“Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka” - srce u 14 veličanstvenih momaka, srce crnogorskih ajkula, koji su nas u proteklom periodu učinili najponosnijim narodom, makar u Evropi. Bilo je zaista divno biti Crnogorac ovog ljeta. “San ljetnje noći” počeli smo budni sanjati u Malagi…
Gotovo su nestvarne bile scene sa gradskih šetalista tokom vrelih ljetnjih noći. Na svakom koraku ste mogli čuti kako i stari i mladi prepričavaju detalje istorijskih mečeva, pričaju epove o svojim junacima, trudeći se da pronađu pravu riječ kojom će prikazati svoje oduševljenje, ili tugu, veće od sagovornikove. Tih dana, svi smo bili jedna duša, disali smo zajedno za naše junake, bodrili ih kao da smo kraj bazena… Svaki meč nas je emotivno praznio, al nije bilo teško napuniti baterije pred svaki novi. Nezaboravne su scene poslije finala EP. Prvi put smo osjetili koliko su slatke suze radosnice, prvi put smo vidjeli kako na gradskom trgu navijači ljube “zemlju” uz erupcije oduševljenja na svakom koraku, dok su sirene iz nepregledne kolone auta okićenih crnogorskim zastavama stvarale zvuk ljepši i od simfonije. Do sada smo takve scene gledali samo u Argentini kada je Maradonina generacija hrlila ka zlatu na svjetskom kupu i čudili se njihovom fanatizmu. Ali ne, nije to fanatizam. To je, jednostavno, ljubav prema svojoj zemlji, iskreni i duboki osjećaj patriotizma! Ta noć i imena naših heroja ostaće zlatnim slovima ispisana u istoriji Crne Gore. Vaterpolisti su svojoj zemlji uručili najljepši mogući rođendanski poklon. Vaterpolo reprezentacija je postala KULT! 14 hrabrih “vojnika” odabrane čete, i veliki vojskovođa.
Nestvarna slika crvenog mora, na talasima radosti uspjehom opijenog naroda, 14. jula dočekala je naše heroje. Čak ni jaka kiša koja se sručila na uzavrelu masu nije uspjela splasnuti entuzijazam, već je kao ulje na vatru samo razgalila srca navijača. Fitilj je bio upaljen, za eksploziju oduševljenja bili su potrebni samo još oni koji su nam svojim zlatnim srcem omogućili da se dičimo time što smo i mi stanovnici zemlje prvaka Evrope. Doček je bio upravo onakav kakav su Pero i majstori s mora i zaslužili - spektakularan.
Prilikom dočeka, u trenucima likovanja i slavlja, tokom govora gradonačelnika Podgorice dr.Miomira Mugoše, grupa cikotića horski je zapjevala: “Hoćemo bazene!”. G-din Mugoša je bio spreman i na tu vrstu (ne)očekivane provokacije i obećao je 5 bazena. Zar je trebalo da postanemo prvaci Evrope i 4. na svijetu da bi neko ukapirao da je vaterpolo (možda i jedini) sport koji može malu CG vinuti u svjetsku orbitu? Da je to sport koji nas stavlja rame uz rame sa svjetskim velikanima, gdje mala CG tuče Rusiju, Ameriku, Italiju, Grčku, Španiju, velesile kakve su Mađarska i Srbija? Zar se tek sada ukapiralo da bazeni, viđi čuda, ne služe za stoni tenis? Teško je doći do vrha, još teže opstati na njemu. Da bi opstali, mora se i uložiti! CG je zemlja PRVAKA EVROPE, a to sigurno nije mala stvar. Zvuči gotovo nevjerovatno da u jednom ekipnom sportu, svi reprezentativci zemlje prvaka Evrope dolaze iz jedne oblasti (u ovom slučaju Boke Kotorske), a to da smo prvaci Evrope postali sa 3 (tri) bazena i 3 ozbiljna kluba je već za Ginisa. Što bismo tek radili da imamo bar 4 bazena? Da li je “obećanje ludom radovanje” il će se vaterpolo baza zaista proširiti i na središnji dio CG, možda čak i ka sjeveru, pitanje je na koje će vrijeme dati odgovor. Ne daj Bože da nas u narednom periodu proslavi neko od atletičara ( npr. talentovana Marija Vuković), morali bismo konačno, čak i atletsku stazu napraviti!
Evropski prvaci svoje putešestvije su nastavili u dalekoj Kini, dokazavši svoj kvalitet. Samo sticajem svakakvih okolnosti, ostali su bez medalje. Potvrdili su svoju klasu!
Hvala im na ovom nezaboravnom ljetu! Jesu svi momci dali svoj maksimum, jednako doprinijeli velikom uspjehu i možda nije sportski izdvajati ikoga, ali jedno ime se izgovaralo sa dozom svečanosti i poštovanjem , baš onako kako su naši preci pričali (za današnje doba) gotovo nevjerovatne legende o podvizima junaka svog vremena.
Da je veliki Marko Miljanov danas među nama, i da želi da napiše nastavak “Primjera čojstva i junaštva” vjerovatno ne bi knjiga bila obimna kao prvi dio, ali bi sigurno centralno mjesto zauzeo VLADIMIR GOJKOVIĆ. Izuzetan momak, sportista lavljeg srca, Vlado Gojković je izrastao u heroja nacije, heroja novije crnogorske istorije. Rizikovao je ne samo duže odsustvo iz bazena, već i karijeru…ali čelična volja i lavlje srce bili su jači od teške povrede - Vlado je predvodio svoje drugove do novih pobjeda. Ne samo Crna Gora, već i cijeli svijet divio se našem majstoru iz Herceg Novog, neustrašivom vođi ove generacije. Vlado Gojković i Srđan Mrvaljević pokazali su zašto su Olimpijske igre svetinja za svakog sportistu. Olimpijski duh je pobijedio i ovog puta. Kao što sam Vlado Gojković potencira, vjerovatno bi i njegovi saigrači postupili poput njega, ali sudbina je ovog puta htjela da upravo on bude jedan od heroja Olimpijskih igara, o čemu svjedoče i hvalospjevi iz kineskih novina.
Iduće godine, pisaće se nova stranica crnogorskog bestsellera o idolima nacije, o “crvenim ajkulama”. Krenuće ka Rimu, ka osvajanju svjetskog vrha! Sa ovakvim srcem, voljom i željom, mudriji za dva velika iskustva, godinu iza sebe i frenetičnim navijačima, za njih ni taj vrh neće biti previsok. Za kraj, jedna molba za VSCG. U ime navijača vaterpolo reprezentacije CG, zamolio bih vas da organizujete pripreme i za nas. Pripreme bi se sastojale iz prolaska kroz razne stresne situacije, kao npr. gledanje stresnih ratnih filmova, rješavanje nerješivih ukrštenica…Drugim riječima, treniranje i jačanje živaca, jer bili su potrebni jaki i debeli živci kao i zdravo srce navijača da bi se mečevi priveli kraju. Ostali su, oni manje spremni, pribjegavali alternativi i stavljanju prstiju preko očiju uz čekanje na reakciju Milorada Đurkovića. U suprotonom, barem utičite da se snize cijene “bensendina”!
Zahvaljujem vaterpolistima što sam, po prvi put, uspio da “ubijedim” curu da jedan sportski događaj ispratimo zajedno, da prođe bez vike i stalnih pridika kako mi je sport važniji od nje. Poslije prve odgledane utakmice ona se naprasno zainteresovala za vaterpolo i ispratila je sve mečeve do kraja. Tješim se da je zato što je zaista zanimao rezultat, maaada….;D Koliko je zavoljela vaterpolo, čak je počela i postere da skuplja …vrlo zanimljivo…
VLADO MIHAILOVIĆ
