|
I dio ►
FAKTI 1991 - 2009
Naš web portal otvara priču o Ministarstvu Inostranih Poslova Crne Gore, njegovim službenicima i cijelom konzularno-diplomatskom personalu i postavlja pitanja:
1. Ko su ljudi MIP-a Crne Gore?
2. Zašto se nikad nije odgovorilo na neka pisma i postavljena pitanja. Da li službenici MIP-a pismeni; da li isti rade za nečije druge službe, sem crnogorske, pa čekaju odobrenje za odgovor?
3. Ko su Obrad Mišo Stanišić, Bojan Vuksanović, Gojko Čelebić, Dragan Đurović, Željko Stamatović, Dr. Milan Vukčević, Božidar Obradović, Dragan Sekulović, Radomir Sekulović, Milan Lakić i drugi?
I DIO ► II DIO ►
Kada su Crnogorci Australije, sasvim spontano, zatražili da se za počasnog konzula u ovoj zemlji postavi Miško Mandić, njihov vođa i rodoljub, u MIP-u Crne Gore su takav zahtjev smatrali - nepotizmom. Iako, u tom zahtjevu nije bilo bliskih rođaka Miška Mandića, a ni zvanje počasni konzul ne donosi previše privilegija, koliko obaveza i odricanja.
O inicijativi su mišljenje dala dva čovjeka, koja su i jednoglasno konstatovali da je postavljanje Miška Mandića za počasnog konzula "smiješno". To su bili Dragan Đurović i Željko Stamatović, koji inače i pišu sva pisma MIP-a Crne Gore.
Dragan Đurović od 1977. godine radi u Saveznom Sekretarijatu za Unutrašnje Poslove, đe se slivaju informacije o jugoslovenskoj dijaspori... U saveznim institucijama ostaje sve do 1992., kada dolazi u Bar i postaje šef Carine. Godine 2003. odlazi opet u Beograd na mjesto pomoćnika MIP Srbije i Crne Gore.. Posljednjih godina radi u Kabinetu Ministra MIP-a Crne Gore
Željko Stamatović je bio konzul SR Jugoslavije u Trstu, potom u Bariju. Posljednjih godina, Željko Stamatović ostvaruje direktne kontakte sa većinom crnogorskih iseljenika, koji je, najčešće, i jedini koji ih prima u kabinetu na drugom spratu zgrade Ministarstava Crne Gore u Podgorici.
Dragan Sekulović, Gojko Čelebić i ini
Kada je crnogorski konzul u Njujorku, Dragan Sekulović, šaleći se ili ne, verbalno uvrijedio domaćine, pripadnike Bošnjačkog naroda, na jednom skupu u prostorijama Islamske zajednice u Njujorku Oktobra 2008. godine, svi iseljenici Bošnjaci "digli su se na noge" širom Amerike i tražili njegovu smjenu. Ni jedan crnogorski funkcioner se nije drznuo da spriječi da ovaj diplomata "sumnjivih manira i interesovanja", koji je inače diplomata za "posebnu priču", bude ekspresno smijenjen. Iseljenici iz Crne Gore, prije svega Bošnjaci i Albanci, veoma su dobro organizovani i duplo oprezni kada su u pitanju kontakti sa našim diplomatskim predstavnicima. Branko Milić, generalni konzul u Njujorku je to imao u vidu dolaskom u ovaj grad, pa je od početka pokušavao da prema ovim iseljenicima gradi jedan iskren odnos.
Kada je njihov kolega, Gojko Čelebić, koji danas radi u Misiji Crne Gore pri Ujedinjenim Nacijama u Njujorku, svojevremeno uvrijedio Crnogorce, na bijes Crnogoraca i na njegov odjek, MIP Crne Gore nije ni pomišljao da pokrene njegovu smjenu u modernoj Crnoj Gori. Gojko Čelebić je bio Ministar Kulture Crne Gore, Ambasador SR Jugoslavije u Argentini.. Zalagao se kao Ministar kulture da se PEN Crne Gore ne registruje kod međunarodnog PEN-a, učestvovao je u srozavanju crnogorske baštine, prećutao je devastaciju kulturnih dobara Crne Gore... I svi ovi razlozi su rukovodili MIP Crne Gore da "uvažavajući njegov doprinos... i cijenjeći dosadašnji rad.... imenjuju gospodina ..." za predstavnika Crne Gore pred Ujedinjenim Nacijama.
♦ Milan Roćen je rođen 1950. godine na Žabljaku. Završio je Novinarstvo u Beogradu. Godine 1977. počinje da radi u beogradskom listu Ekonomska politika. Ovaj vrsni marksista, uspio je da u svojoj karijeri preživi sve. Zapamćen je kao vjerni Šef Kabineta Mila Đukanovića, ali javnost malo zna da je bio i vjerni šef Kabineta Vidoja Žarkovića. Preživio je "antibirokratsku Revoluciju", koja je orkestrirana iz Beograda 1989. godine, i da bi smirio "zle duhove", odlazi iz Crne Gore i radi u Ambasadi SR Jugoslavije u Moskvi, kao savjetnik, a jednu godinu i kao Otpravnik Poslova Ambasade SRJ. Dolaskom Borislava Miloševića, još jednog crnogorskog kadra u diplomatiji, na čelo Ambasade 1998. godine, Milan Roćen se vraća u Crnu Goru i opet postaje najbliži savjetnik Mila Đukanovića.
Godine 2003. odlazi na dužnost Ambasadora Srbije i Crne Gore, opet u Moskvu, đe i provodi sljedeće tri godine, čime nastavlja tradiciju da Crnogorci budu Ambasadori u Moskvi. Prije Roćena, Ambasadori su bili: Veljko Mićunović - dva puta, Marko Orlandić, Danilo Vuksanović i Borislav Milošević. Od 2006. godine, nakon Referenduma, Milan Roćen je Ministar je Inostranih Poslova Crne Gore.
Iako je boravio više godina u Rusiji, prije svega u Moskvi, Milan Roćen nije nikad obišao više stotina, a u nekim godinama i hiljade radnika koji su radili u Moskvi i Kazanju. Devedestih godina, posredstvom firme Monteks i Građevinskog Preduzeća "Crna Gora" i Stanislava- Ćana Koprivice, u Rusiju je otišlo više stotina građevinskih radnika i inžinjera... Takođe, od dana dolaska na čelo MIP-a Crne Gore nije imao neki značajniji susret ni sa crnogorskom dijasporom.
Čekajući uvijek vjetrove sa Istoka i Zapada, Milan Roćen nije nikad izlijetao sa izjavama u javnost. Idući uvijek uz vlast, mirno i povučeno, van partijskih sukoba, duboko zavaljen u fotelju Ministarstava i Ambasade, dičio se funkcijom savjetnika Šefa, svojim "ruskim vezama", prijateljstvom sa Ruskom Patrijaršijom... Mnogi mediji u Crnoj Gori, prije svega Vijesti i Monitor, povezivali su ga sa nekim "prljavim" poslovima... Međutim, to mu nije puno naudilo... Mnogi ga karakterišu kao velikog rusofila, neki kao velikog srbofila... Znajući njegovu karijeru, to je i očekivati....
ZAŠTO JE MIP CRNE GORE ĆUTAO O CRNOGORSKOJ KOLONIJI U ARGENTINI?
 Praksa u MIP-u Crne Gore je da se odbiju svi prijedlozi iz Crnogorske dijaspore. Crnogorsko Kulturno Društvo iz Toronta je skoro skrenulo pažnju na sebe pismima, koja su ugledala svjetlost dana, zahvaljujući prije svega određenim medijima kao i web sajtovima dijaspore. U tim pismima, CKD je tražilo otvaranje Konzulata ili Ambasade Crne Gore u Kanadi, odnosno, Torontu. Ministarstvo Inostranih Poslova, i sastavljač pisama, Dragan Đurović su rekli NE. Drugo pismo je stiglo iz Australije, o imenovanju, barem, počasnog konzula. Odgovor je bio NE.
Treća inicijativa je potekla iz Argentine - da se imenjuje, opet, barem - počasni konzul. Interesanto je pomenuti, da je crnogorska kolonija u ovoj zemlji bila potpuno nepoznata crnogorskoj javnosti moderne Crne Gore i pored par fakata: bila je najbrojnija crnogorska kolonija; bila je jedina crnogorska kolonija koja je imala u isto vrijeme svoj dom, prostorije i dvije crkve; imala je i najstarije Udruženje osnovana van granica Crne Gore
Da bi čitaoci mogli da procijene značaj ove kolonije, u odnosu na druge prostore svijeta đe žive Crnogorci, pomenućemo neka imena. Među prvima je sigurno Crnogorac iz Argentine, Guverner provincije Ćako ( izabran na izborima 2007. godine) i poznati političar Jorge Capitanich ( na gornjoj slici sa Predśednicom Argentine, Kristinom Fernandez) . I pored više intervencija crnogorskog publiciste Gordana Stojovića, koji je samoinicijativno, nošen entuzijazmom, uz malu pomoć crnogorskih institucija, objavio mnoge knjige o najvećoj, današnjoj crnogorskoj koloniji van Evrope i više puta putovao u Južnu Ameriku, da se posveti veća pažnja ovoj koloniji, MIP Crne Gore ćuti i ostavlja Crnogorce u Argentini - prepuštene prostoru i vremenu. Ni tri godine od obnavljanja nezavisosti, MIP Crne Gore ne želi da se ozbiljno bavi ovim pitanjem, dok u isto vrijeme otvara diplomatsko-konzularna predstavništva i imenuje počasne konzule i tamo đe ima zanemarljiv broj Crnogoraca. Ne pomaže ni pojava Kataline Milović - spisateljice, episkopa Goražda Glomazića - jedinog svještenika CPC u dijaspori, koji vrši službu u dvijema jedinim crkvama koje postoje u dijaspori, a pripadaju Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. Jedan od gradonačelnika u provinciji Ćako je i Juan Daniel Knesevich. Ne pomaže ni inicijativa Crnogoraca iz Argentine, koji predlažu za počasne konzule dva kandidata - Daga Mićunovića, aktivistu Društva "Kralj Nikola Prvi" i Daru Nikčević - čuvara Crkve Svetog Nikole.. MIP Crne Gore je rekao NE!
 Interesanto je pomenuti i slučaj Marije Aleksandre Vukasović - Alejandra Vukasovich ( nas slici), senatorke iz Argentine, provincija Rosario, i poznate političke ličnosti. Vodi porijeklo iz Crne Gore i pripada današnjim potomcima Crnogoraca koji su se doseljavali u Argentinu i čiji broj doseže 30 hiljada. U vrijeme zajednice Srbije i Crne Gore, kada je Ambasador u Argentini bio Ivan Saveljić, Aleksandra prihvata ponudu da bude konzul, zajedno sa još dva potomka crnogorskih iseljenika.
Godine 2006., nakon osamostaljivanja Crne Gore, Ambasadu SCG napušta crnogorski kadar Ivan Saveljić i Vlada Srbije nudi Crnogorcima da ostanu kao konzuli u budućoj Ambasadi Srbijie. Ponudu prihvataju dva Crnogorca, dok Marija Aleksandra Vukasović to odbija. Prema navodima Gordana Stojovića, koji su objavljeni na web portalu MONTENEGRINA, niko iz MIP-a Crne Gore nije kontaktirao ovu odanu Argentinku crnogorskog porijekla, rekao joj HVALA. Tako da je i na ovaj način, crnogorska kolonija u Argentini još jednom prepuštena sama sebi, kao i svih onih prošlih godina.
Prema pojedinim informacijama do kojih smo došli u MIP-u Crne Gore, na duši našim iseljenicima, kao grijeh, se stavlja - njihovo otvoreno insistiranje na osobenosti Crnogoraca kao nacije i otvoreno podržavanje Crnogorske Pravoslavne Crkve... S obzirom na i dalje neriješene odnose u samoj državi, od toga da se nijesu poništile Odluke Podgoričke Skupštine, nije se riješilo pitanje Crkve, a i dalje se vodi borba za određene atribute crnogorskog naroda, određeni kadrovi MIP-a Crne Gore, a u nekim strukturama, možemo reći SVI - i dalje se vješto kriju iza "imuniteta" i zvanja. Ova priča fakata ima za cilj da "razbije" tu stidljivost, krutost i nekuraž koji vladaju u Crnoj Gori. Učaurene bojazni kod većine nas, da se otvoreno progovori o problemu, postaju adaptibilne, što nas spječava da se suočimo sa jednim remetilačkim faktorom u državnim institucijama Crne Gore. Ipak, na kraju, politika ne mora da bude poštena, ali istorija mora.
KAD ĆE SE DESITI ČISTKA U MINISTARSTVU INOSTRANIH POSLOVA CRNE GORE?
Kao što smo ranije naveli, MIP Crne Gore nije želio da otvori Konzulat, Ambasadu, a na kraju čak ni da imenuje počasne konzule u zemljama đe imamo registrovana Udruženja i značajan broj Crnogoraca ( Australija, Kanada, Argentina), a u isto vrijeme imamo imenovanje počasnih konzula u zemljama đe je broj Crnogoraca zanemaljiv, a trgovinsko-politički odnosi Crne Gore i tih zemalja skoro da i ne postoje. Na primjer za počasnog konzula u Indiji imenovana je gđa Janice Darbari, a za Liban - gdin Marwan Paul Kebbe...
Da bi naši pośetioci imali jasniju sliku o organizacionoj strukturi MIP-a Crne Gore, na donjoj šemi su prikazani svi Sektori i Službe MIP-a Crne Gore. Kao što vidite, na desnoj strani se nalazi Pomoćnik Ministra za konzularne poslove i dijaporu, a u okviru ovog Sektora se nalazi i Direkcija za dijaporu Crne Gore - đe se sve i dešava. Pomoćnik Ministra je Dragan Đurović, o kome smo već pisali ranije. Jedan od radnika tog sektora je i Radomir Sekulović, koji radi kao savjetnik. Ranije je bio i portparol MIP-a. Sa tog mjesta je smijenjen 2003. godine, od strane tadašnjeg Ministra MIP-a Dragiše Burzana zbog javnog neslaganja sa Ministrom Burzanom oko nekih zakonskih akata. Takođe, u tom sektoru radi i Milan Lakić - koji nosi titulu Ambasador za dijasporu.
Da bi mogli bolje ilustrovati i najnovije propuste MIP-a Crne Gore, poslužićemo se jednim skorijim događajem i fotografijom.
Na fotografji je delegacija Crne Gore u sastavu: Ambasador Crne Gore u Tirani Željko Perović, Živko Senić konzul, Dragan Đurović pomoćnik ministra inostranih poslova, Osman Subašić pomočnik ministra unutrašnjih poslova, Milan Lakić Ambasador za dijasporu u MIP-u Crne Gore, Radomir Sekulović savjetnik u MIP-u, prof. dr Milan Vukčević direktor Centra za iseljenike i Elvira Bekteši savjetnik u Centru su 14.Maja 2009. pośetili prostorije Udruženja crnogorske manjine „Morača-Rozafa“ u Albaniji. Kao što se da viđeti na fotografiji u prostoriji se nalazi zastava Republike Srbije, ali ne i zastava Crne Gore. Mnogobrojna delegacija MIP-a je obišla iseljenike u Albaniji, ali ne i one koji su od početka borbe za crnogorski identitet bili pod crnogorskom zastavom. Interesantno je da, delegacija Crne Gore nije reagovala na ikonografiju u prostorijama Udruženja, a uzimajući u obzir da je delegacija CG bila državna, morala je da istakne državne simbole Crne Gore, barem na stolu, ako ne niđe drugo. Terminološki ovo se naziva - poniženje.
I kad se sve, snagom fakata, ovako postavi pred širu crnogorsku javnost, mnogi će se upitati: Kad će se desiti čistka u Ministarstvu Inostranih Poslova Crne Gore ili KO ĆE PODNIJETI OSTAVKE?
Teško je predviđeti šta se sve može desiti, u skoroj budućnosti, sa rukovodstvom MIP-a Crne Gore, a posebno sa Direkcijom za dijasporu. Pitanje je da li ćemo mi sami - potisnuti i nadvladati te adaptibilne bojazni, koje tako ometaju promjene na bolje, i svojom snagom i pogubnošću, lišavaju nas često i najnužnijeg pragmatizma. Crnogorska dijaspora se, ipak, suočila sa realnošću. Otvaranje kutije Ministarstva Inostranih Poslova neće nikog ostaviti ravnodušnim, posebno ne one kojima je Crna Gora na srcu, a na glavi JEDNA KAPA.
KRAJ
I DIO ► II DIO ►
R E A G O V A NJ A I R E A K C I J E
Zoran V. Raičević Toronto
Povodom teksta koji je objavljen na stranicama našeg web portala o Ministarstvu Inostranih Poslova Crne Gore i povodom sljedeće tvrdnje, citiram "Krajem 2008. godine, Centar za dijasporu upućuje poklon biblioteku crnogorskim društvima. Pažljivim uvidom u ovu Biblioteku može se viđeti da mnoge knjige i autori negiraju postojanje crnogorske nacije, kao i drugih atributa ovog naroda. Interesantno je da su knjige, vrlo probrane, upućene iz Centra koji slovi kao procrnogorski." - koja je objavljena 10. Avgusta 2009, ja sam pristupio pregledu dobijene Biblioteke, njenih naslova i sadržaja.
Ovom prilikom, želim da izvijestim da sam među naslove izdanja koja su stigla pošiljkom Centra za Dijasporu iz Podgorice, a koja je preuzeta 31. Decembra 2008. godine, na Peason International Airport Toronto, našao i knjige u kojima se negira crnogorska osobenost.
Pomenuću samo neke knjige, sa napomenom da se radi o fototipskim izdanjima: Život i običaji Kuča, autora Stevana Dučića, izdata prvi put u Beogradu 1931. godine; Zeta i Lješkopolje, autora Andrije Jovićevića, izdata prvi put u Beogradu 1926. godine; Pleme Vasojevići, autora Radosava Jagoša Vešovića, izdata prvi put u Sarajevu 1935. godine; Drobnjak, Piva i Banjani, autora Svetozara Tomića, izdata prvi put u Beogradu 1902. godine...
Usljed ovog podmetanja od "nepoznatih lica", ja ću, kao Predśednik Crnogorskog Kulturnog Društva, predložiti Crnogorskom Kulturnom Društvu iz Toronta da knjige uputi i vrati na adresu Ministarstva Inostranih Poslova Crne Gore i Vlade Crne Gore, sa propratnim pismom.
Zoran V. Raičević
Toronto
Miško Mandić, Australija
Na osnovi dugogodišnjeg iskustva u susretima sa g.Željkom Perovićem, počev od Kongresa crnogorske dijaspore u Njujorku pa sve do susreta u Australiji, mogu sa sigurnošću da tvrdim da je Željko apsolutno crnogorski orjentisan. Zbog toga je visio na ledu sve do samog kraja kada se neko sjetio da ga pošalje u Albaniju. Neki su to u MIP-u komentarisali kao 'kaznu' obzirom da su se mnogi trokapići ugurali na daleko atraktivnije destinacije.
Iz tog razloga i ovaj dogadjaj treba tražiti i vidjeti u svijetlu generalne politike koju provodi MIP prema onima koji su od samog početka bili za crnogorsku nezavisnost.
Vojislav Rašović, Nevenka Rašović i Dušanka Rašović - Toronto, Kanada
Saopštenje o knjigama dobivenim od strane Centra za iseljenike i njihovom šovinistickom anti-crnogorskom sadržaju nas, nažalost, obavezuju da reagujemo i da iste vratimo određenim institucijama koje takav neprimjeran material rasturaju.
Mi Crnu Goru volimo. Ona je naša domovina u kojoj žive, pored Crnogoraca, i drugi nama dragi narodi, koje ne smije niko zapostavljati i negirati. Isto tako, neprihvatljivo je i kaznjivo sprovodit asimilatorske poduhvate put naše nacionalnosti Crnogorske.
23. NOVEMBAR 2009. VIJESTI izvor: montenegro-canada.com
♦ MINISTAR ROĆEN BORAVIO U HALIFAKSU, RAZGOVARAO I SA TORONTOM
Ministar Inostranih Poslova Crne Gore, g. Milan Roćen razgovarao je, u Neđelju 22. Novembra 2009, telefonom iz kanadskog grada Halifaksa sa g. Zoran V. Raičevićem, koji obavlja funkciju Preśednika Crnogorskog Kulturnog Društva i vlasnika ovog web portala.
Izjava Zorana V. Raičevića: " U toku našeg razgovora dotakli smo se skoro svih tema iz domena matice i dijaspore, dotičući se i pitanja o kojima je ovaj web portal već pisao. Ministar Roćen je prenio spremnost MIP-a Crne Gore da, zajedno sa našim isljenicima u svijetu, radi na novoj strategiji Matice prema dijaspori. Ja se lično nadam da će naši isljenici uskoro biti upoznati sa novim diplomatsko - konzularno - iseljeničkim projektima, prije svega za područje Kanade."
Ovaj web portal će i dalje nastojati da bude od pomoći da razumijevanje, posvećenost Crnoj Gori i našim ljudima vani, budi dominantni u budućim projektima za dobro Crne Gore.
Ministar Roćen je inače učestvovao na Međunarodnom Forumu za Bezbijednost koji se ove godine održao u Halifaksu.
|
