PRILOZI I PISMA > IN MEMORIAL


24 Nov 2015

 
 

                
                     POSLJEDNJI POZDRAV DRAGANU R. VUJOVIĆU 


  Napisao: Zoran V. Raičević

 
Dragan R. Vujović nas je napustio dosta iznenada. Njegova bolest je bila kratka I teška. Isto tako kratka i teška kao i vijest o smrti - koju sam dobio u sumrak 23. Novembra 2015. godine.

Poznavao sam Dragana od 2005. kada je, nenametljivo, tiho došao na skup članova Crnogorskog Kulturnog Društva. Prilikom prvog susreta, saznao sam da je potomak časne porodice Vujovića i da je sticajem okolnosti, zbog rata u Bosni i Sarajevu, đe je i živio i radio, morao da se preseli u svoju postojbinu - Crnu Goru, đe se i zadržao neko vrijeme devedestih godina prošlog vijeka.

Nakon putešestvija, od Crne Gore, preko Lovćenca u Srbiji, krajem devedesetih godina dobija useljeničku vizu i sa porodicom dolazi u Kanadu. Nastanjuje se u mjestu Burlington, blizu Toronta, kupuje kuću, i zapošljava se u Torontu.

Od tog prvog susreta 2005. pa sve do zadnjeg dana, Dragan je aktivno učestvovao u radu Crnogorskog Kulturnog Društva, prvo kao njegov član, a jedno vrijeme i kao član Uprave Društva.

Pratio je događaje u Crnoj Gori, učestvovao u mnogim aktivnostima koje je naše Društvo imalo sa diplomatsko-konzularim predstavništvima, Vladom, Vojskom Crne Gore, Skupštinom Crne Gore... Ipak, najviše je volio druženja sa našim iseljenicima.

Često se oglašavao na društvenim mrežama, objašnjavajući aktuelne političke događaje, uvijek ističući svoje crnogrosko porijeklo, ali isto tako poštujući i cijeneći druge. Njegovi komentari povodom pojedinih događaja su i danas svjedočanstvo da su bili ispravni i da ih nije vrijeme demantovalo.

Dragan je radosno dočekao 21. Maj 2006, kada je u Torontu sa ostalim iseljenicima proslavljao pobjedu na Referendumu ( na slici ispod).

 

Dragan je rado dolazio među svoje, kako je znao da kaže. Tako je bilo i  prilikom Skupštine Društva, kada je i izabran za člana Uprave, 05. Novembra 2006.g.



Radovao se svakom skupu đe se promovisala Crna Gora. Na slici, crnogorski piknik na Wassaga Beach, 08. Jula 2007.

 

Dragan je rado odlazio i van Kanade, ako su bili u pitanju aktivnosti crnogorske zajednice. Na slici, u Njujorku, prilikom posjete Premijera Crne Gore, Željka Šturanovića, 25. Septembra 2007.

 

Bo  
U toku razgovora, iznosio je jake argumente, razmišljajući racionalno. Na slici, Dragan u razgovoru sa Predsjednikom Skupštine Crne Gore, Rankom Krivokapićem  

 

Bio je od pomoći i našim vojnicima, koji su boravili u vojnoj bazi Borden. Na slici, Dragan na promociji Crne Gore, 05. Marta 2009. godine.

 

Uvijek otvoren za razgovore, razmjenjivanje iskustava, druženja sa našim isljenicima u Kanadi

 

Omiljen u društvu i  važan za crnogorsku zajednicu

 

Početkom Aprila kontaktirao sam Dragana vezano za konzularne dane u Torontu.  Rekao sam mu da postoji šansa, ako ispunjava uslove da može podnijeti zahtjeva za pasoš u Torontu. Bio je presrećan kad je dobio informaciju od konzula da ispunjava uslove i da će imati pasoš svoje domovine. Na slici, Dragan u razgovoru sa konzulom, Selim Lekom, 14. Aprila 2015.

 

Septembra 2015. putovao je u Crnu Goru sa tim pasošem. Nažalost, nakon povratka u Kanadu, otkrio je bolest  koja je bila opaka i Dragan, nažalost, nije mogao da je pobijedi.  

Prelistavajući fotografije mojih arhiva, našao sam i posljednju našu zajedničku fotografiju, sa Piknika, 13. Jula 2015. godine, na kojoj je Dragan, posljednji put sa nama.

  

Dragan je sahranjen na groblju Glen Oak, 28. Novembra 2015, u prisustvu mnogobrojne rodbine, prijatelja i članova Crnogorskog Kultrunog Društva. 

 

Ostavio je iza sebe: suprugu Aleksandru (rođena Kalas), sina Vuka i kćerku Anu.

SLAVA MU!

napisao: Zoran V. Raičević

Toronto, 24. Novembar 2015. 

 

 ©  2005 - 2018 www.montenegro-canada.com  All rights reserved