Marko Miljanov i njegovi primjeri cojstva i junaštva. Milovan Janicin Vujoševic, iz Brskuta, reka je: » Ja sam, tako mi duše, svakoga coeka moga na mejdan dobit! « Pitali su ga:
» Kako, striko Milovane?« Milovan: » Lasno, duše mi! On se naijedi, pa me psuje, skacuci i drkteci od ijeda! Ja ne govorim ništa. Kad sjutradan, on ka kvasan, stidi se i kaje od svojije rijeci! Eto, ja dobio, a on izgubio! « . Ovo je samo mali prilog iz primjera cojstva i junaštva u Crnoj Gori. Sadašnji Predsjednik nam je obecao unaprijed, pošto ce biti opet NOVO- STARI PREDSJEDNIK, da ce u Crnoj Gori ljudi za njegovog mandata biti zaposljeni, da ce biti više para, više turista.... O moralu niko nije pricao. Kako rece Karl Julius Veber : » Velika gomila malo mari za moral, vjera joj je udobnija «.
Madona dolazi u Budvu, i na plaži Jaz ce zabaviti više od sto hiljada ljudi. Ja sam danas bio srecan što jedna najpoznatija pop zvijezda dolazi prvi put na Balkan, i to baš u našu Budvu. Naravno, ne smijemo, a da ne pomenemo zaslugu našeg g. Svetozara Marovica i njegove veze. Sveto je uspio da prepliva od Budve do Podgorice, od Podgorice do Beograda i da se opet vrati živ i zdrav u svoju Budvu. Pritom je bio na više funcija, ujedno i posljednji Predsjednik naše Zajednice Srbija i Crna Gora ( mnogi su ga poistovjecivali sa g. Stjepanom Mesicem, koji je bio posljednji Predsjednik SFRJ - neki su zlurado, krišom, spominjali negovo hrvatsko porijeklo - otac Hrvat, majka Crnogorka). Ipak, Sveto se naravno dicio svojiim vezama, cesto je pominjao noci prespavane kod Silvija Berluskonija, poznanstvo sa stranim liderima, doveo je Rolling Stones-e ... Volio je da kaže da ga ne cuvaju jedinice KOBRA vec - dobre vile, da se covjek ne može kupiti novcem... Danas je Madona na jednoj konferenciji za štampu pitala da li u Crnoj Gori ima - Starbucks kafa. Dobila je odgovor da nema. Rekla je da bi bilo poželjno da do njenog dolaska ta kafa bude skuvana. Jedva cekam da dodje Starbucks u Crnu Goru.
Kako je vrijeme cudno, ili kako je narod cudan, bolje je reci. Naravno i vlast, jer kakav narod - takva i vlast. Moj komšija, vec i tada u godinama, krenuo je 1989. godine na Gazimestan. I hiljade drugih Crnogoraca su napunili autobuse - da bi slušali vodju Srba kako govori u Kosovu Polju. Skup u Gazimestanu je prošao, snimljen je i film Boj na Kosovu, ali sve to nije pomoglo da Kosovo - ostane srpsko. Da li ce išta više pomoci da išta više ostane srpsko. Crnogorski politicari, osim jednog, izgleda ne smiju ni rijec reci o toj novoj državi. Sve što su cinjeli u prošlosti, cinjeli su da ne valja. Cinjeli bi da ne valja i danas, da smiju i da im da šef. Ali, na srecu Crne Gore, ovi dani su mirnu kod nas. Nema mitinga, nema vojske, nema parola, nema - ono što je najvažnije - maratonskih sjednica Skupštine na kojima Kiro Radovic, Ranko Jovovic i Nada Lazarevic Jovovic predikuju. Jedan moj prijatelj, Albanac iz Malesije, rece mi više puta prilikom mnogih glasanja za Crnu Goru: " Nijesam znao, da vas Crnogoraca, ima tako malo". Bio je u pravu.
