PRILOZI I PISMA > "NAŠI" I "VAŠI"


29 Jun 2015

 


                                  ČIJI SU "NAŠI" CRNOGORCI?

piše: Nebojša Šovranac - Šofro


http://informer.rs/data/images/2015-06-22/30045_mandic_iff.jpg 
na slici: Staniša Mandić iz Herceg Novog, danas reprezentativac Srbije u fudbalu

Jučerašnji dan donio je Srbiji zlatnu evropsku medalju u košarci, zlato Svjetske lige u vaterpolu, ukupno 15 medalja na Evropskim igrama u Azerbejdžanu i na današnji dan nakon Brazila i Sjedinjenih Američkih Država imaju najviše kvalifikovanih sportista za Olimpijadu u Riju. Jedna od specifičnosti je da je u Budimpešti za MVP-ija prvenstva proglašena Ana Dabović a u Bergamu Dušan Mandić. Oboje su rođeni u Crnoj Gori, a takav slučaj postoji i u čuvenoj fudbalskoj selekciji koja je osvojila zlato na Novom Zelandu. Gdje smo mi u ovom trenutku, a gdje smo mogli da budemo?

  Što se ženske košarke tiče osvojili smo sedmo mjesto, nakon burnog šampionata, na kojem su naše odigrale mnogo dobrih mečeva i par loših. Jasno da nas je koštao poraz protiv Grčke, jer bi u četvtfinalu igrali protiv Litvanije koja je glatko savladana na kraju, a taj meč odveo bi naše u zonu medalja i u kvalifikacije za Rijo. Jasno da pobjeda protiv Bjelorusije, ili sjajna partija protiv Španije prevazilazi možda čak i realnu snagu ekipe koja je ostala bez najbolje igračice, ali efekat je isti kao prije četiri godine, štaviše i jedno mjesto ispod. Gdje bi ova ekipa bila sa Dubljević, Turčinović i eventualno sestrama Dabović- vrlo lako i na tronu. A Srbija koja je bila jedan od kandidata iz sjenke odigrala je odlično cijelo prvenstvo iako je doživjela tri poraza. Nakon poraza od Rusije, od čak 24 razlike, rizikovali su da izgube od opasne Slovačke, predvođene najboljom šuterkom prvenstva- Kristi Toliver, i da nakon poraza od Španije ne uđu ni u četvrtfinale. A u posljednjem meču grupe protiv Litvanije, bilo je jasno da im više odgovara poraz da uđu u lakši žrijeb, ali one su uradile sve da pobijede, međutim Milovanović je promašila šut za pobjedu pa su umjesto na Francusku i Španiju otišle na Tursku i Bjelorusiju. Ipak taj duh, da se protiv svakog juri pobjeda, koji je usadila Marina Maljković da se igra agresivno kao u muškoj košarci i za koš više, u nokaut mečevima je dao ogromne rezultate. Ana Dabović , koja je do tada, bila znatno ispod nivoa s prošlog Eurobasketa, pretvorila se u najbolju igračicu prvenstva i sinoć kad je trebalo sama dobila Francusku. Od 1991. kada je posljednja selekcija SFRJ osvojila srebro, nijedna ekipa s ovih prostora nije uzela medalju do juče. To govori o kakvom se uspjehu radi a bile su blizu i prije dvije godine, kao i jesenas na Svjetskom prvenstvu, kada se ispriječila Turska.  

http://www.24sata.rs/resources/images/0000/002/463/Milica%20i%20Ana%20Dabovic%20%20foto%20v%20lojanica_1000x0.jpg 

 Ko eventualno ne zna, Milica i Ana Dabović, su iz Herceg Novog, igrale za Primorje, a prvi put sam čuo za njih kada su imale 16 odnosno 14 godina, kada mi je njihov otac, upravo u Novom, najavljivao blistavu karijeru za sve tri kćerke. Ubrzo su došle godine procvata Budućnosti, koja je bila šampion Jugoslavije 2002. i 2003, na čelu sa sjajnom Anom Joković koja je sada bila inspirator dovođenja Marine Maljković i preporoda srpske košarke ali i predvodnicama, naše generacije na čelu sa Škerović i Perovanović. Ono što smo tada očekivali je da upravo Dabovićke budu dio te Budućnosti i kasnije crnogorske reprezentacije, ali zbog više razloga, pa i birokratske prirode, do toga nažalost nije došlo. Milica je godinama bila jedan od najboljih bekova u Evropi, dok je Ana sada na vrhuncu kao jedan od najkompletnijih igrača. To je još jedan od brojnih slučajeva zbog kojih moramo retroaktivno da žalimo, i više nego zbog promašaja Robinson ili faula Vujović. 

U isto vrijeme u Bergamu je zablistao Dušan Mandić, rođeni Kotoranin, koji je u konkurenciji velikih zvijezda dobio nagradu za najkorisnijeg igrača, a upravo je angažovao „dream team“ Pro Reko.  Naravno, Dušan nije jedini, jer u toj selekciji Srbije već godinama dominira Andrija Prlainović, a sada i Gavrilo Subotić. U tom sportu smo svakako postigli mnogo, ali kada smo u Malagi u finalu savladali Srbiju, sa njenom odlazećom generacijom fenomena, pričalo se da ćemo u narednih osam godina dominirati. Međutim tako je bilo još samo u Podgorici narednog ljeta, kada smo osvojili Svjetsku ligu, a već od Rima, mjesec kasnije-druga priča. Očigledno da su Srbi povukli mnogo više boljih poteza, ne samo time što su uzeli neke naše igrače, dok mi nijesmo uspjeli ni dovesti centra, s obzirom da već duže nema Zlokovića (dozvolili i da Premuš koji je želio da igra za nas zaigra za Italiju). Nakon referenduma 2006, Prlainović odmah rekao da želi da igra za Partizan i za Srbiju, s tim što je prelazak u drugi klub bio mimo propisa, dok u slučaju Mandića situacija je drugačija. Dušan je rođen u Kotoru, majka mu je iz Grblja, ali otac iz Srbije,  i još je iz juniorskih dana najavljivao da će da igra za Partizan i Srbiju. Tu je urađeno sve, kolega Sabrija Vulić, ga je poveo na razgovor sa Petrom Porobićem, i ponuđeno mu je bukvalno sve, pa i da odmah zaigra za Crnu Goru na Evropskom prvenstvu 2012, kada je imao samo 16 godina. Međutim, za to nije htio da čuje. Dakle postoje slučajevi, gdje se zaista na vrijeme djelovalo, što najbolje pokazuje primjer Alekse Ukropine. Ipak i u ovom sportu, da je samo par stvari urađeno drugačije, sada bi se dičili sa mnogo više medalja, više vjerovatno i od same Srbije, koja je Svjetsku ligu, od Beograda 2005. do sinoć osvojila devet puta od 11 mogućih.

http://cdn.c.photoshelter.com/img-get/I0000dvHYuAAQHkA/s/600/docekskupstina-015.jpg 
 
Naravno, mogli bismo govoriti o fudbalskoj nadi Mandiću, ali i odbojkašu Nikiću, koji je bio šampion Evrope sa Srbijom prije četiri godine, zatim rukometašima na čelu sa Stanićem, koji je bio glavni heroj evropskog srebra 2012, i mnogim drugima, ali ključno je pitanje zašto naši sportski funkcioneri sve to dozvoljavaju, a na kraju nam pričaju o sjajnoj jednoj medalji iz Bakua, i čudima koja pravi naša „mala nacija“. Ovom prilikom zapitajmo se u kakvom sastavu  je potonula naša muška košarkaška selekcija u posljednjem ciklusu, i gdje su to ljeto proveli Peković, Vučević, Mirotić, Pavlović, a nije igrao ni Rajs nakon što je bio MVP Fajnal fora Evrolige. I umjesto da se sad spremaju za Eurobasket i potom Rio, čekamo naredno ljeto i kvalifikacije u ko zna kakvom sastavu. Jedini pozitivni primjer je posao koji je odrađen u ženskom rukometu, ali sjetite se samo trebale su godine da prođu- jer još 2006. nijesmo prošli ni predkvalifikacije u Češkoj kada su Maja Savić i Bojana Popović nijesu igrale. Potom, 2008. gubimo baraž od Hrvatske i pored čak 16 golova Bojane u prvom meču, a naredne godine gubimo glatko baraž od Švedske i ne možemo da se dokopamo velikog takmičenja. Da tada nije napravljena jaka Budućnost i takođe angažovne igračice iz Srbije na čelu sa najboljim desnim bekom svijeta, Katarinom Bulatović, vjerujte da ne samo da ne bismo imali veliku olimpijsku medalju i potom evropsko zlato već bismo vrlo vjerovatno kuburili kao do 2009. A sada u tom sportu i na klupskom i reprezentativnom nivou imamo cjelinu sistem, kontinuitet, i velike rezultate. 

http://deportv.gov.ar/wp-content/uploads/saveljich2.jpg 

Svi veliki rezultati sportista iz regiona trebalo bi da zdravo djeluju i naš sport, ali da vidimo na koga možemo zaista računati u Riju. Šansu su već propustili fudbaleri, košarkašice, košarkaši, a veliku šansu imaju vaterpolisti i rukometašice, a teoretsku, ali ne i realnu rukometaši. Nije mnogo bolja situacija ni u pojedinačnim sportovima, što su pokazale i Evropske igre. Kada se sve sabere, ako smo u ženskom rukometu i u fudbalu, profitirali i od sportista iz regiona, generalno smo mnogo više izgubili odlivom naših sportista u drugim granama, a na tom planu trebalo je djelovati i mnogo prije 2006, i zato nije trebalo biti previše dalekovid.

Voljeti svoju državu je valjda nešto najprirodnije, a ko to ne osjeća svakako ga ne treba tjerati. Esteban Saveljić je prešao 15.000 kilometara i kročivši na tlo Crne Gore rekao da mu se ispunio životni san. Mnogi koji su rođeni u ovoj zemlji imaju drugačiju emociju, bilo to prirodno ili neprirodno. Interesantna je međutim lakoća kojom se savezi iz regiona odlučuju da kontaktiraju naše sportiste i zovu ih pod svoju zastavu. Na kraju ih smatraju i izvorno svojim sportistima. To često ide toliko daleko da i komentator RTS-a, nakon pobjede u finalu „Mondijalita“ protiv Brazila nabroji i neke prethodne generacije koje su učestvovale na tom takmičenju (na kom je Srbija učestvovala prvi put). Pomene generaciju iz 1979. u kojoj su bili „Partizanovci“ Živković i Varga a onda dođe do čuvenih „Čileanaca“ iz 1987, i kaže: „U toj zlatnoj generaciji igrali su i naši- Branko Brnović, Predrag Mijatović i čak Ranko Zirojević“. Nije pomenut sjajni golman Dragoje Leković i Ljubiša Slavković- njih petorica su naravno Crnogorci, od kojih su Brnović, Mijatović i Leković igrali u Partizanu i Zvezdi, pa ga je možda to zabunilo. Istaknutog srpskog igrača iz te ekipe, velikog talenta Mijucića iz Vojvodine koji je nažalost preminuo,  pomenimo ovom prilikom.

Sinoć na svečanom otvaranju biste Gavrila Principa u Beogradu, tačno 101 godinu od izazivanja Prvog svjetskog rata, sve je počelo stihovima : "Blago onom ko dovijek živi, imao se rašta i roditi". Nakon toga voditelj manifestacije je kazao: "Kao što naš Njegoš u svojim  stihovima...".  Taj fenomen prisvajanja očigledno prevazilazi sport.
 


ZA VRHUNSKE SPORTISTE MJESEČNO 960 EURA,

PREMIJE DO 300 000 EURA

Vlada Crne Gore  je u Junu 2015. utvrdila Uredbu o kriterijumima za utvrđivanje visine naknada i premija za ostvarene sportske rezultate. Uredbom je predviđeno da doživotna mjesečna naknada vrhunskog sportiste u skladu sa Zakonom o sportu za ostvareno prvo i drugo mjesto na Olimpijskim igrama i Paraolimpijskim igrama, kao i prvo mjesto na jedinom zvaničnom svjetskom i evropskom seniorskom prvenstvu u određenom sportu, koji je na programu Olimpijskih igara i Paraolimpijskih igara, iznosi dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori, odnosno 960 eura.

Takođe, doživotna mjesečna naknada vrhunskog sportiste u skladu sa Zakonom o sportu iznosi jednu i po prosječnu mjesečnu neto zaradu u Crnoj Gori za ostvareno treće mjesto na Olimpijskim igrama i Paraolimpijskim igrama, kao i drugo mjesto na jedinom zvaničnom svjetskom i evropskom seniorskom prvenstvu u određenom sportu, koji je na programu Olimpijskih igara i Paraolimpijskih igara.
"Država će sportsku penziju u visini jedne prosječne mjesečne neto zarade u Crnoj Gori dati i za ostvareno treće mjesto na jedinom zvaničnom evropskom seniorskom prvenstvu u određenom sportu koji je na programu Olimpijskih igara i Paraolimpijskih igara", navodi se u Uredbi.

Uredbom je predviđeno da selektoru seniorske reperezentacije Crne Gore u ekipnom sportu koja je ostvarila takav rezultat visina doživotne mjesečne naknade iznosi dvije prosječne mjesečne neto zarade u Crnoj Gori. Crnogorskom državljaninu koji je izabran za sportistu godine visina doživotne mjesečne naknade iznosi jednu prosječnu mjesečnu neto zaradu u Crnoj Gori.

"Takođe, uredbom je predviđeno da članovima reprezentacije Crne Gore za ostvareni sportski rezultat ukupna premija iznosi 300.000 eura za prvo mjesto na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama ili jedinom zvaničnom svjetskom seniorskom prvenstvu,  250.000 eura za drugo mjesto; 200.000 eura za treće mjesto na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama, jedinom zvaničnom svjetskom seniorskom prvenstvu ili za prvo mjesto na jedinom zvaničnom evropskom seniorskom prvenstvu; 150.000 eura za drugo mjesto na jedinom zvaničnom evropskom seniorskom prvenstvu; 100.000,00 eura za treće mjesto na jedinom zvaničnom evropskom seniorskom prvenstvu", piše u dokumentu koji je dans utvrdila Vlada.

Vrhunskom sportisti u pojedinačnoj seniorskoj konkurenciji za ostvareni sportski rezultat premija iznosi 10 odsto od premije, dok njegovom treneru pet odsto.

Sportskoj organizaciji za ostvareni sportski rezultat, koji ima posebnu međunarodnu vrijednost i značaj za Crnu Goru, može se dodijeliti premija od 5.000 do 20.000 eura. Sportisti za ostvareni sportski rezultat, koji ima posebnu međunarodnu vrijednost i značaj za Crnu Goru, može se dodijeliti premija od 4.000 do 10.000 eura. Zaslužnom sportskom radniku može se dodijeliti premija u iznosu od 1.500 eura. 

 


 

 ©  2005 - 2018 www.montenegro-canada.com  All rights reserved