PRILOZI I PISMA > 10 GODINA JUBILEJA


11 May 2016

 

 


POBJEDA - IZVOJEVANA PEROM


pisao: Zoran V. Raičević, Toronto

fotografije su dio privatne zbirke

     


Početak Maja 2006. Avioni napuštaju Aerodrom Pearson u Torontu i kreću prema mnogim evropskim gradovima. Odatle, novi let za Podgoricu. U avionima mnogi naši na putu za domovinu. Na nekoliko hiljada metara nadmorske visine pomislih na naše iseljenike iz Toronta: Kadoviće, Barjaktareviće, Karadžiće, Rašoviće, Vujoviće, Markoviće, Dapčeviće, Krnjiće, Pejakoviće, Banoviće, Kolare, Aleksiće, Raduloviće Bjelice, Ćosoviće, Kračkoviće, Roganoviće, Šaljanine, Peroviće, Martinoviće, Stojanoviće, Kovačeviće, Lubarde, Oćićeke, Bulatoviće, Čejoviće, .. i mnoge ostale. Neki su već bili u domovini, neki su kretali, drugi  su ostali u Torontu. Svi sa jednom željom: da dočekaju Crnu Goru nezavisnu. as 

 

Slijećem na aerodrom Golubovci. Dan topao, polja zelena, žute se maslačci...  U Podgorici prava pred-Referendumska atmosfera. Zastave se vijore glavnim ulicama, uzbuđenje na svakom koraku. Zove me novinarka Monitor-a da uradi intervju. Svi žele da tekstovima, propagadno, doprinesu atmosferi pobjede. Iseljenici iz cijelog svijeta dolaze u Crnu Goru da budu presudni glas na Referendumu ( što se kasnije i pokazalo tačnim).

 

Nikšić, napokon, dobija Spomenik svog oslobodioca - Kralja NIkole. Na Dan Pobjede 09. Maja. Nadahnuto govori Predsjednik Vujanović. Za mene - govor iznenađenja. Kao da je Miting Liberalnog Saveza nekad davno. U meni se budi nada da govor ide iz srca,  a ne iz tuđeg rukopisa. Istina, ovaj fenomen Predsjedničkog govora u Nikšiću se može objasniti poznatom krilaticom jednog crnogorskog disidenta koja ide otprilike ovako: "Svako priželjkuje razne puteve života, a upravo mu se nekad nametne onaj koji nije smatrao svojim!"

 

Grad pod Trebjesom prepun crnogorskih zastava. Narod slavi Dan Pobjede i novi spomenik na najvećem Trgu u Crnoj Gori. Prvi put od 1878. godine građani se odužiše svom Kralju, kako i priliči. Da li će Nikšić presuditi i na Referendumu, kao što uvijek politički presudi u Crnoj Gori, bilo je pitanje mnogih tih dana? Vjerujem u onu staru poslovicu: "Čovjek ugrabi sreću samo ako ona njega sačeka!" 

  

Na Cetinju, takođe svi nestrpljivo čekaju Dan Odluke. Već mnogi pokušavaju da ugrabe šansu i registruju - crnogorski brend - kamen, vodu i zemlju. Cetinje nema dilemu da će Crna Gora obnoviti nezavisnost. Već su spremni i suveniri. Zoran Zeković, kolekcionar sa Cetinje, neumorno sprema majice na kojima piše: "Mi Crnogorci, znamo naš put!"

                  

U Matici Crnogorskoj se srijećem i sa ostalim iseljenicima. Prednjači Blažo Sredanović iz S.A.D. kojem ukazuju pažnju, kako mediji, tako i država. Govori i na završnom mitingu za Nezavisnost u Podgorici, tik uz Premijera Đukanovića, i Predsjednika Skupštine Krivokapića, uz poznate riječi: " Evo smo ti došli, majko naša Crna Goro, da te zagrlimo - slobodnu, u najljepšoj majskoj zori  i da jasno i glasno kažemo DA..."

 

Kao iseljenici postajemo svima interesantni. Organizuju se prijemi, susreti sa novinarima, gostovanja  na RTV Crne Gore, Radiju, u Vijestima, Pobjedi... Kao da su se svi iseljenici svijeta  tih dana sjatili u Crnu Goru. Rade Bojović ( danas član Savjeta Građanskog Pokreta URA), ispred Pokreta za Nezavisnost vodi nas na ručak u Hotel "Podgorica". Svi vjeruju u pobjedu.

 

Sve je spremno za početak glasanja. Šef izborne komisije František Lipka, iz Slovačke, u zgradi Skupštine Crne Gore nestrpljivo očekuje rezultate glasanja.

 

Tog jutra narod doćeran, sređen kreće na glasačka mjesta.  Bio je to lijep, majski, sunčan dan. Bjelopavići. Vražegrmci. Glasačko mjesto 56., Vrela. Dolazim na glasanje, direktno iz Toronta. U nekadašnjoj mojoj školi koja više ne radi. Okrečena je zbog Referenduma i dovedena u pristojno stanje. Spomen-ploča iznad vrata razbijena. Vijore se dvije zastave. Zastava Zajednice Srbije i Crne Gore i Crne Gore  

 

U glasačkom odboru poznati zemljaci iz porodica Raičević i Mandić. Sve protiče mirno, u školi pod starom lipom. Učiteljska kuća napuštena i urušena. Moja učionica je sačuvana, druge nijesu. Dvije učionice nemaju ni prozore. Uzimam papir. Piše "Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?".  . Zz Zaokružujem DA. Vjerujem u pobjedu.

 

Ipak, i u takvim uslovima, bez prozora, sa slomljenom spomen-tablom, urušenim krovom - glasali su stanovnici sela Rošca i Mandići. Na ovom glasačkom mjestu od ukupno 58 upisanih, na glasanje je izašlo 47. upisanih ili 81.03%, od tog broja ZA Crnu Goru kao suverenu državu je glasalo ukupno 33. biraca ili 73.33%, dok je PROTIV bilo 12. biraca ili 26.67%. Rezlutat u korist Crne Gore ubjedljiv. . 

 

I napokon, 21. Maja naveče, uz histerično vođenje emisije o izborima, od strane sportskog komentatora Milorada Đurkovića, Crna Gora je prebrojala glasove i  mogla je  da slavi - obnavljanje nezavisnosti mirnim putem. Presudilo je par hiljada glasova. Presudile su i posljednje riječi Františeka Lipke. Ipak, po mnogim procjenama i analizama - presudili su glasovi iseljenika.

 

Slavlje je počelo. Najprije u zgradi Vlade, a potom ispred same zgrade više hiljada, destine hiljada ljudi su sa crnogorskim zastavama, vatrometom, a mnogi i pucanjem, kolonama automobila, sirenenama, pjesmom i igrom ovjekovječili pobjedu - izvojevanu perom. Na svim mjestima, dominirao je pozdrav sa dva prsta. Euforija pobjede proširila se i drugim crnogorskim gradovima, ali i u iseljeništvu.

U isto vrijeme, slavlje je počelo i među našim iseljenicima u Torontu. Okupljali su se oni iseljenici koji nijesu mogli da dođu na glasanje, a žarko su željeli pobjedu ideje o nezavisnosti. Bili su srećni, ushićeni, zadovoljni... Nekima se ispunio životni san.

 

Mnogi su se odlučili da se sljedećeg dana provozaju limuzinom Torontom, da  ponesu i transparent Udruženja, crnogorske zastave, kapu i nošnju. Neki su zastali i ispred Konzulata dotadašnje države Zajednice Srbije i Crne Gore, na Spadina Rd., da proslave obnavljanje nezavisnosti nakon 88 godina.

  

Tog 22. Maja vjerovali smo da će Crna Gora biti moderna država, dio Evrope i svijeta. Otvorena za sve. Oslobođena istorijskih podjela i trvenja. Zemlja đe će se ljudska prava i različitosti poštovati. Da umjesto jedinstva bez različitosti - shvatimo da nema jedinstva bez različitosti. Vjerovali smo da će Crnom Gorom odjekivati Nikoline riječi: "Dok ima poštenijih ljudi, moja zemlja nije mala, no velika!". Znali smo da junaštvo može da obruka čojstvo, ali čojstvo nikad ne može da obruka junaštvo.

Za kraj, prenijeću malo duži epigram koji postoji na web stranici Crnogoraca Kanade iz Toronta od 21. Maja 2006. godine, a glasi: Crnu Goru nosimo u srcu: rođenjem, porijeklom, opčinjenošću ili sudbinom.  U tom opjevanom vijencu planina, okupanih morem,  vazda je tinjalo strijemljenje prema Evropi, Americi i vasioni. To nam je bio jedini putokaz - i prije i danas!"
 

 DOMOVINO, SREĆAN TI DAN NEZAVISNOSTI !


                                                      MAPA REFERENDUMA 2006.  

 
 

    

 

 ©  2005 - 2018 www.montenegro-canada.com  All rights reserved