Web site je odlucio da uvede stalnu dvonedjeljnu rubriku u kojoj ce se komentarisati najnovija dešavanja u Crnoj Gori i našoj dijaspori. Pisanje ovog celjadeta ce biti slobodno i dobronamjerno.
" Prema svima nama je samo jedan put: Nije ga teško naci, ali je veoma teško održati se na njemu" -Ostrovski
Crna Gora bira svog predsjednika u 2008.g. I Velika Amerika se zahutava da izabere najboljeg kandidata izmedju Republikanaca i Demokrata za predsjednicke izbore iste godine. Bice zanimljivo i u Crnoj Gori i u Americi. Kod nas se to radi malo drugacije. Za sada su sigurni neki fiksevi - u skladu sa rjecnikom kocke uglednog prof. Dr. Blagote Mitrica. G. Mitric ulazi u trku kao osvježenje, covjek koji politiku gleda kao kocku gdje se jedino važno - finale. Siguran je jos jedan kandidat, a to je g. Dragan Hajdukovic, vjeciti ekolog. I kandidat kojeg na izborima niko ne napada. Do skoro je bio i savjetnik predsjednika Vujanovica. Sada ce mu biti rival, a sigurno opet savjetnik ako ovaj pobijedi bazu DPS-a, iako nijesu iz iste partije. G. Vujanovic bi rado malo na Cetinju, malo na Gorici, ali baza DPS-a ne bi rado. Oni bi više voljeli da vide g. Djukanovica. Teško je DPS-u prelomiti, još teže izgleda g. Djukanovicu. U Americi ne muce te brige, tamo kandidati moraju satima da stoje na bini i skupljaju poene od gradjana. Ako neko nije u dobroj kondiciji, odmah je otpisan.
Crnogorski jezik je dobio status zvanicnog jezika. Ministar prosvjete g. Backovic ode nam za Moskvu. Valja sada uciti i ruski. Ali, meni je važniji sada crnogorski. Udjoh u par podgorickih knjižara i upitah da li mogu dobiti udžbenike crnogorskog jezika. Prodavac me pogleda cudno, kaže nije dobro cuo. Kaže - imamo udžbenike ruskog, engleskog, francuskog, italijanskog, naravno i srpskog, ali nemamo crnogorski. On ne prati puno šta se dešava, pa nije ni cuo da je crnogorski sada zvanicni jezik. Misli da se on zove - maternji. Neobaviješteni prodavac ili Ministar. Valja sada ici na Cetinje, pa naci jos neku preostalu knjigu pokojnog prof. dr. Vojislava Nikcevica.
Kažu, ne valja sve ni kritikovati. Nije sve tako ni crno u Crnoj Gori. U Martu mjesecu 2008. pocece izdavanje prvih crnogorskih pasoša poslije 90 godina. Lijepo ga je imati, još ljepše sa njime putovati, posebno danas kada smo na granicama Šengenske Unije. Volio bih da smo i mi u Šengenu, volio bih da možemo putovati i bez pasoša, kao što rade gradjani onih zemalja kojima se ostvario davnašnji san da mogu putovati bez dokumenata. Mnogi ne znaju koje zemlje uživaju blagodeti putovanja bez granice. To su - Austrija, Belgija, Ceška, Danska, Estonija, Litvanija, Finska, Francuska, Njemacka, Madjarska, Island, Italija, Grcka, Letonija, Luksembrug, Malta, Holandija, Norveška, Poljska, Portugal, Slovenija, Slovacka, Španija i Švedska.
Vjernici jedne Crkve ce opet docekivati Pravoslavnu Novu Godinu u Crnoj Gori na istom mjestu, dje su se posljednih desetak godina smjenjivali razni govornici - Momir Bulatovic, Predrag Bulatovic, Zoran Žižic, Srdja Božovic... Uvijek sam se pitao - odakle komunisti sa vjernicima i klerom SPC. Šta ce komunisti u Crkvi?... Onda smo shvatili da je to politika, a ne vjera, da su to ljudi cudnih saveza. Izgleda da su se politicari ovdje prevarili u procjeni, pa su tražili pomoc od onih koji izgleda ne mogu puno da pomognu. I kako Bog zapovijedi, svi ovi politicari ne završise slavno... Baš me interesuje ko ce se ove godine pojaviti ispred Crkve Sv. Djordja u Podgorici .
Crkveno pitanje je nešto o cemu se najviše govori u Crnoj Gori posljednjih godina, a izleda da, ako je suditi po posljednjim mjesecima, Crna Gora prava " pravoslavna džamahirija" . Mitropolit Amfilohije, koji zamjenjuje i dalje Patrijarha Srpskog Pavla ( zato što je najstariji, a mnogi kažu i najzaslužniji) našao se izgleda u cudu kada je primijetio da na prijemu u Hotelu " Crna Gora" ( uz opasku Nezavisna) nije došao niko od crnogorskih zvanicnika. Bili su prisutni, istina mnogi poslanici, pa i Ambasadori iz provoslavnih zemalja - Bugarske i Rusije. Najviše sve cudi, gdje je bio gospodin Predsjednik Vujanovic? Njegova " blagonaklonost " prema Mitropolitu Amfilohiju je izgleda došla u poziciju - stand by.
Da vjera nije " macji kašalj " pobrinuo se i predsjenik Parlamenta g. Krivokapic koji se zabrinu šta se to gradi iznad Cetinjskog Manastira. Naravno, odmah mu odgovori gradonacelnik Cetinja g. Jankovic koji mu nimalo saveznicki objasni neke stvari i upita ga što fino on ne dodje do prijestonice da malo zaviri iza Manastira, pa da vidi šta se to gradi. Usput, može g. Krivokapic vidjeti i polupane spomen ploce Petrovica koji se nalaze u porti Manastira. Ni g. Jankovic nije baš siguran šta se tamo gradi. Izgleda, da ni on sam ne može da zaviri u manastirske odaje. I nad gradonacelnikom, eto, ima pop.
Naravno, nemoguce je u ovome ne pomenuti i Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu i Mitropolita Mihaila. Njihova sudbina je izgleda u rukama države i onih koji nose vatreno oružje. Dje se god pojave vjernici CPC, eto uz njih i naoružanih policajaca i poneki cinovnik iz Vlasti. Samo, nikad nije jasno da li su ti cinovnici iz vlasti tamo zato što istinski pripadaju CPC ili " posmataju". Sjecam se jedne scene iz devedestih godina kada je na Cetinju bio Vladika Antonije Abramovic. Na jednom skupu ispred Dvorca Kralja Nikole, procula se medju vjernicima vijest da je u doticnom restoranu g. Miodrag Lekic, tada ministar Inostranih Poslova Republike Crne Gore. I stvarno, u jednom trenutku g. Lekic se i pojavio na balkonu da vidi skup vjenika CPC. Da li je to njegovo pojavljivanje na balkonu zgrade koja se nalazi tacno preko puta bivšeg Srpskog Poslanstva, bio cin podrške? Iz današnje perspektive, ne bi se reklo.
Pošto živimo u vremenu naglašenog isticanja vjere, masovnih okupljana širom Crne Gore, mnogi ce se upitati da li svjetovna vlast to kanališe ili samo nijemo posmatra. Primijetno je nešto u Crnoj Gori, da se svjetovna i duhovna vlast sudaraju, svadjaju, ne podnose. Ne može se naci lako rješenje ni za SPC, ni za CPC. Vlast ima za sada rješenje - slati svuda policajce i to pod punom ratnom opremom, pa neka se stado moli gdje hoce i kako hoce. Iako su svi hramovi pravoslavni na teritoriji Crne Gore, njima ne upravlja Crna Gora, vec duhovne vodje koje i dalje imaju centre uticaja van Crne Gore. Istina je jedna, narod ide tamo dje su hramovi, ciji su hramovi, tih je i stado. Crna Gora nema drugih hramova. Ali, Crna Gora nema ni duhovnog gazdu koji ce okupljati vjernike pod svojim nebom, bez prisustva bajoneta. Da li Crna Gora onda ima svjetovnog gazdu?
