|
NAŠ OŠTRI UGAO - PIŠE JEDNO ČELJADE
Ova rubrika je stalna i u njoj ce se komentarisati najnovija dešavanja u Crnoj Gori i dijaspori. Ime autora rubrike se neće objavljivati. Radi se o osobi koja je veoma dobro informisana o događajima u politici, društvu, iseljeništvu... Njeno pisanje je slobodno i dobronamjerno.
→ PRETHODNA KOLUMNA - MART 2008.
|
KAD SLONOVI SE TUKU ILI VODE LJUBAV, TRAVI JE SVEJEDNO.
ONA BIVA POVALJENA" - Afrička poslovica
 Prođe još jedan Vaskrs. Viđoh da su se Crnogorci okupili u svoju Crkvu jedino u provinciji Ćako, u Argentini, i kao čeljad se molila Bogu svevišnjem. U Crnoj Gori nijesu to mogli učinjeti, sem što su se pomolili specijalnim jedinicama Ministarstva Unutrašnjih Poslova Crne Gore i Javne Uprave. Ja bih šćeo predložiti da svakoliki crnogorski narod ide ispred MUP-a Crne Gore kada su neki hrićanski praznici, a ne da njihovi specijalci idu kod njih po selima Crne Gore. Nijesam vjerovao da ce doći vrijeme u Crnoj Gori da DB štiti Crkve od naroda. Ne tako davno, mnogi su u Crnoj Gori molili vlasti da im dozvole da spraćaju stoku u napuštene Crkve po našim vrletima. Sad mnogi spraćaju oružje. Oružje je unutra, a evo i s vana. Više se ni u Crkvu neće smjeti unići bez levora.
 Prije par dana, Crnogorci su izigrali povjerenje koje je Italija imala prema svom susjedu. Kad nam Italijani daju čokoladu, mi njima vratimo metkom. Tako je bilo kažu početkom Drugog Svjetskog Rata. A, danas mi njima čokoladu i kapućino na Trgu Svetog Petra u Rimu vratimo sa falsifikovanim pasošima i dokumentima. Italija, kažu u konzularnim krugovima, nije imala veću prevaru, a od manjeg naroda, nego ovu što učinječe neke turističke agencije. I da bruka bude veća, vize su dobili mnoge tuke iz Crne Gore i okruženja kojima je bio cilj da uniđu na Zapad i počnu krasti, švercovati i širiti duh svoje domovine u dosijeima karabinjera.
Interesantno je da se Podgorica ponaša kao nekad Rimski Imperatori. Vječno uvjereni u pobjedu, besmrtnost i nepogrešivost. Mišljah da odem do Rima iduće neđelje, ali evo đavo se poigra i sa mnom. Umjesto da kao gospodin dobijem vizu, sad moram da molim sumnjive turističke agencije da mi srede papire, pa onda moram da molim MIP i gospodina Roćena da mi pomogne, i na kraju moram da molim Boga da dođem na red u Konzulatu Ambasade Italije i da me službenik detaljno ispregleda i upita samog sebe: " Okle je ovaj prevarant svjetski došao i šta on radi u Italiji. Kako njemu vjerovati, a ne vjerovati nekome drugom. "
Imam i ja rješenje - neću ići u Italiju. Pustiću da odu prvo ovi koji - su sumnjivi.
 Čuh u Africi jednu lijepu izreku, a može se ponekad primijeniti i na Crnu Goru, a vezana je za tuču i ljubav najvećih kopnenih sisara - KAD SLONOVI SE TUKU ILI VODE LJUBAV, TRAVI JE SVEJEDNO. ONA BIVA POVALJENA. Ili strada, kak bi mi rekli...
Čudo je jedno zašto ja odoh u Afriku, i to na odmor i još u Egipat. Kao što je nekad Tito, nazdravlje nama, išao. Sada, g. Marović pokušava da dovede Arape u Crnu Goru. A, možda dovedemo i slonove i napravimo prvi zološki vrt, pošto eto nijesmo imali sreće sa sibirskim tigrovima.
Fotografija slonova je iz Kambodže - našeg drugog saradnika B.B.
Vidio sam tu državu koja je najnaseljenija na svijetu. Đe u glavnom gradu niko ne može da se poljubi na ulici. Naravno, nijesam mogao a da ne obiđem poznati pravoslavni manastir na Sinaju, Manastir Sv. Katarine. Tamo u jednom miru žive beduini i hrišćani, okolo milioni Egipćana, rasuti od pustinje do grada, đe nema zelenila.... Jedva sam čekao da dođem u Podgoricu i da se pržim ispred hotela Crna Gora, čekajuci bogate Arape.
 Vraćajuci se u Podgoricu, sa aerodroma, upalio sam klimu, i onako rashlađen krenuo autoputem prema gradu. I, ne nadajući se, upadoh u gužvu. Mislio sam da sam još u Egiptu među 13 miliona duša.... Auto na auto, ljudi na ljudima, niđe parkinga - ni na zemlji, ni pod zemljom.. Uf, da mi se dokopat hotela Crna Gora, tamo uvijek može da se nađe parking, iza rampe...
I u sred našeg glavog grada, viđoh Predsjednika Vujanovića. Bijaše nasmijan. Čuh da je pobijedio i to u prvom krugu. Jeftinije je DPS-u, nego da ga šalje u drugi... Ionako mu je ovo posljednji mandat i onda penzija. Mada, to niko neće javno da kaže... Ali, eto samo našem Premijeru, ili kako ga od milošte zovu Jablanu, nije mandat unaprijed posljednji. On će, ipak, nadživjeti mnoge...
Dođe konobar, zna šta pijem, pa mi unaprijed donese piće i upita me . je li bilo šta na putu. Ja mu rekoh - Bilo je svega, da ti pričam ne bi vjerovao. U Kairu sam sjedio pored bazena, oko nas je bilo svega da se jede i pije, imao sam i masažu, ručno hlađenje, opustajuća ulja i sve ono što se samo može poželjeti. Ali, moj prijatelju, nijesam imao jednu stvar, a to je pasje, ono naše nepopravljivo - nijesam imao koga da ogovaram tamo, niti s kime da predikujem od jutra do mraka... A, ođe, da je Bog, mogu sad da pričam o globalnim temama i da naravno svaki dan čujem neku novu - kuknjavu.
nastavlja se...
|
|
