Kad od Mioske pogledate put neba, oduševiće vas pejzaž, igra boja ...a onda ćete zanijemjeti od ljepote kad ugledate kaskadnu planinu Tali u obliku veličanstvene piramide sa svojim prekrasnim, visokim grebenima: Kule (2063m), Ruda glava (2020m), Kokošija glava...tu su u blizini Lukanje čelo ( 2049m) i Lubanja glava (1930m).

Sve je ozelenjelo, priroda se probudila, nabujali potoci, a Tali, katedrala vječnosti, gordo nadvisuje okolne vrhove, grebene, proplanke i zori se bjelinom kad ljubi nebo i oblake.

Od onog trenutka kad ugledate Tali iz Mioske, znajte, neće vas vise napuštati sreća. Uvijek je tu, prati vas đe god krenete i talična je na tom putu. Možda i otud prelijepo ime Tali. Mještani ovih krajeva i danas joj pjevaju :

„ Tu planina Tali stoji

izdiže se do nebesa

i Moračku Kapu gleda

kako zimi snijeg stresa.

Tu ćes naći divokozu

divno čudo u prirodi

niz litice i niz grede

na Morači žuri vodi.

Tu Morača voda teče

povija se poput guje

pored nje se ribar stari

sa pastrmkom nadmudruje“.

Gornju Moracu kao rasuti biseri ukrašavaju simpatična sela na ravninama i strminama. Kuće su građene u starinskom stilu, od kamena, a krovovi su od lučevine pa se savršeno uklapaju u ambijent.Kad prođete Miosku, Ljutu ... dolazite do jedinog sela u ravnici, a to je Dragovića Polje. Tu se nalaze: škola „Vojin Čepić“ , dvije – tri prodavnice, ambulanta, kafana i opet restoran „Savardak“, izgrađen nedavno. Ipak, najvise mi se dopala mala crkva Sv. Ilije, na kraju sela, podignuta 1863. godine, sa urednim seoskim grobljem, nekropolama i prelijepim starim zvonom koje gleda na Tali i na Kapu Moračku.