Ova rubrika je stalna i u njoj ce se komentarisati najnovija dešavanja u Crnoj Gori i dijaspori. Ime autora rubrike se neće objavljivati. Radi se o osobi koja je veoma dobro informisana o događajima u politici, društvu, iseljeništvu... Njeno pisanje je slobodno i dobronamjerno.
Jednom izgubljeno, zanavijek izgubljeno -Stara crnogorska poslovica
Pročitao sam tekst o smrti crnogorske princeze Frans Petrović Njegoš. Skoro sam pročitao da je prijestolonasljednik Boris Petrović Njegoš dobio ščer. Dnevni list VijestI su uvijedile Petroviće povodom teksta o smrti princeze.... Sjećam se izdanja prvog broja Monitor-a i prvog intervju-a Princa Nikole Drugog Petrovića Njegoša... Princ je došao prvi put na Cetinje kad su Crnogorci naknadne pameti odlučili da sahrane svog nakadašnjeg Kralja. Učinili su to komunisti onog doba.... Održali su mu poznati govor: " Dobro doša, gospodare... ". U tom govoru, karakterističnog licimjerima, nije prožborena ni riječ o golgoti koju su pretrpjeli Petrovići i Crnogorski Narod.
Đe su današnji Petrovići? Svuđe, ponajmanje u Crnoj Gori. Jednom proćerani, jednom rehabilitovani, ali nikad vaskrsnuti... Postojala je jedna stara izreka - jednom izgubljeno je zanavijek izgubljeno...
Posjećivao sam Cetinjsko Bijenale. Princ Nikola je svjetlost Pariza pokušao da zamijeni sa tmušom Cetinja. Bila su tri. Stalo se na četvrtom 2001. godine. Crnogorci nijesu prihvatili pruženu ruku. Oni nikad, inače, ne prihvate nečiju pruženu ruku.... Oni će rađe nešto srušiti, nego izgraditi... Oni nijesu shvatili da naciju čine ne samo mrtvi koji su živi, nego i živi koji nijesu mrtvi....
U Crnoj Gori je bilo uvijek tijesno. Tijesno, zato što nijedan zločin nijesmo bilu u stanju čak ni moralno osuditi, nego smo preko njega prešli ćutke. Progonitelji Petrovića i Crne Gore su ostali netaknuti, potomci progonitelja su prenijeli zemne ostatke Kralja Nikole i ostali nekažnjeni. Gušeći zločine u nama, mi ih sijemo za budućnost. Mi smo u korijenu istražili pravdu. Crna Gora nije nikad vaskrnsula u onom obliku prije svog nestanka.... Podgorička Skupština nije nikad zvanično osuđena ili poništena..
Zato se u Crnoj Gori o Petrovićima novog doba objavi po neki simboličan članak..., a o Crnogorcima koji su okrvarili ruke, na hiljade članaka... Ovi prvi, malo borave u Crnoj Gori... Sve manje i ja u njoj boravim... Mi živi, koji nijesmo mrtvi, kad sklopimo oči, bićemo u njoj stalno ...
