PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - III > CRNOGORSKI POPIS - ANALIZA


12 Jul 2011

 

 
....Istorija voli da daje lekcija onima koji nijesu naučili njene ćudi...  

  

Prema zvaničnim podacima koje je danas obznanio Zavod za statistiku Crne Gore - Monstat, u Crnoj Gori ima 44,98 odsto ljudi koji se izjašnjavaju kao Crnogorci/Crnogorke, a crnogorskim jezikom govori 36,97 odsto popisanog stanovništva.

U Crnoj Gori živi 8,65 odsto Bošnjaka/Bošnjakinja, Albanaca/Albanki 4.91 odsto, Muslimana/Muslimanki 3,31 odsto, Roma/Romkinja 1,01 odsto i Hrvata/Hrvatica 0,97 odsto.

Prema popisu sprovedenom u prvoj polovini aprila ove godine, Srba/Srpkinja ima 28,73 odsto, a srpskim jezikom govori 42,88 odsto osoba. 

Albanskim jezikom govori 5,27 odsto, bošnjačkim jezikom govori 5,33 odsto, hrvatskim 0,45 i srpsko-hrvatskim 2,63 odsto stanovnika i stanovnica Crne Gore.

O nacionalnoj pripadnosti nije željelo da se izjasni 4,87 odsto stanovnika i stanovnica Crne Gore.

Crna Gora ima 625.266 stanovnika, što je oko 5 hiljada više nego 2003. godine. grupisanih u 194.795 domaćinstava i smještenih u 316.083 stanova, od kojih je 23 posto na tetitoriji Podgorice. Na području Podgorice nalazi se 30 posto stanovništva, odnosno 187.085, saopštio je 13. Maja 2011.g.  državni zavod za statistiku Monstat.

Ovo su prvi rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova koji je u Crnoj Gori sproveden od 1. do 15. aprila. To je bio prvi popis od ponovnog sticanja državne samostalnosti, a ukupno deseti na teritoriji crnogorske države

Prema popisu iz 2003. godine, Crna Gora je imala 620.145 stanovnika, a 1991. godine su popisivači evidentirali 615.035 čeljadi, što je predstavljalo povećanje od oko 30.000 u odnosu na popis sproveden 1981.godine.

Prema prvom popisu poslije Drugog svjetskog rata, sprovedenom 1948. godine, Crna Gora imala 377.189 žitelja.


                                               SVI DOSADAŠNJI CRNOGORSKI POPISI

Godina

Crnogorci

Srbi

Bošnjaci

Muslimani

Albanci

Hrvati


Jugosloveni
 

1948.

90, 67 %

 1, 87 %

--------

----------

5,15 %

 1, 80 %

---------

1953.

86, 62 %

 3, 30 %

--------

----------

5, 58 %

 2, 34%

1.53 %

1961.

81, 37 %

 2, 99 %

--------

  6,50 %

5, 47 %

 2, 26 %

0, 33 %

1971.

67, 15 %

 7, 46 %

--------

13, 26 %

6, 74 %

 1, 74 %

2, 47 %

1981.

68, 54 %

 3, 3a %

--------

13, 36 %

6, 46 %

 1, 81 %

5, 67 %

1991.

61, 86 %

 9, 34 %

--------

14, 57 %

6, 57 %

 1, 02 %

4, 25 %

2003.

43, 16 %

31, 39 %

7, 78 %

  3, 97

5, 03 %

 1, 10 %

---------

2011.

44, 98 %

28,73 %

8, 65 %

3, 31 %

4, 91 %

0, 97 %

--------

 


na slici, pripadnici crnogorske policije rašćeruju predstavnike Crnogorske Pravoslavne Crkve na Ćipuru, 18. Aprila 2007. godine, ne dozvoljavajući im da prisustvuju liturgiji. Četiri godine kasnije, na Petrovdan, 12. Jula 2011. godine predstavnici Crnogorske Pravoslavne Crkve nijesu mogli opet da uđu u Crkvu na Ćipuru. Na vratima su stajali policajci 


ANALIZA PRVOG CRNOGORSKOG POPISA U NEZAVISNOJ CRNOJ GORI I ODGOVORI NA PITANJA

1. ZAŠTO U CRNOJ GORI ŽIVI "SAMO" 44, 98 % CRNOGORACA - CRNOGORKI, 5 GODINA NAKON REFERENDUMA?

2. ZAŠTO JE IZ CRNE GORE OD 2006. GODINE "OTIŠLO" VIŠE OD 30 HILJADA LJUDI, PRIJE SVEGA MLADIH ( PODATAK KOJI NIKO NIJE OBJAVIO DO SADA)?

3. KOJE SU GREŠKE PRVE VLADE U NEZAVISNOJ CRNOJ GORI, A KOJE JE STATISTIKA MATEMATIČKI OTKRILA I POTVRDILA?


Pitali jednog Crnogorca da napiše na listu papira šta je po nacionalnosti. Crnogorac uzeo papir i olovku i napisao. Popisivač kad je uzeo papir imao je šta viđeti. Sa jedne strane je pisalo Crnogorac, a sa druge strane Srbin. Na kraju, popisivač je u svojoj popisnoj rubrici napisao: Ovaj ne zna ko je!

Ovaj mala anegdota je prava slika crnogorskog popisa iz 2011. godine. Popis koji nije ništa razjasnio. Ima Crnogoraca, ali ne dovoljno; ima i Srba, ali ne dovoljno; i jedni i drugi pričaju malo crnogorski, malo srpski; a crnogorska Vlada pred sobom ima statistiku kojoj je dala legitimnost svojim pečatom i personalom. 



Šta sada reći - svako ima pravo da se izjasni kako se osjeća. To se valjda podrazumijeva - nije samo crnogorski izum. Ali, iza rada svakog, pa i Vlade, nakon nekog vremena, ostaju brojke. Brojke, statistika su parametri uspješnosti i umješnosti nekog. 

Krenimo redom. Kada se pogledaju rezultati ranijih popisa, koristeći se uzorcima, sa tolerantnim odstupanjima, može se zaključiti da je u periodu od 2003. do 2011. godine iz Crne Gore otišlo, ili matematički nestalo, oko 30 hiljada ljudi, koliko je trebao da bude najniži priraštaj od 2003. do 2011. godine. Na popisu iz 2011. godine, u odnosu na 2003. godinu, imamo priraštaj od samo 5 hiljada čeljadi... Đe je taj manjak populacije... Ti ljudi su, najverovatnije, napuštili Crnu Goru, odlaskom prije svega u Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu; evropske zemlje: Italija, Rusija, Njemačka, Holandija, Velika Britanija, Čekoslovačka...; prekookeanske zemlje; Sjedinjene Američke Države i Kanada.

Znači, statistika nam je omogućila da matematičom formulom saznamo da se pojavio manjak i to prije svega među mlađom populacijom. Takav manjak imamo i u periodu od 1991. do 2003. godine, kada je priraštaj bio takođe 5 hiljada. Sabirom dva manjka od 1991. do 2011. godine, dolazimo do brojke od oko 60. hiljada čeljadi koji su napuštili Crnu Goru ( kasnije ćemo govoriti o razlozima koji su naćerali, prije svega, mlađu populaciju da napušti domovinu). Od tih 60 hiljada koji su napuštili Crnu Goru, velika većina su pripadnici crnogorske nacije, 40 hiljada, što je manjak od oko 7 posto. Sasvim dovoljno da Crna Gora danas ima više od 50 posto populacije koja se piše kao Crnogorci. 

CRNOGORSKO NACIONALNO PITANJE I NEGOV ODRAZ NA POPIS

            

Ovaj popis, drugi za redom, računajući i onaj iz 2003. godine, faktički, statistički i matematički ovjerava jednu činjenicu koja je zabilježena samo u dvije države na prostima Evrope, u minijaturoj tvorevi Andori i krhkoj državi Bosni i Hercegovini, a to je da jedna nacija koja živi u svojoj domicilnoj državi - NIJE VEĆINSKA NACIJA. Za većinu je potrebno 50,1 %.  



Šta to znači - procenat većinske populacije u domicilnoj državi je toliki da ne može imati atribut većinske, kao što imamo slučaj u skoro svakoj evropskoj zemlji. Navešćemo nekoliko primjera: Albanija ( Albanci 92 %), Bjelorusija ( Bjelorusi 83 %) , Jermenija ( Jermeni 97 %), Hrvatska ( Hrvati 89 % ), Slovenija ( Slovenci 83% ), Srbija ( Srbi 82 %), Holandija (Holanđani 80 % ), Slovačka ( Slovaci 85%), Poljska (Poljaci 96%), Moldavija (Moldavci 75 %), Ukrajina ( Ukrainci 77%), Mađarska (Mađari 90 %), Makedonija ( Makedonci 65 %), Bugarska (Bugari 83%) i td.

Referendum iz 2006. godine imao je istorjski značaj za Crnu Goru i njenu prepoznatljivost, ali bolji rezultati su ipak bili zabilježeni, gle apsurda, u vrijeme komunizma, od 1945. godine pa do 1991. godine, kada broj Crnogoraca u Crnoj Gori je bio ubjedljivo većinski. Kretao se od 61 %. čak do 90 % procenata. 




Nepoznati počinioci u noći 22- 23. februara oskrnavili su obelisk na Tuđemilu, podignut u znak sjećanja na 7. oktobar, dan kada je 1042. vojska dukljanskog kralja Vojislava nanijela težak poraz vizantijskim trupama, a taj datum se obilježeva kao Dan Vojske Crne Gore. Na deset metara visokom i dvadeset tona teškom obelisku ispisana je posveta: “Pobjednicima sa Tudjemila 1042. Spomenik je vašeg junaštva Crna Gora i njena sloboda” a u potpisu je Vlada Crne Gore. Riječ je o spomeniku koji obilježava jedan od najvelicanstvenijih datuma crnogorske istorije i simbolizuje Vojsku Crne Gore kao temelj crnogorske državnosti. Ovaj vandalski čin je direktan udar na državu


Zahvaljujući našem saradniku iz Podgorice, Žarku Miranoviću, dobili smo do sada najbolju fotografiju spomenika Mirku Petrovića u Podgorici. Ovaj obelisk je srušen prilikom dolaska srbijanskih trupa 1918. godine. U noći između 22-23 Februara 2011. godine, drugi obelisk je skoro srušen i veoma oštećen. Radi se o spomeniku u Tudjemilu, kod Bara. ISTORIJA SE PONAVLJA ONIMA KOJI NIJESU NAUČILI NJENE LEKCIJE

VINOVNICI OVA DVA ZLOČINA PREMA CRNOJ GORI NIJESU NIKAD KAŽNJENI 



Nova Crnogorska Vlada, Prva i Druga u Nezavisnoj Crnoj Gori, institucionalno i deklarativno učinjeli su sve da povrate ugled Crnoj Gori i da je vrnu na tračnice đe je nekad i bila. Međutim, da li je, svjesno i nesvjesno, u tom pokušaju crnogorska Vlada napravila neke greške koje su bile u suštinskom sukobu sa crnogorskim kodom?Naravno da jeste, jer da tih grešaka nije bilo, ne bi se desilo da pet godina nakon referenduma broj Crnogoraca se svede na procenat od 44, 98 % procenata, puno manje nego što je na primjer bilo 1991. godine (61, 86%) , kada je Crna Gora bila institucionalno i politički mrtva na mapi SFRJ, a kasnije i na mapi SR Jugoslavije. 

Ovom prilikom, kao ilustraciju gore rečenom, objavićemo jedan citat iz Glasa Crnogorca koji je objavljen 20. Januara 1884. godine. 

" Crnoj Gori je životno načelo Crnogorstvo. Bez toga, Crna Gora ne bi mogla živjeti, ne bi mogla biti Crna Gora. Izgubivši to, ona ne bi materijalno propala, u njoj bi ostale ove stijene i krši, možda jođ zaođenute šumom i zelenilom, ona bi se mogla još i proširiti, u njoj bi moglo biti više naroda, bogatijeh i prosvećenijeh, ALI TO VIŠE NE BI BILA CRNA GORA KAD U NJOJ NE BI BILO CRNOGORSTVA."

Ova rečenica, nostradamovski snažna, mogla bi se bez ijedne izmjene primijeniti kao analiza crnogorskog popisa i stanja u Crnoj Gori 2011. godine. Znači, Crna Gora napreduje - živi, materijalno napreduje, ima više naroda, više i bogatijih i naprednijih, ali to više nije Crna Gora, ako u njoj nema CRNOGORSTVA. Popis, faktički to potvrđuje... 

Crnogorska vlast vješto prikriva podatak da je Crnu Goru napuštio veliko broj čeljadi, istim intezitetom nakon referenduma kao i u periodu prije referenduma. Godina preloma u crnogororskoj demografskoj slici desila se već 1990. godine, kada su neki predstavnici sadašnje crnogorske vlasti i došli na čelo države prevratom na ulicama Podgorice, Nikšića, Cetinja, Bara, Bijelog Polja i drugih crnogorskih gradova.... Na političkom udaru su bili prije svega Crnogorci i procrnogorske snage.... Efekat medijskog linča, omalovažavanja, etiketiranja i maltretiranja građana koji su nosili crnogorske predznake ostavio je ogromne ožiljke i 5 godina nakon referenduma, kojeg su mnogi nazvali - VASKRSNUĆEM CRNE GORE.
 
Međutim, efekat tog medijskog linča, koji je bio zasnovan na principu: ko se u nešto ubijedi bez argumenata, teško ga kasnije razuvjeriti argumentima - provijava danas modernom Crnom Gorom kao morbidni duh koji i dalje potajno prijeti krhkoj crnogorskoj tvorevini....


Zemni ostaci gospodara Zete i Crne Gore i osnivača Cetinja, Ivana Crnojevića, nakon 24 godina od otkopavanja, prenijeti su 12. Novembra 2010. godine u Dvorsku crkvu na Ćipuru ( naziv potekao od grčke riječi kupria - vrt, bašta), dosta tajno, bez prisustva crnogorskog naroda, kao i bez medija i diplomatskog kora. Razlog za ovo leži vjerovatno u činjenici da je crnogorska vlast željela izbjeći pojavljivanje svještenstva kako Crnogorske Pravoslavne Crkve, tako i Srpske Pravoslavne Crkve u samom činu prenosa, pošto nije mogao da se napravi dogovor oko toga kome dozvoliti od svještenstva da prisustvuje ovom činu.
 
SAHRANA JE IMALA KARAKTER - TAJNA, JER CRNOGORSKA JAVNOST NIJE BILA UNAPRIJED UPOZNATA O SAMOM ČINU PRENOSA ZEMNIH OSTATAKA. NAKON ZAVRŠETKA SAHRANE, BIRO ZA JAVNOST VLADE CRNE GORE JE IZDAO SAOPŠTENJE O OVOM DOGAĐAJU. OVIM ČINOM JE DJELIMIČNO OSKRNAVLJEN ZNAČAJ I KULT JEDNOG OD NAJVEĆIH SUVERENA KOJE JE CRNA GORA DO SADA IMALA.

Da li se to moralo tako desiti u crnogorskoj državi, četiri godine nakon obnove nezavisnosti?.... Slučajnom prolazniku neki potezi crnogorske vlasti liče na korake naroda u zbjegu, kojem je nametnuto da se tajno sastaje po odajama cetinjskim, bez najave i oka javnosti. Zašto je bilo poželjno izbjeći prisustvo predstavnika Crnogorske Pravoslavne Crkve, koja ga je i proglasila svecem ( samim tim zemni ostaci se tretiraju kao svete mošti, izvorom "Božanske energije"  i njihov prenos mora imati drugačiji karakter)?



Još jedan veoma važan detalj je uticao na nestanak Crnogorstva od 1991. do 2011. godine. Moderna Crna Gora nema lidera koji je simbol iskonske, crnogorske borbe. Današnji lideri Crne Gore nemaju čak ni neku istorijsku rečenicu, izreku ili govor, koji bi se pamtili, i bile dio političkog folklora... Jednom je jedan naš pjesnik napisao jednu rečenicu, jako istinitu: "Ako su Crnogorci mogli robijati zbog Informbiro-a, Tita, Staljina..., zašto se ne nađe ni jedan Crnogorac da robija zbog borbe za Crnu Goru"....

Kompromisi oko Crne Gore, na štetu Crne Gore, pravljeni su svih ovih godina od 1991. pa do današnjeg dana. Rat, posvećenost po svaku cijenu SFRJ, pa onda SR Jugoslaviji, pa poslije toga Srbiji i Crnoj Gori, razbila je crnogorsko jezgro koje je bilo djelimično oformljeno u šestočlanoj SFRJ. Bivši komunisti i protivnici nezavisne Crne Gore postali su nosioci nezavisnosti; bivši suverenisti nestali su sa političke scene Crne Gore; čudna prekompozicija crnogroske najače partije - Saveza Komunista, kasnije DPS-a, izazvala je dodatno cimentiranje CRNOGORSTVA, da čak ni proglašenje nezavisnosti 2006. godine nije pomoglo da Crna Gora bude država Crnogoraca. 
 
Crnogorski inat, veoma dobro poznat i opisan u crnogorskim knjigama, uticao je na - bježanje Crnogoraca iz Crne Gore; mnogi su vođeni geslom - bolje mi je bilo đe drugo, nego gledati našeg vođu i živjeti u ovakvoj Crnoj Gori - nezavisnoj, ali bez naših medalja; nepomenutih zasluga ili - iz inata ću biti Srbin...

Jedan od najboljih primjera koji mogu opisati razočarenje u Crnoj Gori i "mutno crnogorstvo" je intervju bivšeg Predsjednika Crne Gore, Momira Bulatovića, koji je dao Jula mjeseca 2011. godine dnevnom listu "Vijesti". Na pitanje novinara kada se posljednji put srio sa  Milom Đukanovićem, Bulatović kaže: "Sa gospodinom Đukanovićem se nemoguće sresti. Iako živimo u istoj zgradi ..." ( ostali dio odgovora je irelevantan za ovaj tekst). Kako je moguće da dva " teška politička neprijatelja" (Momir Bulatović "protivnik crnogorske nezavisnosti", Milo Đukanović - "pobornik crnogorske nezavisnosti") žive pod istim krovom od razlaza 1997. godine. ( taj krov je inače vlasništvo države Crne Gore). Da li je u pitanju zlobno politkanstvo, koje je, nažalost, po principu zobnice - dokusurilo crnogorstvo u Crnoj Gori, zbog čega imamo nagli skok, i održivi procenat, od 28 % Srba u Crnoj Gori ili se radi o farsi za crnogorski narod. 




(NASTAVLJA SE...