena, pa da istu stvar pokrenem sa starom emigracijom u USA.
Sa ovim hocu da kažem, da je njegovanje nacionalne svijeti prepusteno pojedincima i nekim institucijama koje nijesu bile vezane za državu.
Eto toliko, mogao bih do ujutro o ovome, ja pozdravljam se moje prijatelje na ovoj listii unaprijed se izvinjavam ako ne budem mogao odmah da odgovorim na vašu eventualnu repliku jer cu narednih 10 dana provesti u bolnici zbog operacije noge.
pitate me direktno: sta sam ja to uradio za Crnu Goru, pa tako hrabro prkosim Vama i drugima, umjesto da cutim i da o tome ne progovorim?
Vidim to ste pitali i druge u stilu americkog Predsjednika Dzona Kenedija koji je svojevremeno izgovorio tu recenicu šezdesetih godina. Najbolje Vam je odgovorio gospodin Gordan Stojovic i objasnio sve. Gordan Stojovic je simbol jedne price i simbol ljubavi prema Crnoj Gori. On to radi jer voli, a ne zato sto mu to donosi materijalnu korist.
Ja Vas licno ne poznajem, ali poznajem stil Vaseg razmišljanja. Vi mislite da je Crna Gora samo skoncentrisana u drzavnim institucijama, u gradu Podgorici i tri mjeseca na Primorju (koliko i traje sezona, jer ostali dio godine tamo sve zamre). Nije to samo Crna Gora. Crna Gora je i Danilovgrad, i Cetinje i napuštena sela, i svaka porodica sto je otisla u svijet; Crna Gora je i ono svako pismo i svaki dolar poslat u Crnu Goru nekoj osobi, nekom rodjaku, nekoj instituciji; Crna Gora je i onaj novac i podrška poslata od nasih klubova, organizacija i pojedinaca od prvih odlazaka u svijet do danas.
Ja licno nemam nikakvu materijalnu korist što promovisem Crnu Goru, na primjer, putem web site-s www.montenegro-canada.com ili na bilo koji drugi nacin. To radim iz ljubavi, to radim sa ushicenjem, jer Crnoj Gori pripadam i osjecam to kao obavezu. Kao sto osjecam obavezu da pomognem mog starog oca u jednom napustenom selu, koji ne bi mogao preživjeti jer nema primanja, koji je cio zivot posvetio poljoprivredi i cuvanju svog imanja i svog kraja u bjelopavlickoj ravnici. Koji je odgajio porodicu casno i pošteno, na kori suvog hljeba, a to je veliko dostignuce danas. To je Crna Gora. Moja obaveza je i da pomognem kad mogu i tom kraju odakle poticem, da sprijecim da sve kuce ostanu zatvorene i svi putevi obrastu u grmlje.
Da pomenem i druge koji su Vise dobrinijeli Crnoj Gori, mnogo vise od mene: znam mnogo pojedinaca i nasih klubova iz Toronta (Crnogorsko - Kanadsko Udruženje, na primjer) koji su organizovali mnoge donatorske veceri i samoinicijativno skupljali novac za Crnu Goru. Od pomoci Crvenom Krstu, pomoc za saniranje Zemljotresa 1979. godine, pomoc institucijama Crne Gore, sponzorisanje knjiga iz kulture, istorije...; sponzorisanje casopisa, kulturno - umjetnickih društava, pojedinaca i tako dalje.
Šta ste Vi gospodine Lekovicu uradili za Crnu Goru? Vi ste državni cinovnik, mozda ste dosta uradili, ja licno ne znam, ne želim da griješim dusu. Cak i da nijeste ništa uradili, ne bi bilo ništa neobicno, jer mnogi cinovnici se ne trude da urade, osim sto im je to posao koji rade bez ushicenja ili zanosa. Mnogi ga rade bez ljubavlju, mnogi nemaju vizuju...
Vratimo se gospodine Lekovicu, samo kratko na posjetu Vlahovica Torontu, to je Vaše djelo nije moje. Recimo, na primjer, Vlahovic je došao zbog g. Pitera Munka. Nije bilo u planu nase iseljeništvo. Ok, prihvatam taj razlog. Biznis je biznis, a ljubav je ljubav što bi se reklo. I evo sta se desilo u Torontu. Dosao je gospodin Vlahovic, u pratnji drugog Crnogorca, Vašeg kadra, Ambasadora g. Perka Vukotica. Pocinje predavanje u Centru covjeka koji treba da uloži velike pare u Crnu Goru. Dolaze prisutni, ko ih je pozvao ne znam, iz novina saznajem da su to kao Srpski biznismeni iz Toronta, usput Crnogorce niko nije ni pozvao. Pocinje da prica g. Vlahovic. Nije važno o cemu, gospoda Srbi, nije važno ko su, važno je da su prisutni, ustaju i revoltirano napuštaju skup. Prvi put u istoriji Centra za medjunarodne studije - Munk Centre - dje dolaze ljudi dobrovoljno, nepoliticki obojeni, desi se da isti napuste jedno takvo predavanje i naprave mali ispad, i naravno g. Munk, pa i Ambasador g. Perko Vukotic se ne osjecaju lijepo. Sad Munk ne zna - ko su ovi svi što napuštaju, kaže sebi vjerovatno, - ja ozbiljan poslovni covjek doveo ozbiljnog covjeka, ovi napuštaju skup i usput nesto dobace, a Crnogoraca i nema.
Ja nemam namjeru da napadam bilo koga, svi ce da kažu sve je bilo odlicno, iz Vase Vlade ce izaci saopštenje da je sve bilo najbolje, cak se navede i pogresno mjesto dje je predavanje i odrzano, pa se ja i namucim da to pronadjem na Internetu.
Slažem se sa Vama da vjerodostojno treba predstaviti dogadjaje i Vaš prvi email je zavrsio na stolu Predsjednika Republike. I to je onaj dio posla koji se odnosi na moju ulogu šefa kabineta.
Moj drugi komentar, kao obicnog gradjanina, nije bio kritika, vec predlog da u ovom trenutku svi treba da se usresredimo na glavni cilj, a to je nezavisna i medjunarodno priznata Crna Gora. Mislim da niko nece imati koristi ako krenemo da se medjusobno optuzujemo po novinama i prozivamo ko je koliko ucinio za Crnu Goru.
Sa druge strane, shvatam da se ljuti sto mip Vlahovic nije okupio cg dijasporu u Toronu. Ja sam više od dvije godine živio u inostranstvu i, makar malo, osjetio što to znaci biti van doma i svoje zemlje. Zato ja razumijem Vaš email i reagovanje.
Takodje želim da Vam saopštim da u cg administraciji nije sve tako tužno i da postoje ljudi koji srcem rade za državu.
Reagovanje g.Lekovica kaže da je prijateljski i korektan odnos Vlade Crne Gore do diaspore potrebno sa necim zaslužiti ? Nadam se, da nijesu u pitanju samo financijski odkupi jer bi se u tom primjeru mnogobrojna diaspora, koja gradi svoj odnos do matice na nematerijalnem i duhovnom nivou, morala sprijazniti sa nekim ignorantskim i ne baš prijateljskim odnosom (daš-dam ).
Dobronamjerno reagovanje diaspore po cijelom svijetu govori o tome, da ipak ta mnogobrojna diaspora, zaradi nespretnost pojedinih segmenata Vlade Crne Gore, nece mijenjati svoj odnos do matice, te da ce joj uvjek biti lojalna i djelovati za dobrobit državljana budece demokratske, svjetske i gradanske države Crne Gore.
prateci ovu diskusiju oko dolaska ministra Vlahovica u Toronto želim da izrazim svoju solidarnost sa ostalim predstavnicima naše dijaspore koji su, iako na malo oštriji nacin, kriticki se osvrnuli na odnos drzave Crne Gore prema njenoj dijaspori. Mišljenja sam da je ovo odlican znak da treba da se predje sa rijeci na djela (prvenstveno mislim na vladu CG), t.j. da se znacajno poboljša kontakt izmedju naše drzave i dijaspore. Što se tice volje i entuzijazma od strane nas sa ove strane okeana tu nema dileme. Postoji samo problem u strategiji i viziji ljudi iz crnogorske vlade koji odlucuju o posjetama ovakvog tipa. Naime, trebalo bi da se svaka posjeta visokih drzavnih funkcionera inostranstvu istovremeno iskoristi i za posjetu nasijem crnogorskim iseljenicima. Takav nacin kominiciranja bi ulio pozitivan duh i elan našim ljudima da se bolje organizuju u svojim sredinama.
Konkretno navodim primjer posjete naših visokih funkcionera crnogorskim iseljenicima u Vankuveru koji se dogodio prije godinu i po. Crnogorsku delegaciju su predstavljali G. Misko Drljevic i g. Borislav Banovic sa kojima smo mi iseljenici iz Crne Gore imali veoma prijatan susret u vidu zajednicke vecere i koji je i rezultirao osnivanjem lokalnog Crnogorskog drustva Britanske Kolumbije. Znaci samo ta tri sata provedena u lijepoj atmosferi su bila dovoljna da nasi crnogorski biznismeni zajedno sa nekoliko nas entuzijasta pokrenemo inicijativu za stvaranje prvog crnogorskog drustva u zapadnoj Kanadi.
Ovaj primjer treba poslužiti ostalim crnogorskim funkcionerima da sagledaju znacaj susreta sa našim iseljenicima i da se bolje organizuju u buducim drzava-dijaspora relacijama.
Svjestan sam da je biznis sa stranim investitorima veoma bitan, ali isto tako i odnos drzave i njene dijaspore se treba uvrstiti u listu prioriteta upravo zbog gore navedenog razloga, jer mi, crnogorska dijaspora, smo ti faktori koji cinimo most izmedju Crne Gore i svijeta i u tom svijetlu se treba na adekvatan nacin odnositi prema nama.
U potpunosti razumijem bijes diaspore na ovakav arogantan stav vladinih cinovnika. Nije sasvim slucajno "izletjelo" gospodinu Lekovicu ono "a šta je uradila diaspora". To je tipican primjer prosjecno misleceg vladinog cinovnika. Imali smo mi primjera ovdje u Evropi kada nam je gospodin Gvozdenovic, tada u svojstvu potpredsjednika Vlade CG, ocitavao lekciju o tome kako mi treba da gradimo puteve...
No da ne bi ova diskusija izletjela iz zdravih okvira, moramo se podsjetiti par stvari:
1. Diaspora Crne Gore je od neprocjenjivog znacaja za funkcionisanje kako same države, tako i društva u cjelini. Novcanim doznakama, svojim boravkom u Crnoj Gori i licnim privatnim investicijama, crnogorska diaspora godišnje privredjuje oko 800 miliona Eura te na taj nacin u znatnoj mjeri ucestvuje u nacionalnom bruto-dohotku po glavi stanovnika, kao i u punjenju budžeta kojim se finansiraju pored rada državnih organa uprave, i školstvo, i sudstvo, i zdravstvo... Samim tim, crnogorska diaspora je i najprofitabilnija privredna grana CG. Ukupan izvoz crnogorske privrede kao i turizma, imaju u svojoj strukturi i najveci udio uvoznih izdataka, tako da diaspora sa svojim skoro neto prihodima, ima visestruko pozitivan kolicnik u odnosu na ove dvije privredne grane.
2. Tokom ratnih dešavanja sa kraja prošlog vijeka, voljno ili manje voljno, veliki broj radno sposobnog stanovnistva je napustio CG te se privremeno naselio u zemljama zapadne Evrope. Na taj nacin oslobodjena su radna mjesta u samoj Crnoj Gori te je i ovom prilikom zahvaljujuci umijecu crnogorske diaspore da se prilagodi u novim sredinama, smanjen broj nezaposlenih u Crnoj Gori
3. Dugorocno gledano, diaspora u evropskim drzavama namjerava da se prije ili kasnije vrati u Crnu Goru, ili sa kapitalom potrebnim za investicije, ili sa svojim penzijama, tako da se i na ovaj nacin obezbjedjuje stalni izvor primanja po osnovu diaspore
4. Diaspora Crne Gore je ucestvovala u mnogobrojnim humanitarnim akcijama i prikupila znacajna sredstva, kako materijalna tako i novcana i dotirala ih institucijama i organizacijama u Crnoj Gori. Takva aktivnost se i dalje nastavlja i predstavlja dodatni izvor prihoda
5. Diaspora lobira u korist Crne Gore i znacajno doprinosi tome da se o njoj sve više zna u svijetu kao o atraktivnoj turistickoj destinaciji, a ne samo kao o oazi kriminala i sumnjivih transakcija, o kojima su inace mediji barem ovdje u Njemackoj, ponajviše posvecivali prostora.
Zakljucak:
Crna Gora bez njene diaspore ne moze funkcionisati kao jedna drzava, te je njen odnos prema nama njen vitalni odnos.
Zaim Celebic Generalni sekretar SCAE
(slijedi i druga prica ove medalje, a to je da je ipak nesto ucinjeno i za nas, o cemu cu sjutra opširnije)
ja sa mojim mailom od sinoc, nijesam htio da nikoga ogovaram. To je bio samo zakljucak, kako se dostina nasih gradjanja u diaspori osjecaju.
A i znam kako naši gradjani u Crnoj Gori gledaju nas. “Lako je njima pricat– oni su preko granice." Moramo sa svim zajednickim snagama preboljeti ovaj teski period u kojem je Crna Gora i period koji jos na nju ceka, a sa zajednickom snagom trebamo da radimo za dobrobit Crne Gore.
Svi pravimo greške, tako da moramo sa razumom i dobronamjerom jedne druge da bodrimo.
Naše reagovanje je prirodno, jer sto se desilo u Torontu nije samo povreda Crnogoraca u Kanadi, to bi se lakse moglo podnijeti, nego je teška povreda Crne Gore, a to je - neoprostivo.Mi ne stavljamo grešku na Gosp. Miodraga Vlahovica, Ministra spoljnih poslova Republike Crne Gore, nego na organizatora, to jest takozvanu diplomatsku službu, koja je na kraju krajeva Srpska, i ne pada joj napamet da promoviše Crnu Goru i Crnogorce u Kanadi ili bilo dje. Mi smo potpuno toga svjesni ! Da je to tako procitajte list "Vesti "koji izlazi nedje u Njemackoj i tu se vidi kako se raduju fiasku, kad su takozvani Srpski biznismeni napustili auditorijum u kojem je Ministar Miodrag Vlahovic progovorio. Organizator nije pozvao ni jednog Crnogorca ili Kanadsko-Crnogorsko Udruzenje iz Toronta, a razlog je što onda ne bi uspjela njihova diverzija, mi bismo se pojavili masovno sa Crnogorskom zastavom !
Pošto se 12 .Novembra odrzava u New Yorku veliki banket - promocije nezavisne Crne Gore, mi iz Toronta poci cemo u maksimalnom broju i na taj nacin uzvratit nasim negatorima i podsjetiti da postojimo !
Mene samo interesuje jedna stvar - da li je posjeta Vlahovica vrijedjela puta? Ko si ljudi sa kojima se Ministar Vlahovic sastao u Kanadi. Koje funcije pokrivaju. Ja sam barem ocekivao, ako vec nije želio da vidi ili cuje crnogorske iseljenike, da se g. Vlahovic sastane sa Ministrom Kanade ili barem Ontarija, ili ne znam s kim vec iz ove najbogatije sjeverno-americke provincije ili države. Ja prodržavam svako ono pismo koje kaže da ne treba da se svadjamo, da treba da se ujedinimo. I to je tacno. I mi se ujedinjujemo i dijaspora je sada jaca i organizovanija nego ikad sto je bila. Ali, isto tako ne bi trebalo da ne reagujemo, i to zestoko, na sve propuste prema nama ili prema Crnoj Gori. Ne možemo promovisati neuspjehe kao uspjehe. Svako od nas je veliki i važan i presudan, sve zavisi od toga u kom istorijskom trenutku se nalazimo. Ja sam stavio fokus na posjetu Vlahovica i na njegov ignorantski odnos prema dijaspori jer mi nemamo milion godina ispred sebe, vrijeme danas trazi da ljudi budu brzi, poslovni, sposobni.
Kao da je to važno što se on sastao sa nekim biznismenom u Torontu ili savjetnikom nekog Ministrastva u Otavi. PA ŠTA? Ja sam se svojevremeno na svoj zahtjev sastao sa g. Ron H. Merrickom, zamjenikom Ministra Inostranih Poslova Kanade u Otavi, sa Mauriziom Bevilacqua, tada predsjedavajucim House of Commons u Parlamentu Kanade, isto u Otavi. Ja nijesam bio ni Ministar niti Ambasador. Od tada je prošlo više od pet godina i kao da je to važno. Za mene to nije bilo važno i evo o tome iznosim prvi put podatke par godina nakon. Kao da je važno s kim se Ministar sastajao u Torontu i Otavi. Bilo bi važno da su ti ljudi iz Kanadske administracije u nivou njegovog ranga. Bilo bi važno kad bi to donijelo - neki rezultat.
Nije tacno da Crna Gora nije nista ucinjela za svoju diasporu. Evo par primjera, odnosno i jedinih koliko je meni poznato:
1. Pri Vladi RCG osnovan je Centar za iseljenike. Ovo je uslijedilo nakon pritiska SCAE koji je konstatno postavljao zahtjev za osnivanjem jednog koordinacionog tijela preko koga bi se odvijale aktivnosti u oba smjera.
Mišljenja sam da je time ucinjen znacajan pomak i da su stvoreni uslovi u kojima bi dijaspora mogla da optimalno formira svoje zahtjeve i specificne potrebe prema domovini, dok bi s druge strane Crna Gora objedinjujuci protok informacija preko jedne sluzbe, imala savrsen pregled kada su u pitanju njeni gradjani van granica CG, odnosno iseljenici porijeklom iz CG, sto bi joj omogucilo i efikasno kreiranje politike ciji bi cilj bio obostrani interes. Ozbiljni ljudi u Vladi RCG ne razmišljaju kao "malodobni" Lekovic, te se nadam da se nece ostvariti, moram priznati po mojoj nezvanicnoj informaciji, skoro ukidanje Centra. Ovakvom stanju smo ponajvise mi kumovali, jer smo dopustili da neki nasi predstavnici, inace vjerovatno jos uvijek pod uticajem prethodnog sistema kad se takmicilo ko ce vise ugoditi Marshalu, ignorisuci postojanje Centra kao institucije stvorene prije svega zbog nas, i dalje se vuku po hodnicima vladajuce partije predstavljajuci sebe svemogucim u diaspori i ogovarajuci ljude cija inspiracija ljubavi prema domovini se crpi iz crnogorskog krsa, crnogorskih rijeka, mora, sela i gradova, ljudi i svega sto nam se duboko urezalo u pamcenje napuštajuci zavicaj, iz cistog razloga sto smo iz njihovih jalovih diskusija prepoznali egoisticnost kojom žele slavu za sebe po svaku cijenu, pa cak i cijenu sabotaze organizovanja diaspore u svijetu, a sto je s obzirom na nase specificnosti kao malog naroda i države, izuzetno važno ukoliko želimo ostvariti cilj i svrhu svog angazmana na dobrobit domovine. I vladini cinovnici, naravno ne svi ali dobar dio, diasporu gledaju kroz prizmu podobnih glasova, te održava izuzetno dobre veze samo sa onim nasim predstavnicima koji mogu napuniti avione i autobuse provjerenih glasaca. Inace, svaki pokusaj politizacije organizacija gradjana CG u diaspori, mora se odlucno sprijeciti jer su dosadašnji primjeri pokazali da je to najveci krivac trenutnoj slaboj organizovanosti diaspore. Zbog toga sam mišljenja da sve svoje aktivnosti trebamo sprovoditi preko Centra ne samo iz razloga što u Prof. Dr. Milanu Vukcevicu i njegovim saradnicima nailazimo na zaista korektne i dobre saradnike i partnere, vec i zbog toga što cemo time afirmisati dalju ulogu Centra te izdici njegov znacaj na potrebni nivo, a u nekom sljedecem koraku uputiti i zahtjev za njegovo izdizanje na nivo ministrastva shodno znacaju cg- diaspore za njen ukupni razvoj kao i po ugledu na zemlje okruzenja.
2. Crnogorska policija ne naplacuje vise "harac" na crnogorskim drumovima
Takodje ustupak domovine prema diaspori. Vecina diskutanata vjerovatno i nije imala nekih vecih problema prije ljeta 2003 godine od kada je Uredba MUP-a RCG stupila na snagu, iz razloga što nema ime slicno mome, koje je bilo odlucujuci faktor kada su u pitanju bahato ponasanje policije na crnogorskim drumovima te na granicnim prelazima. I u ovom slucaju na 6. sjednici SCAE prilikom posjete jedne vladine delegacije diaspori, nakon diskusija i iznošenja negativnih primjera na ovu temu, tadasnji ministar policije gospod. Filipovic nam je licno obecao da se više nece desavati da policija sistematski vrsi kontrole vozila sa stranim tablicama. I kao što su se mnogi i uvjerili, situacija je sasvim drugacija i prilikom boravka u CG bivamo kontrolisani cak i manje od lokalnog stanovnistva, odnosno samo u prilikama kad smo u prekrsaju, sto je po mojoj ocjeni sasvim razumljivo, a takodje i ustupak diaspori
Dakle, meni više nista nije poznato ili ne mogu da se sjetim sta je to Crna Gora odnosno njene institucije, ucinjela za njenu diasporu, mislim naravno pozitivno, jer cu o negativnim primjerima sljedecom prilikom
Moram nabavljat ocajle sa prozorima ko dno od tegle. Pa ja tek sad vidju da je gosn Lekovic Šef kabineta Predsjednika RCG. Ne smijem mu se zamjerat, jer treba i neki moj privatni mail da proturi Predsjedniku na astal.
Šefe, jel može informacija da li je taj mejl stiga u Podgoricu i jel vec na astal. Nadam se da se ne ljutiš zbog vakog stila, iako je tema i odje i tamo privatno, izuzetno ozbiljna.
Zaim Celebic,
FINANSIJER PREDSJENIKA, PREMIJERA , SVIH MINISTARA SA MALIM I VELIKIM DRŽAVNIM CINOVNICIMA PRIDE, ŠKOLSTVA , ZDRAVSTVA , SUDSTVA, POLICIJE , kao i mnogih znanih i neznanih (uskoro, ukoliko Visi sud u Podgorici potvrdi: FINANSIJER TERORIZMA U CRNOJ GORI zajedno sa drugim gradjanima siromasne Crne Gore cija ce se davanja u budzet pretociti "U ime naroda" , u kase klasicnih terorista
