MOJ UGAO     * Branko Aleksić je rođen 1935. godine u mjestu Vidne, kod Nikšića. Jedan je od osnivača Crnogorskog Kulturnog Društva 1971. godine u Torontu i ujedno je bio dugogodišnji Predsjednik. Učestovao je u mnogim projektima za Crnu Goru i  u organizaciji skupova iseljenika u Kanadi i  dijaspori. I dalje je u kontaktu sa mnogim crnogorskim institucijama, a danas je član Senata Crngorskog Kulturnog Društva iz Toronta. Bavi se publicistikom. Živi sa porodicom u Mississagua-i, pored Toronta.   je rođen 1935. godine u mjestu Vidne, kod Nikšića. Jedan je od osnivača Crnogorskog Kulturnog Društva 1971. godine u Torontu i ujedno je bio dugogodišnji Predsjednik. Učestovao je u mnogim projektima za Crnu Goru i  u organizaciji skupova iseljenika u Kanadi i  dijaspori. I dalje je u kontaktu sa mnogim crnogorskim institucijama, a danas je član Senata Crngorskog Kulturnog Društva iz Toronta. Bavi se publicistikom. Živi sa porodicom u Mississagua-i, pored Toronta.   Dosta puta sam se pitao zašto ostrašćena crnogorska opozicija svake godine priprema isti ili sličan scenario baš u jesen: demonstrira izdržljivost gladovanjem. Pop Fil je to isprobao prošle jeseni, a ove jeseni gladuje stranački vođa „Vojvoda“ Andrija Mandić.   Jesen je najbolje godišnje doba za tovljenje, pa se oni ugoje baš kao i šiljež (i ostala marva) i tako se pripreme za gladovanje. Ratni zločinac, gladni pop Fil kuka kao kukavica što ne smije doći u posjetu njegovom Mandiću, ali mu je prvi poslao seiza sa porukama i poukama kako treba da izdrži gladovanje bar koliko i on, Fil, i zamjerio je pop Mandi što je odabrao mjesto gladovanja - „Parlament“, jer ako ga ne osvoje neće moći ozidati hram gladnom vojvodi na mjestu gladovanja.   Kako je vojvoda Andrija odabrao da isproba taj anticivilizacijski način protesta ne treba sumnjati, jer ga je pripremio isti scenarista, isti glupan Veljo Čačanski koji je i popa Fila za*ebao  prošle godine. Razlika je samo u tome što je Veljo za zločinca Fila imao krajnje rješenje, a za Andriju nema. Da je Andrija otišao u Afriku ili Aziju da štrajkuje glađu među trista miliona gladnih, možda bi to bio njegov veliki podvig. Ali, vojvoda je obećao da će gladovati sve dok crnogorska Vlada ne povuče odluku o priznavanju nezavisnosti države Kosova. Kako stoje stvari, Andro Vojvoda je riješio da postavi, ne Ginisov ili svjetski rekord, nego neki vanzemaljski kojeg mu neće moći čestitati ni pop Fil, ni Veljo Čačanski kojima će se uveliko naslađivati njihova duša srbijanskim i*metom. Veljo poručuje: Ti si, Andrija, Srbin, ti možeš i veća čuda izdržati, a Srpstvo će te vječno slaviti! Ako ti duša presvisne ti i dalje nastavi gladovati, jer će ti pop Filo podariti vječni život.  Mi znamo, Vojvodo, da nemaš ništa u glavi, a od sada ni u stomaku, pa Ti - slušajući tvoje beogradske poslodavce zapanućeš u velika *ovna. Imaš još jednu jedinu šansu; pozovi sve vođe koji su opozicija crnogorskoj državi kao što si i Ti, pozovi i svo članstvo, pa skupa galdujte dok ne lipšete i tako ćeš osloboditi Crnu Goru od dušmana. Veljo ti sigurno neće podizati hram, no bi ti Crna Gora bila vječno zahvalna. „U pamet se dobro Crnogorci! ” (kako to da nije veliki pjesnik rekao: „U pamet se  dobro Srbijanci?!“ ). To što Beograd radi i manipuliše sa jadnim Andrijom je velika varka. Srbijanski ministar jednom reče da se nikada Srbija neće pomiriti sa time što je ispuštila Crnu Goru da ode, jer nije dovoljno investirala. Kosovo Srbiju apsolutno ne interesuje, jer zna da ga je izgubila. Ona koristi Kosovo za destrukciju Crne Gore. Svi ti blentavi pješaci od Bijelog Polja, Andrijevice, Nikšića, Bara i ostalih gradova služe kao alarm, uzbuna da bi što više kretena podigli i došli do gladnice Andrije sa samo jednom namjerom – “rušenje vlasti “ u Podgorici. Ova povorka pješaka je vjerna kopija onih srbijanskih opančara što su prije par mjeseci polazili iz Beograda na Kosovo uzimajući uz put kuku i motike, hranu i džebanu, dižući takvu galamu kao da ide vojska kneza Lazara. Iznemogli i umorni poneki dođe do granice Kosova i tu se rastrkaše kao žečevi. Kad bi Andrijini bandoglavi pješaci išta imali u tintari, trebali bi znati da kopija nije što i orginal. Još su počeli da zapomažu kako ih niko, ni Vukovi, ni Borisi iz matične države ne bodre, niti posjećuju, niti se interesuju za Andriju Isposnika ( a, uskoro Mučenika ). Oba Vuka vjerovatno misle da je to pješački trening, priprema za Olimpijske Igre, a Boris kao moderan, a možda i pametan vladar će se poslužiti narodnom mudrolijom i poslati poruku u Podgoricu: „ Ne lipši magarče do zelene trave “.    * - izostavljeno slovo