Dugo cu pamiti odlazak kod porodice Žugic u Maju mjesecu. Kao predstavnik Crnogorsko - Kanadskog Društva iz Toronta odlucio sam da izmedju ostalih, dio novca koje je Društvo iz Toronta prikupilo urucim i porodici Žugic iz Bara.
Teško je opisati bol, majcine suze i veliku tugu sa kojom sam se susreo tog dana. Meni su mnogo puta potekle suze, kao i mom prijatelju, g. Djordjiju Mandicu, dok smo gledali slike, citali pisma i slusali majku pokojnog Mica Žugica koji je izgubio zivot u željeznickoj nesreci kod Bioca.
" U pohod, u vjecni pohod, malom Micu Žugicu dolazili su stariji. Andelu slomljenih krila, djecaku zanesenih ociju, stizala je rasplakana publika sa trošnih i prolaznih životnih tribina - da poželi put do raja. Milosav Mico Borov Žugic, talentovana osmica u najtalentovanijoj generaciji barskog pionirskog "Mornara", nije stigao da životu udjene poen u surovoj noci kod Bioca.."
"...Pred lijepo lice, otkriveno, zaneseno i u smrti i pred tugu koju ce sigurno, nekako, roditeljski i sestrinski znati da ožive Micovi otac, majka i sestra. Na košarkaškoj lopti, položenoj na odru, stajala su imena onih koji valjda i nijesu svjesni da je Mico napustio tim..."
" Surovom igrom sudbine prekinut je život i izgledna košarkaška karijera. Dragi Mico, dres sa brojem 8 ostaje samo tvoj, tebi u spomen posveticemo sve naše pobjede..."
Roditelji pokojnog Mica Žugica ispred svoje kuce i ispred koša gdje je njihov sin igrao godinama. Hvala im na snazi koji su pokazali i na vremenu koje su posvetili mojoj posjeti u njihovim teškim trenucima.
