PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - V > 150-TA GODIŠNJICA


1 Feb 2010

 

  CRNOGORSKI KNJAZ DANILO PRVI PETROVIĆ  


   piše: Dr. Čedomir Bogićević


Ove godine navršava se 150-ta godišnjica od smrti (  Kotor,  31. 07.
/  13. 08. 1860 ) crnogorskog knjaza i gospodara Danila I Petrovića, sina vojvode Stanka Stjepova i brata velikog vojvode Mirka Petrovića, koga je za nasljednika, testamentom pisanim u Prčanju, 1850. g. odredio Petar II Petrović Njegoš. Na prijesto je stupio u 26. godini, nakon što je Skupština crnogorskih glavara, poslije žestokih sukoba sa političkom opozicijom senatora Pera Tomova, januara 1852. g. potvrdila Danilov izbor za Knjaza i  Gospodara slobodne Crne Gore i  Brda.

On je 7. Marta 1852., preko crnogorskog Senata i potvrdom ruskog cara, proglasio istorijske odluke od izuzetnog značaja za budućnost crnogorske države:

1. crnogorska država postala je svjetovna i nasljedna knjaževina ( sekularna država kojom se ukida dotadašnja teokratska vlast ),

2. arhiepiskop crnogorski i Crnogorska Crkva dobijaju ograničenu vlast u crkvenim stvarima, dok se njen episkop, posredstvom vlade, bira između članova svijetlog plemena Petrović - Njegoš ili od ostalijeh najblagorodnijeh crnogorskih porodica ( inače je, za vrijeme ovog knjaza, 1855. g. Crnogorska Crkva, Sintagmom Carigradske patrijaršije proglašena kao deveta po redu autokefalna crkva )  i

3. proglašava se  da na snagu ostaje ustav, zakoni i običaji o upravljanju državom ( ovo potvrđuje da je Crna Gora imala ustav u materijalnom smislu - Stega ( 1796. ), Zakonik Petra I ( 1798. ), Odluke Senata, pravni običaji i moralni kodeks ).

Neustrašivi knjaz, zvani " Munja ", uspješno se odupruo otomanskom zapovjedniku Omer-paši u njegovom pohodu 1852-1853. u kome je naredio da se olovna slova štamparije pretope u puščana zrna, govoreći: " Ako bude Crne Gore biće i štamparije, ako ne bude i ne treba nam. " Godine 1855. , na Đurđev dan, na Narodnoj i Glavarskoj skupštini ( 23. 04. ) proglasio je Opšti Zemaljski Zakonik, poznatiji kao Zakonik Danila I, kog dana su mu položili zakletvu vjernosti perjanici, kapetani i senatori. Zakonikom se zajemčuje život, sloboda. imuće i čast svakog Crnogorca i Brđanina ( član 2 ), a njime se uređuje ustavna, krivična, imovinska, sudska i administrativna vlast i međunarodni odnosi sa drugim državama, te uređenje braka i nasljeđe, u 95 odredbi, u čijoj je pečatnji u Novom Sadu 1855, njegov sekretar Milorad Medaković učinio 170 samovoljnih izmjena.

Ovaj Zakonik je jedan od najznačajnih crnogorskih pravnih spomenika. Knjaz je izvršio mnoge državne reforme - organizacije Senata, perjaničke službe ( crnogorske garde ), crnogorske vojske, a nakon veličanstvene pobjede na Grahovcu, 13. Maja 1858. nad Otomanskom oružanom silom, uvećao je državnu teritoriju za 1500 km kvadratnih ( ukupno 4400 km kvadratnih ), a Crna Gora dobila: Grahovski kraj, Župu Nikšićku, Uskoke, Gornje Lipovo, Gornje Vasojeviće i dijelove Drobnjaka i Kuča. Crnogorski knjaz Danilo I, suzbio je plemenski separatizam i ojačao prerogative državne vlasti, naročito na planu ubiranja ( " skužavanja " )  fiskalnih prihoda ( državnog  poreza ).

Čuveno je njegovo pismo upućeno velikim silama - učesnicama Konferencije mira u Parizu, maja  1856. godine: " Za vrijeme od 466 godina crnogorski narod nije bio potčinjen nikakvoj sili i nije priznavao nikakvu vlast nad sobom...   Svaka stijena brdovite Crnogorske zemlje okupana je krvlju njenih junaka, i samo tako bila je u stanju da sačuva, do danas, svoju dragu slobodu.  Ljudski duh i politika ogriješili bi se ako ne bi priznali zasluge ovih gorštaka... koji uz veselje, sa svojom blagotvornom slobodom podnose razne patnje i bijedu i održao se u svom neplodnom stijenju. "  Tom prilikom bio je lično primljen od francuskog cara Napoleona III i francuskog ministra spoljnih poslova Valevskog, za koju priliku je knjaz angažovao češkog pravnika i diplomatu Jana Vaclika, da napiše knjigu o suverenitetu Crne Gore i njenom pravu na međunarodni subjektivitet.

 

Crnogorski knjaz Danilo mučki je ubijen, na Kotorskoj rivi, 31. 07 / 13. 08. 1860., u osveti od strane političke opozicije i sahranjen u Cetinjskom manastiru.

 

Smatramo, da Crna Gora ovom velikom crnogorskom vladaru, reformatoru, državniku i oslobodiocu treba da se oduži jednim uzvišenim spomen obilježjem, što je moralni dug sadašnjih naraštaja. U tom smislu i ova inicijativa prema crnogorskim državnim institucijama i slobodnom duhu i uvjerenju crnogorskih građana.