Uz kanjon Morače postoji za mnoge nepoznata, još uvijek neotkrivena, idilična ljepota kanjona rijeke Mrtvice, koja je desna pritoka Morače. Od te ljepote, neshvatljivog čuda prirode , obamru sva čula i osjećate se kao da ste u nekom začaranom, bajkovitom dvorcu prirode iz kojeg ne želite nikad izaći.
Kakva ljepota!!! Kakav prirodni sklad!!! Drveća obavijena zelenom mahovinom, litice, nesvakidašnje raznobojno cvijeće, rijeka Mrtvica sa „ Kapijom zelja“, đe dobra vila sa Maganika ispunjava zelje...
"Da bi se zelja ispunila potrebno je na ovom mjestu uz jaku želju u punoj tišini baciti kamen. Pri tom, želja mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga jer ce se u suprotnom vratiti nesrećom „ –utkano je na jednoj drvenoj ploči ispred dvije stijene koje se ljube dok u dnu treperi u vidu prstena, zelena Mrtvica.
U proljećnim danima kad voda nadođe, Mrtvica se razigra, oživi, prigrli sve litice, stijene , kamenje, drveće i zapjeva poput Mocartove „ Čarobne frule“ , kod svog vrela Bijeli Nerini, odu radosti, vrline i mudrosti.
Znamo da je kroz kanjon Morače jako opasan put ( i da sam se ja pitala nikada tu ne bi bila magistrala), da mala nepažnja moze izazvati sunovrat u provaliju...Da bi se to izbjeglo, bilo bi lijepo da kanjon Morače proglase Nacionalnim parkom, da tim putem idu samo turisti, planinari, ljubitelji prirode u zvjezdanim kočijama...Čudi me da do sada UNESKO nije kanjone Morače i Mrtvice uvrstio u svjetsku baštinu prirodnih vrijednosti. To bi jedino sačuvalo ovu magičnu ljepotu i od nas samih !!!
Nastavljajući put nailazimo na veliku okuku koju ja zovem „ Velika potkovica“...tu se nalazi, meni mnogo drago i lijepo mjesto - Mioska. Kad prolazim ovom okukom uvijek se sjetim divne Vitove pjesme „ Drumovanja“
Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri kao dlan očin.
Moram danas otić nekud da potražim
malo odmora za umorne oči.
Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka, okuka, okuka,
i iza svake - samo parče druma.
Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako i zašto i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.
Vitomir Nikolić "Drumovanja" - 1966
Mioska je prekrasna kapija za Gornju Moraču, koja je uvijek širokog srca otvorena! Tu je „Savardak“ simpatični restoran sa vrsnim tradicionalnim jelima kao što su: kačamak, cicvara, popara, čuveni lisnati morački sir, kiśelo mlijeko, pršuta, jagnjetina i domaći hljeb ispod sača...a ko voli riblje specijalitete preporučujem pastrmku iz Morače...to je posebna vrsta pastrmke sa neobično velikim zubima ...kad se spremi na žaru toliko je ukusna da moraš prste da polizeš J)))))
Nekada se u savardake zivjelo...To su planinske drvene kucice u obliku kupe koje imaju okrugli temelj od kamena...(Evo jedna fotografija starog savardaka koji i danas zivi u ovom kraju ).
