Pročitah prevod pjesme posvećene
CRNOJ GORI, od Vladimira Visočkog.
Poželjeh istog momenta, da se ovi
prelijepi stihovi nađu na Vašem sajtu.
Veliki pozdrav od BUDA iz Moskve
CRNA GORA
VODOM GORSKOM HVATANE U GRSTI,
ŽURILI SU USTA DA OKVASE
ŠTEĐELI SU VODU CRNOGORCI,
DA SE ŽIVOT DO TRIDESTE SPASE.
JER UMRJETI PRAVILO JE BILO
OD KURŠUMA I MAČA LJUTOGA,
I UNIJET SOBOME U GROBNICU
BAREM DVA-TRI VRAGA NEČASNOGA.
DOK SE OROZ PUŠCI NE ISTROŠI
GAĐALI SU S KONJA I S KOLJENA,
ZAROBIT SE DAVALI NIJESU,
U LANCIMA CRNOGORCA NEMA.
A ŽIVJET SU ŽELJELI DO STOTE,
TAJ ŽEDNI VIJEK PUN JEZE I STRAVE,
U KRAJU BOGATOM NEBOM I GORAMA
I SA MORA DOSTA – PREKO GLAVE.
ŠESTO HILJADA JEDNAKIH PORCIJA
VODE ŽIVE U JEDNOJ GRSTI, SVETE…
ŽIVOVALI TAKO CRNOGORCI
SVOJ DUG VIJEK –JEDVA DO TRIDESETE
ŽENE SU IM VODOM NAZDRAVLJALE
SKRIVAJUĆI ĐECU PO GORAMA
DO TRENUTKA KAD SAMA UZMOGNU
ČVRSTO DRŽAT PUŠKU U RUKAMA
CRNINU SU OGRTALE MIRNO
I TIHO SU GASILE OGNJIŠTA
LILE SUZE ĆUTEĆI – U TRAVU
SAMO KRVNIK DA NE ČUJE NISTA
CRNJELE SU OD JADA I TUGE,
KO OD MRAZA PLODORODNE NJIVE,
SA NJIMA SU CRNJELE I GORE,
I U GAR SE PRETVARALE ŽIVE
BILA JE TO ŽALOST PREGOLEMA
I U SRCU SAGORIJEVANJE,
PROTEST GORA I LJUDSKOG OTPORA
I U BUNTU SAMOSPALJIVANJE
PET VJEKOVA KAO BOŽJE KAZNE,
SIN JE GLAVOM ZAMJENJIVO OCA,
PLAMTJELE SU GORE OD POŽARA,
I SA NJIMA CRNOGORSKA SRCA.
PROLAZILI CARI I DVORJANI,
SMRT U BOJU VRHUNAC JE ČASTI,
BJEŠE ONO CRNOGORAC PRAVI
KOJI USPJE DO TRIDESTE PASTI.
MALO MI JE JEDNOGA ROĐENJA,
RASTAO BIH IZ DVA KORJENA,
ŽALIM STO MI C R N A G O R A
NIJE MOJA D R U G A DOMOVINA
VLADIMIR VISOČKI
