NAŠ OŠTRI UGAO - PIŠE JEDNO ČELJADE Ova rubrika je stalna i u njoj ce se komentarisati najnovija dešavanja u Crnoj Gori i dijaspori. Ime autora rubrike se neće objavljivati. Radi se o osobi koja je veoma dobro informisana o događajima u politici, društvu, iseljeništvu... Njeno pisanje je slobodno i dobronamjerno.  → PRETHODNA KOLUMNA - MAJ 2008.    " A ja, imam sebe,  u sebi poštenog druga, volim što su tako čiste moja sreća, moja tuga " - Miladin Šobić   Vakat je više da progovorim o crnogorskoj dijaspori, iako to neće mnogima biti potaman. Mada ovaj web site objavljuje mnoge lijepe priče naših zemljaka, moraću prvi izgleda progovoriti o našoj dijaspori oštrim jezikom. O Crnogorcima u svijetu... Postoje dvije grupe Crnogoraca koji su odlazili iz svoje otadžbine. Jedni su išli u nepoznat svijet - Evropa, Amerika, Australija... A drugi su odlazili u poznatije predjele - Srbija, Bosna, Hrvatska, Makedonija.... Ovog puta ćemo pričati o onima koji su krenuli prema pravom svijetu... Radilo se o iljadama ljudi... Svi su pošli ili sami ili sa rođacima... Samo na ostrvu Elis kod Njujorka nalaze se imena više hiljada Crnogoraca koji su brodovima iz evropskih luka odlazili prema proleterskoj Americi krajem 19. i početkom 20. vijeka. Pošli su puni ideja, želje za dokazivanjem i naravno bez mnogo dolara u džepu... Ali, brzo su nalazili posao... I to najteži... Više stotina iseljenika nije doćekalo prvu platu, jer su umrli mladi uništeni od posla, brze bolesti koja je kosila njihova mlada, mršava tijela... Ali, mnogi su se i navikli i počeli da zarađuju, kupuju kuće, imanja, kočije... Vjerovatno će se ovo objaviti prvi put na netu, jer vidim da o tome nije niko ništa napisao. Osim crnogorske kolonije u Argentini, u provinciji Ćako, đe su Crnogorci uspjeli da podignu dvije crkve i dva doma svoja - NIĐE DRUGO U SVIJETU CRNOGORCI U DIJASPORI NIJESU USPJELI DA SAGRADE SVOJ NACIONALNI DOM, CENTAR, BIBLIOTEKU,  ILI SVOJU CRKVU. Tom narodu, koji je svuda putovao, vidimo - dao guvernere, šerife, junake, vojskovođe, političare i biznismene u mnogim državama svijeta nije nikad bastalo da stvori nešto za sebe, svoje nasljeđe ili potomke. Svaka druga etnička zajednica je privrijedila nešto i dovela svoju đecu da se igraju i upoznaju sa drugom đecom. Na Crnogorcima u svijetu je sada šansa da nešto stvore. To će uspjeti samo ako ne krenu stopama svojih predaka koji su se dičili svojim porijeklom, a vazda išli u tuđe kuće na večeru.   Dobro jutro, Crna Goro moja. Ili, kakav sam ja tek pas kad ne mogu bez tebe, što bi rekao pjesnik Brković. Ili mogu, nego nemam đe drugo otići, a i kasno je da se sad u ovom godinama prti put pod nogama. Kad počnu vrućine teško je i rasuđivati pravilno. Najteže je izgleda popovima po Crnoj Gori, a još teže g. Maroviću koji je napravio najveću grešku što se nije bavio teologijom, nego marksizmom. Poslije Vujanovića, religijom se počeo baviti i Marović. Naravno, jedan je razlog za to - tamo đe ima para i koristi - ima i interesa uplesti prste. I oni sada čačkaju, misle ako mogu drugi praviti pare od kulta religije možemo i mi. Jer, komunizam se zadnjih godina pokazao neprofitabilan za njihove potomke. G. Marovića čuvaju dobre vile, g. Vujanovića perjanici, Bogu se obraćaju sa Ti, Šefu sa Vi, a narodu - POŠTOVANI GRAĐANI. Sjećam se jedne scene koju mi ispriča jedna dama - kaže ona meni - zamisli, moj muž pita kako se pravilno krsti kad se ulazi u Crkvu... Taj nekršteni vjernik je danas najveći bogomoljac....   nastavlja se