Australijski plivač, Matija Matt Jauković postavio je u Subotu 25. Oktobra 2008. godine svjetski rekord u plivanju na 50 metara, leptir stilom na Svjetskom Kupu u australijskom gradu Sidneju. Matija Matt Jauković je bio najveći plivački as Crne Gore. Zbog nerazumijevanja države i sportskih funkcionera ove zemlje nije bio član Olimpijske Reprezentacije Crne Gore na Olimpijadi u Pekingu. Nakon što je otišao iz Crne Gore potražio je DRUGO mjesto đe će se vrednovati njegov život i rezultati. OVAJ WEB SITE OBJAVLJUJE PRIČU I POŚECA CRNU GORU NA SRAMOTU KOJU JE NANIJELA OVOM ČOVJEKU
ISPOVIJEST MATIJE JAUKOVIĆA, DATA DNEVNOM LISTU VIJESTI U APRILU 2008.G.
Uradio sam sve što sam mogao - isplivao olimpijsku normu i ostvario po FINA tablicama najbolji crnogorski rezultat svih vremena, ulažući ogroman rad, vrijeme i sredstva, a bez ikakve institucionalne podrške iz Crne Gore. Apsurdna je izjava gospodina Adžića koji, umjesto da ponudi rješenje kojim Crna Gora ne bi bila uskraćena za još jednog predstavnika na Olimpijskim igrama, nudi konfrontaciju. Ne dozvoljavam da mi se prebacuje što nijesam radio posao crnogorskih sportskih institucija, čija je obaveza da u predolimpijskoj godini prepoznaju, prate i podrže vrhunske sportiste. Bez želje da polemišem sa bilo kim, a sa ciljem da u potpunosti upoznam crnogorsku javnost sa situacijom u kojoj se nalazim, moram navesti nekoliko činjenica.
Prvo - od dana kada sam isplivao olimpijsku normu 27. marta do danas nijesam dobio čak ni čestitku od Vaterpolo i plivačkog saveza, COK-a, Ministarstva za sport, kulturu i medije. Poređenja radi, kakav tretman imaju drugi sportisti koji su se kvalifikovali za OI javnosti je, vjerujem, jako dobro poznato.
Drugo - posao koji ljudi rade u sportskim institucijama je da prate rezultate sportista; obezbijede podršku po unaprijed utvrđenim kriterijumima dostupnim javnosti; donose odluke i za iste snose odgovornost pred javnošću (a da li je u Crnoj Gori to slučaj?). Stoga nije na meni, kao sportisti, da se javljam, mada sam se obraćao, tražio, čak i molio da se moj status riješi od marta do septembra 2007. Svi dopisi koje sam poslao na sve relevantne sportske adrese dostupni su javnosti na mom blogu (www.blogovanje.com/plivanje).
Treće - u reagovanju na moj intervju, sa ciljem da pribavi izgovor za neodrađeni posao, a svjestan da mu činjenice ne idu u prilog, Adžić ne birajući sredstva tvrdi da sam ispisnicu iz Jadrana i VPSCG tražio i dobio 2006. godine. Istina je da sam je tražio i dobio u avgustu 2007. godine, i to ne sa ciljem da regulišem status u Australiji već da bih mogao da nastupim na prvenstvu Australije, jer se Savez nije potrudio da mi obezbijedi da treniram, a kamo li da se takmičim. Taj dopis, datiran 8.8.2007. takođe je dostupan na mom blogu, a ispisnice su zavedene pod brojem 204/07 (Jadran) i 293/07 (VPSCG, koju je potpisao Adžić).
Četvrto - kad mu ne odgovara, Adžić odustaje od hronologije. Istina je da sam bio prinuđen da donesem odluku i prihvatim dugo otvoren poziv svjetske plivačke velesile da mi se reguliše status ili da odustanem od plivanja. Naime, 24. septembra 2007. obavijestio sam predsjednika COK-a Dušana Simonovića da sam nakon više od šest mjeseci čekanja na institucionalnu podršku iz Crne Gore, koja je izostala, bio prinuđen da na drugi način obezbijedim uslove neophodne za dalji napredak. Vrlo je intresantno da mi je ponuda o kojoj Adžić govori stigla 26. septembra 2007, dakle odmah nakon što sam izvijestio o mojoj odluci.
Peto - izjava gospodina Adžića da je krajnji rok za prijavu sportista na OI 15. april ukazuje na neprofesionalnost i nedopustivu neupućenost pravila FINA I MOK-a jasno kažu da se norme mogu isplivati do 15. jula 2008. i ta su pravila dostupna na Internetu (http://fina.org/events/OG/Beijing_2008/pdf/qualifyingprocedures_sw.pdf, strana 3). Primjera radi, američko izborno plivačko prvenstvo počinje tek 29. juna.
Konačno, moj utisak povodom cijele ove situacije najbolje će definisati citat: Taj osjećaj inferiornosti, slabašnosti našeg duha, nepovjerenja u sopstvene kapacitete ključni (je) limit ukupnog razvoja Crne Gore. Ti ljudi... ne sumnjaju samo u referat, već i u sebe, u Crnu Goru, potencijale koje ona ima i našu sposobnost da budemo dio civilizovanog i razvijenog svijeta. To ne treba ignorisati niti se tome podsmijavati, s tim se treba nositi.
Moram naglasiti da pravim razliku između države, koja je za mene neprikosnovena, i ljudi koji trenutno obavljaju odgovorne dužnosti u sportskim institucijama. Nadam se da će ovo moje loše iskustvo biti dobra pouka da se tako nešto više nikad nijednom crnogorskom sportisti ne dogodi, i da će ovaj tekst dodatno informisati javnost o mom slučaju, uz pozdrav iz Sidneja
