KAPA MORAČKA   piše:  stalni saradnik našeg web portala - Nada Jeknić   JANKO ĐONOVIĆ Morača  hukti,  nadire  u  nedogled snažna,    žilava.      ♦♦♦ Otima  se  crna  lavina iz  prodora  brdskih, surih  ♦♦♦ Morača huči, nosi, kotrlja,   pjeva."                    Redice i Bojiće zagrlio je vijenac Moračkih planina koji se preliva na suncu u duginim bojama. Puca pogled na Kapu Moračku sa najvišim vrhovima: Lastvu (2227m)  i Zagradac (2217m), na Zebalac (2157m), Vragodo, Stožac (2140m), Štit, Šuplju gredu, Lolu, Kolijevku, Rzaču, Javorje, Semolj... izgleda kao da su planine nagrnule, a visoki grebeni se uskokotili i utrkuju koji će biti najvisočiji...         Nevjerovatan je veličanstveni spoj planina sa gornjomoračkim selima, katunima... u raskošnim bojama plavog neba, zelenog razgranatog drveća, sivih, plavičastih stijena, maslinastih  borova,  koje se slivaju sa crvenim pupoljcima jabuke koji hrle prema sniježnim, bjeličastim Talima, da ih okite. Sve one čine jedinstven planinski lanac koji svojom ljepotom i šarmom oduzima dah. Prelijepo! Veličanstveno! Očaravajuće! Bajkovito! Tu su, vjerovatno, nastale najljepše legende i mitovi na svijetu ! Raj za oko,  dušu ...za puno srce...      Taj spoj neba, planina, sela, katuna, malih  izvora, oblaka, proplanaka... dopunjuje svojom tajnovitom ljepotom, mistično izvorište rijeke Morače, koja, vjerovatno, izvire na 1850 m, u ledničkom cirku Vragodo i  svojim bukovima i hukom budi usnulo, bajkovito,  selo Ljevišta.     Ovo je  raj na zemlji, čarobno carstvo prirode, ljepota koje se ne možete  nagledati...i kad je god gledate, nije bitno koje je godišnje doba, uvijek je magična, privlačna, nova...u igri boja i sjenki...