Davno je bilo kada sam išao u školu i tokom čitavog školovanja dobijao domaće zadatke, ponajviše iz računa i lektire. Ti zadaci bili su velika mora za većinu učenika, ponajviše onih sa slabijim ocjenama. Pošto, ja nijesam bio medju najboljima, više puta sam prepisivao od boljih i tako izbjegavao grdnju i prijetnju od vječito namrgodjenih ucitelja i profesora.
Tada nijesam ni znao, niti pomislio da neko može jednom čitavom narodu, jednoj državi postavljati domace zadatke i to takve koji izlaze iz okvira dogovorenih normi, standarda i međunarodnih pravila.
Od ovih pravila više puta je izuzeta zemlja Montenegro za koju mnogi vole da kažu " Zemlja
cuda ". Nije ona čudna samo po velikim klimatskim razlikama na tako maloj površini, nego je različita i kao ljudska, običajna, religiozna, umna, nacionalna i ko zna kakva još. Evropejci su
primijetili to heterogeno područje, pa su joj i postavljali zadatke za koje su mislili da ih ne može ispuniti. Svaki put su se prevarili, jer im nije niko rekao da je to " Zemlja čuda ". Oni to ni danas ne znaju i zato joj daju nove zadatke, uvijek nedovoljno promišljene.
Hanes Svoboda, Doris Pak, Gizela Kalenbah i mnogi poslanici Evropskog Parlamenta zaduženi za jugoistočnu Evropu, prosto se utrkuju ko će prije postaviti neki novi zadatak " Zemlji čuda ".
Hanse Svoboda svojevremeno izjavi da " zemlja čuda " nema dovoljno potencijala da bi izglasala nezavisnost. Reče i da ne može samostalno opstati. Reče, nažalost, mnogo štošta i ništa mu se ne ostvari. On kao da je rođeni brat najvećeg mrzomana " Zemlje čuda " , manijaka Matijaša Blećka kojemu se nije ostvarila ni jedna pretpostavka.
Gizela Kalenbah, Njemačka kurtizana i poslanik u Evropskom Parlamentu, dobija većinu glasova na prijedlog da se okonča suđenje duvanskoj aferi u Italiji, uključujući i Mila Đukanovica kao jednog od aktera. Njen razlog je što je čula da se ponovo Milo vraća u politiku. Kakva je li je ta dama Gizela kad diže ruku na onakvog momka kakvog može roditi samo Crnogorka i iznjedriti Crna Gora?
Kada ženu prestane da interesuje erotika, ona gubi orijentaciju i nad njom niko ne može imati kontrolu, udari u " nekakve smućene vjetrove " , kako bi rekao veliki pjesnik.
Da je gospođa Gizela predložila Parlamentu da se oformi jedan stručan tim i pošalje u " Zemlju čuda ", koji bi ukazao na ekološko održavanje i zaštitu prirodnih ljepota, o deponijama i gradskoj čistoci, o poštovanju zakona i pravilima primjene uredbi, o prestanku trovanja duvanom, drogom i alkoholom i mnogih drugih negativnih pojava, tada bi poslanica gospođa Gizela bila prava dama vrijedna poštovanja.
Trebala je gospođa Gizela da bolje upozna Beo-lobistiku, pa bi joj bila jasna ta snaga koja je stara stopedeset godina i koja je - vezama i novcem još 1918. godine uništila tu lijepu državicu, a konacno je izbrisala 1922.g. Rapalskim Ugovorom kada je Italija žrtvovala Montenegro za Istru i hrvatska ostrva. Beo-mangupi finansiraju i dan - danas italijansku duvansku trgovinu i sve one neprijateljske opozicione partije koje se bore za rušenje države.
Možemo mirno postaviti pitanje da li su gospođa Gizela ili gospodin Svoboda i mnogi drugi Evropejci podlegli Beo-lobiranju ili finansijama?. To najviše liči na ljubav za pare. Oni će to jednog dana osjetiti.
Gospođa Doris Pak, šefica delegacije Evropskog Parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Evrope, iskusna i staložena, odmah doputova u " Zemlju čuda " da se izvine i da kaže da ona nije dala glas na prijedlog te rasne Njemice Gizele.
Kada se u " Zemlji čuda " vrše promjene, kao: izbori za predsjednika, parlamentarni izbori, usvajanje zakona, propisa, Ustava, Referendum i td, odmah počinju da se izmišljaju razne afere i finansiraju svi neprijatelji koji užurbano rade na destrukciji.
Jesenas, 2007. godine izbi afera na sjevernoj granici naše domovine, do sada najprimitivnija, a možda i najprostija, vođena od visokih zvaničnika zemlje naših susjeda. Ministar u Vladi neki Veljo Čačanski pronađe popa Fila i poduči ga kako da izvrše pritisak na " Zemlju čuda " da se ne bi usvojio najveći državni cin - Ustav.
Čuo Pop za silnog Rizvan-agu što je nekad razapinjao bijelo čadorje na Kosovu Polju i poče da ga oponaša, ali dosta jadno. Mjesto polja izabra - malo livadice na samoj granici lomne " Zemlje
čuda ", s onu stranu kamenog kiljana, razapeo malo šarenog platna koje je najviše ličilo na gabeljsku čergu. Bijaše dognao dva velika bureta, jedno bure voda sa izvora, drugo bure- šljivova rakija, i tako poče štrajkovati glađu. Oće pop Filaret da pravi kijamet.
Onaj nesrećni pop Fil, čim je prestao da jede, od mučnine sjeti se svog djetinjstva. Rođen je u neko zabačeno selo u Bosni, koje nikad nije ni zabilježeno na mapi. Kad je stasao za školu, nikakva mu nauka nije išla od ruke, pa se neko sjeti kad ne ide ništa, da ga daju da uči za popa.
Serbski popovi ga objeručke prihvatiše, jer oni vole da od takvih nesrećnika proizvode poslušnike koji mogu i hoće da izvrše kakav bilo zločin u ime Boga i Svegog Save.
Popovi počeše Fila da hrane jakom, visoko-kaloričnom hranom i da to pomalo zalijevaju sa jakim pićima, a on poce da raste, da se deblja i posta zavistan od jela i pića. Tako je Fil porastao u jednu veliku i debelu grdosiju i od malog Fila postade veliki pop Filaret.
Jednog dana poče da se kupi silna vojska koja se spremaše da udari i pohara njegovu Bosnu. Pop Fil prvi stupi u redove, uze puškomitraljez, dođe kod jednog tenka i slika se. Bijahu ga prije toga utovili baš kao mačvanskog vepra, tako da onaj tenk iza njega i puškomitraljez na njemu izgledahu kao " dječje igracke ". Ta je popova slika obišla čitav svijet. " Čudna popa jadi ga ubili " - rekao bi Njegoš.
Međunarodni sud izda naredbu svakoj slobodnoj državi da je dužna isporučiti popa Fila u Hag, ako se nađe na njenoj teritoriji. To iskoristiše Beo-mangupi sa Koštunjavim vodjom, ubaciše ga u "Zemlju čuda ". Graničari umjesto da ga uhapse i predaju u Hag, oni ga proćeraju preko granice i tako pop u znak protesta podiže čergu i poče gladovati.
Brzo se pronese vijest da je pop Fil gladan. Ljudi u početku ne mogahu vjerovati da takav žderonja može preskočiti bilo jedan obrok, a kamoli gladovati i iz radoznalosti počeše da ga obilaze.
Prvo se uputi Redžep Jagodinac, stručnjak za Serpsko-Romske korijene da vidi ko se to poigrava sa Romskom čergom. Iznenadi se Redžep kad viđe da je Pahomije stigao prije njega. Pedofil voli da obilazi takve samotnike.
Pope File, poče Redžep kritički, ti se izgleda šprdaš sa našom čergom. Stavio si šareno platno i još imaš i krevet, a pravilo je da čerga mora biti tamna i čađava, a unutra kučina i rutina da cijela familija može pod njom da spava. Đe ce ti prenoćiti ovaj tvoj Pahomije - reci?
Drugog dana dođe druga delegacija, desetak doktora operatora koju je predvodio dr. Miloje Karačeković. I Miloje se obrati kritički sa odabranim riječima: pope File, došao sam sa ovom delegacijom da ti kažem da bih volio da svi popovi dođu pod čergu i da vječno štrajkuju glađu. Odkako vi ucite ovaj naš napaćeni narod da živi nekakvijem svetosavskim životom, postao je najnemoralniji na ovom dijelu zemlje. Osam vjekova pričate istu priču. Narod, izucavajući žitije Savino, saznao je da je Sava potrošio svo županovo blago i srebro i zlato, živio raskošno, vukao sa sobom princeze, dobio puno vanbračne djece, prebolovao mnoge duševne bolesti. Narod vas je slušao i tako posta nemoralan da ne može više biti. Tako smo mi operatori organizovali veliko udruženje doktora i riješili da vratimo moral našem narodu. Narod nas zove krpljači minža, jer se bavimo najdelikatnijim zahvatima, vrlo smo zauzeti, radimo u sve smjene i za nekoliko godina imaćemo najmoralniji narod.
Pahomiju ne bijaše milo doktorevo izlaganje i sakupi malo snage pa upita Miloja je li se on stvarno tako preziva. Kad je doktor ukopco, oštro mu reče: Mi znamo da se ti nalaziš na čelu pokreta
" Pahomizacija " nacije. Naš posao je moralni spas ženskog roda, a pedofile ce moralno morati da popravljaju veterinari.
Pop Fil je shvatio ulogu doktora i poželio dr. Miloju i čitavoj plejadi uspjeh u radu, blagosiljao njegovu požrtvovanost, kao i umni i fizički rad.
U međuvremenu stiže jedan specijalni izaslanik noseći pismo od princa upućeno popu Filu. Princ je rođen i odgojen u velikoj Kraljevini đe ne postoji ni jedan slučaj da popovi glađu izazivaju afere, tako da mu ništa nije bilo jasno šta se dešava na granici.
Pop Fil pročita pismo: Mi, princ www.alekskaradj.com i moj supruga mnogo volimo naš pravoslavni narod, naš jedan i dobar narod. Mi ne dozvolili da neko bude gladan. Odma prestaneš budeš gladan. I veliki sramota budeš gladan. I od danas nama, dobri Monksinjor Fil ne budeš gladan u moja imperija. Halo! Tvoja princ i princeza.
Pogledi dr. Miloja, naučnika Redžepa, pedofila Pahomija ili princa se suštinski razlikuju od, recimo jednog minista ili pak, šefa države. Bijaše tih dana ugovorena posjeta Velja Čačanskog " Zemlji čuda", ali ministrovo osjetljivo, skoro žensko srce, nije moglo da izdrži a da ne posjeti njegovog omiljenog popa - heroja. Odloži posjetu i sav uplakan dojuri do obožavatelja Fila, pokloni se do crne zemlje, kleče mu ispred stopala i osta dugo klečeći i plačući, moleći se Bogu i Sv. Rastku i svim svečevima da izdrži još koji dan.
Pop je pet dana zapi*avao ovu livadicu oko čerge, a i još ponešto. Da se to desilo na onoj drugoj strani granice u ” Zemlji čuda ”, narod bi joj garantovano dao ime ” U*rana livada ”. Za ministra Čačanskog, to će biti sveto mjesto i svetilište kao neko hodočašće. Odmah je odredio ogromnu svotu novca za podizanje visokog hrama, visočijeg od visokih Dečana. Hram će da podigne tačno na mjesto čerge, kojemu je i ime odredio. Zvaće se ” Hram gladnog Vladike ”.
Prvih dana nije narod shvatio šta se to dešava, ali kada su ugledali ministra i njegov lelek, pojuri velika masa naroda, što radoznalog, što sažaljivog. Ljudi, žene i djeca donosahu silnu hranu, sve posnu, mileći da pop posti. Doniješe velike količine ribe, pasulja, kolača, voća i povrća. Doniješe i zamrzivac i agregat za struju da se hrana ne bi pokvalila.
Taj silni narod morao je da vrši nuždu, a nije imao đe nego po onim obližnjim šumarcima oko čerge. Dok je duvao povjetarac, nekako je narod mogao izdržavati, ali kad je ogrijalo sunce, tada se ta silna masa naroda poče razbježavati od svoga sopstvenoga smrada.
Od silnog uzbuđenja, pop bijaše zanijemio, ponajviše od ministrove darežljivosti, a i od narodne duševne topline. Zahvali se ministru i obeća mu da će mu osušiti darežljivu desnu ruku i čuvati je u novosazidani hram kao svetinju govoreci: Svi naši svečevi postali su od naših velmožda koji su podizali zadužbine radi iscjeljenja zbog zločinstava i zlodjela što su činili svom narodu!
Naučnik Redžep i dr. Miloje dugo su prepričavali da nikad nijesu imali ljepši doživljaj od onoga gledajući ministra kako kleči i lije suze.
Fil se dosta hrabro držao prva tri-četiri dana, ali već petog dana poče da mu se vrtlja u glavi, bilo ( puls ) mu se smanjivaše, srce kucaše čas jače, čas slabije. Tu više ne pomaže ni ministar, ni naučnik, ni Pahomije. Dođoše ljekari i sa ljekovima i bogatom trpezom vratiše život popu Filu.
Tog istog dana, ministar vanjskih djela ” Zemlje čuda ” banu pravo pred Beo-mangupa. Kad je vidio ovako uplakanog ministra, a i ostale sa tužnim izrazom lica, ne moga da izdrži a da se ne dogovori za spas Fila. Oprosti ministru Čačanskom otkazanu posjetu i glasno reče: Mi znamo da nas ne priznajete, znamo koliko lobirate protiv nas, koliko plačate našu opoziciju, koliko trošite na italijanske tajkune i njemačke kurtizane i to sve za destrukciju naše male domovine. Mi vas, ipak, mnogo volimo, jer ste vi naš prioritet! ! !
Ugovoriše da popa FIla, kad mu god bude ili volja ili želja da predje granicu ” Zemlje čuda ”, policija je dužna da ga prevede i ponovo vrati u zatvorenim kolima, baš kao marvu. Fil izjavi da je to za njega ogromno dostignuće i veliki događaj. Nikad ne zna da pređe granicu i svud se hvali da se obistinila njegova tvrdnja da između ta dva naroda nema granice.
* - izostavljeno slovo
