|
FAKTI 1991 - 2009
Naš web portal otvara priču o Ministarstvu Inostranih Poslova Crne Gore, njegovim službenicima i cijelom konzularno-diplomatskom personalu i postavlja pitanja:
1. Ko su ljudi MIP-a Crne Gore?
2. Zašto se nikad nije odgovorilo na neka pisma i postavljena pitanja. Da li službenici MIP-a pismeni; da li isti rade za nečije druge službe, sem crnogorske, pa čekaju odobrenje za odgovor?
3. Ko su Obrad Mišo Stanišić, Bojan Vuksanović, Gojko Čelebić, Dragan Đurović, Željko Stamatović, Dr. Milan Vukčević, Božidar Obradović, Dragan Sekulović, Radomir Sekulović, Milan Lakić i drugi?
Poštovani pośetioci,
Ministarstvo Inostranih poslova Crne Gore postoji od 1991. godine. Na njegovom čelu su bili - kapetan duge plovidbe Nikola J. Samardžić (umro u Australiji 2005. godine), Miodrag Lekić ( bio i Ambasador SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore u Rimu), Janko Jeknić ( poginuo u saobraćajnom udesu na putu Podogorica - Danilovgrad 1997. godine), Branko Perović ( bio i Ambasador Crne Gore u Ljubljani, do njegovog opoziva 2008. godine od strane MIP-a Crne Gore), Branko Lukovac ( bio je lider Pokreta za Nezavisnost Crne Gore 2006. godine, kao i Ambasador Crne Gore u Hrvatskoj do 2009. godine), Dragiša Burzan ( sada Ambasador Crne Gore u London), Miodrag Vlahović ( bio potpredśednik Liberalnog Saveza Crne Gore, smijenjen 1994. godine, sada obavlja dužnost Ambasadora Crne Gore u Vašingtonu) i sada Milan Roćen ( bio je Šef Kabineta Mila Đukanovića, kao i Ambasador Srbije i Crne Gore u Moskvi do obnavljanja nezavisnosti 2006. godine).
Web site će nastaviti da razotkriva ulogu MIP-a Crne Gore u prijereferendumskom, kao i poslijereferendumskom periodu, prije svega prema određenim iseljeničkim društvima, koja su odigrala presudnu ulogu u obnavljanju crnogorskog identiteta.
KO SU LJUDI MINISTARSTVA INOSTRANIH POSLOVA CRNE GORE I ŠTA SE DEŠAVALO SA PISMIMA KOJA SU STIZALA IZ CRNOGORSKE DIJASPORE?
Ovo pitanje danas zaokuplja pažnju šire crnogorske dijaspore i praksa ignorisanja, a u nekim slučajevima i uništavanja pisama koja su stizala na adresu Ministarstva Inostranih Poslova Crne Gore seže do ranih devedesetih godine prošlog vijeka.
Od dana osnivanja pa sve do danas, Ministarstvo Inostranih Poslova Crne Gore, svi njegovi službenici - bili su službenici i bivših Ministarstava saveznih institucija: Dragan Sekulović, Gojko Čelebić, Ivan Saveljić, Darko Uskoković, Dragan Đurović, Milan Radulović, Radovan Bulajić, Milomir Mihaljević, Sanja Mirković, Golub Lazović, Vukica Bulatović, Zoran Vukčević, Radomir Sekulović, Milan Lakić, Branislav Srdanović, Igor Jovović, Ljiljana Tošković, Vesko Garčević, Milorad Šćepanović, Božidar Obradović, Ljubiša Perović, Veselin Šuković, Željko Stamatović, Ananije Perović, Dušan Mrdović, Slobodan Racković... Tako da se MIP Crne Gore formirao od ljudi koji su se zaklinjali najmanje još jednoj državi, pored crnogorske. Takođe, Službe Državne Bezbijednosti imali su određene podatke o iseljenicima iz Crne Gore, njihovim profilima, kao i političko-ideološkoj obojenosti i MIP je imao dovoljno materijala o našim ljudima van Crne Gore, njihovim klubovima, udruženjima i članstvu.
Posebno ćemo se osvrnuti na prve ljude MIP-a Crne Gore, koji su odigravali važnu ulogu u reprezentovanju politike Crne Gore i njene diplomatije. Takođe, želimo da istaknemo - kako promjenom prvih ljudi nije se puno mijenjala činovnička struktura Ministarstva, kao ni već oformljeno mišljenje prema crnogorskoj dijaspori, koje datira od 1990. godine i čiju metastazu imamo i danas.
Na čelu MIP-a prvih godina bitisanja ovog Ministarstva moderne Crne Gore dolaze tri čovjeka - Nikola J. Samardžić, Miodrag Lekić i Janko Jeknić.
♦ Nikola J. Samardžić je ostao poznat kao procrnogorski kadar dok je bio na čelu MIP-a od 16. Februara 1991. godine do 31. Jula 1992. godine. Rođen 24.oktobra 1935. godine u selu Ledenice, opština Kotor. Osnovnu skolu pohađao je u Herceg Novom, kao i srednju Pomorsku Školu. U Dubrovniku je dobio zvanje oficira. Poslije toga, pohađao je Višu pomorsku skolu u Rijeci. Kada je diplomirao 1964. godine, dobio je zvanje pomorskog kapetana. Potom je pohađao Pravni fakultet u Ljubljani, dopisno, a 1969. godine, stekao je zvanje diplomiranog pravnika. I pored pokušaja da svojim djelovanjem tih godina pomogne Crnoj Gori na diplomatskom planu: kao što je plan Lorda Karingtona, 15 prijedloga amandmana podnijeti Saveznoj Skuptini 1992. godine..., na njega se obrušila cijela lavina kritika, počev od toga da je optužen za pronevjere u prodaji brodova kotorske Jugooceanije, prenošenjem novca na Maltu, otvaranje računa u inostranim bankama za potrebe pojedinih funkcionera u Crnoj Gori i td. Godine 1994., nakon sukoba sa Ministrom finansija Predragom Goranovićem, odlazi da živi u Australiji. Ostaće upamćen i po tome što je śedočio u Hagu, kao śedok Tužilaštva u procesu protiv Slobodana Miloševića. Bio je član Crnogorske Etničke Zejednice Australije, đe je imao zapaženu ulogu sve do prije smrti. Ostaće upamćen i po tvrdnji da je kapetan Bojnog Broda Krsto Đurović ubijen namjerno od jedinica JNA blizu Dubrovnika. Nikola J. Samardžić je umro je u Sidneju, Decembra 2005. godine, a urna sa pepelom je odnijeta u Crnu Goru, đe je i sahranjen. Crnogorski mediji, izuzev Pobjede, nijesu objavili vijest o smrti.
♦ Miodrag Lekić, iz milošta Ćaki ili Lepi, diplomata sa gospodskim manirima, što se može zahvaliti prije svega njegovom boravku u Parizu, rođen je u Baru 1947. godine. Radio je kao profesor Barske gimnazije, pa potom kao direktor Informativnog Centra Bar. Kao crnogorski kadar, biva izabran za Ambasadora SR Jugoslavije u Mozambiku i Lesotu. Za Ministra Inostranih Poslova Crne Gore izabran je 1992. godine i na tom mjestu je ostao do 1994. godine. U vrijeme dok je bio na čelu MIP-a, interesantno je istaći da se Lekić jedini slovio kao procrnogorski kadar u Vladi Crne Gore. Ovom prilikom ističemo njegovo izlaganje u Skupštini tadašnje Republike Crne Gore, prilikom rasprave o simbolima, kada je Ministar Lekić tražio da se ne glasa za prijedlog sopstvene Vlade o usvajanju trobojke kao crnogorske zastave, već je predlagao da trobojka na sredini treba da ima crnogorki grb - dvoglavi orao sa lavom na grudima, kako bi se razlikovala od srbijanske trobojke. Ovaj prijedlog je odbijen većinom glasova tadašnje Skupštine.
U to vrijeme, iz Beograda dolaze zahtjevi da se ukine Ministarstvo Inostranih Poslova Crne Gore, čemu se Lekić suprostavlja. Nekoliko neđelja nakon tih pritisaka iz Beograda, Miodrag Lekić napušta mjesto Ministra i biva imenovan za Ambasadora SR. Jugoslavije u Rimu, đe i ostaje sa prekidima sve do 2003. godine. Interesantno je da medijski nastupi Miodraga Lekića u post-ministarskom periodu više nijesu procrnogorski. Špekulislo se da će Miodrag Lekić biti kandidat opzicije na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, ali Lekić na kraju nije prihvatio kandidaturu. Živi i radi u Rimu. Pisao je i mnoge kolumne u dnevnom listu "DAN".
U vrijeme Miodraga Lekića, MIP Crne Gore ostvaruje kontakte sa dijelom iseljenika, prije svega u SAD, Kanadi i Evropi. Interesanto je da su ostvareni kontakti sa onim iseljenicima koji su nastupali sa anti-crnogorskih pozicija. Ovome je kumovala činovnička skupina u Ministarstvu, koji su kanalisali informacije o našim iseljenicima. U isto vrijeme, procrnogorski iseljenici, prije svega iz SAD, Kanade i Evrope, šilju mnoga pisma na adrese MIP-a. ista biva sklonjena, a mnoga i uništena. Interesantno je da sve neđe do 1998. godine, ni Predśednik Vlade Crne Gore nije znao za pisma koja su upućivana na njegovu adresu. Dio službenika MIP-a je bio podređen Saveznom Ministarstvu Inostranih Poslova, čiji službenici su bili jedno vrijeme.
♦ Janko Jeknić, kao bivši trgovinski konzul u Ambasadi SR Jugoslavije u Milanu, dolazi na čelo MIP-a Crne Gore. Rođen je u Kotoru, 1949. godine. Završio je Ekonomski Fakultet u Podgorici. Poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći, na putu Podgorica - Danilovgrad kod Komanskog Mosta, 17. Januara 1997. godine. Na mjestu MIP-a se nalazi u vrijeme političkih potresa partije DPS, kada njegovo Ministarstvo prvi put javno pokazuje procrnogorsku orjentaciju. Međutim, u isto vrijeme njegovo odjeljenje MIP-a sa odnose sa iseljenicima - ne pokazuje procrnogorsku provijenciju. MIP je oformio jedno malo odeljenje, u kojem su se našli činovnici bivših vlada, odanih i provjerenih.
To odeljenje je dobilo naziv Odjeljenje Vlade za konzularno-diplomatske poslove i odnose sa iseljenicima i na čijem čelu dolazi Obrad Mišo Stanišić iz Mojkovca, koji ostaje na funciji kao pomoćnik Ministra niz godina, a nakratko ga nasljeđuje Bojan Vuksanović ( koji je bio iz Narodne Stranke). Kakvo mišljenje je vladalo u tom odjeljenju o crnogorskim iseljenicima? Prvo, potpuno su ignorisani svi oni iseljenici, klubovi ili udruženja koja su se oglašavala u tadašnjim procrnogorskim medijima - Monitoru, Onogošt Standardu i Liberalu ili koji su kontaktirali Liberalni Savez Crne Gore, Socijal Demokratsku Partiju, Crnogorsku Stanku, Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu, PEN Centar, Crnogorsku Maticu. Njihova pisma su uništavana, adrese i telefoni sklanjani, tako da su svi službenici Ministarstva bili dobro informisani o "zlu" koje ovi pripadnici crnogorske dijaspore siju po Crnoj Gori.
Odjeljenje Vlade za konzularno-diplomatske poslove i odnose sa iseljenicima organizuje poznate Susrete Iseljenika u ljeto 1996. godine na Žabljaku i na Trebjesi u Nikšiću. U organizaciji MIP-a Crne Gore dolazi oko 120 isljenika iz Amerike, Kanade, Njemačke i Australije. Koordinator je Obrad Mišo Stanišić. Interesantno je da ovi iseljenici nijesu bili procrnogorske provijencije. Prilikom tih susreta, dolazi do kontakta iseljenika sa svim Ministarstvima Crne Gore, čime se stiču mnoga poznanstva, tako da danas imamo situaciju da se i dalje održavaju kontakti ovih iseljenika sa činovnicima u MIP-u Crne Gore... Još tada, mnoga Udruženja Crnogoraca iz Evrope, Australije, Kanade i Amerike su šiljali pisma protesta MIP-u Crne Gore nepozivanja procrnogorskih Udruženja na Susrete ... Sva pisma su uništena u prostorijama MIP-a Crne Gore.
Ko je Obrad Mišo Stanišić, koji se pojavio i u pratnji crnogorskih funkcionera u Kanadi, u Torontu, Oktobra 2008. godine?
Obrad Stanišić, od milošte i Mišo, rođen je 1959. godine u Mojkovcu. Radio je kao profesor srpsko-hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, potom je bio dvije godine Predśednik SO Mojkovac, da bi od 1993. godine, pa sve do 1998.g. bio pomoćnik Ministra Inostranih Poslova. Sada je poslanik DPS-a. Interesantno je da Obrad Stanišić i dalje se pojavljuje u pratnji crnogorskih funcionera koji obilaze Kanadu. Tako se pojavio u pratnji i prilikom pośete Ranka Krivokapića, Predśednika Skupštine, Crnogorskim iseljenicima u Torontu, i to Oktobra 2008. godine... Obrad Mišo Stanišić je devedesetih godina ostvario vrlo čvrste kotakte sa dijelom iseljenika iz Crne Gore. Pošto, zvanično, Vlada i MIP Crne Gore u poslijereferendumskom periodu su procrnogorski, "bivši" službenici MIP-a, u drugačijoj formi, nastupaju u dijaspori, ali se i dalje potajno održavaju kontakte i sa onom dijasporom koja nije bila procrnogorska.
Dolazak Bojana Vuksanovića na mjesto Obrada Miša Stanišića
Na mjesto pomoćnika Ministra i na čelo Odjeljenja Vlade za konzularno-diplomatske poslove i odnose sa iseljenicima 1998. godine dolazi Bojan Vuksanović. Pojava ovog čovjeka je vrlo interesantna, ako ne i komična za crnogorsku dijasporu potkraj devedesetih godina.
Kada su procrnogorska Udruženja organizovala Prve Susrete isljenika u Čikagu, kao predstavnik MIP-a stiže Bojan Vuksanović. Na svim slikama, u zagrljaju, polunasmijan, u društvu velikih Crnogoraca nalazio se i ovaj član i portparol Narodne Stranke. Ovaj mladi političar, koji je smijenjen iz Narodne Stanke Crne Gore 2002. godine, ostaće upamćen po izjavi iz Januara 2001. godine: Crna Gora će se razvijati na principima četničkog pokreta...
Nakon Čikaga, crnogorski iseljenici se okupljaju godinu dana kasnije, 1999.g., u Njujorku na Prvi Kongres crnogorske dijaspore. Opet, kao čovjek MIP-a, među već opjevane Crnogorce i borce za Crnu Goru, kao predstavnik Vlade dolazi Bojan Vuksanović. Njegovo opredjeljenje prema Crnoj Gori, Crnogorcima, CPC i ostalim atributima Crne Gore niko i ne zna, niti pominje.
NASTAVAK ►►
|
