PRILOZI I PISMA > NAŠI U AMERICI


12 Jan 2018

 


        AMERIKO, ROSNO CVIJEĆE, NEMA TOGA KO TE NEĆE!




Našem portalu se javila Ivana Radunović iz Podgorice, sa kratkom pričom o svom prađedu Petru Savovom Radunoviću - Mrgudu. Rođen je 01. Marta 1878. godine u selu Progonovići - Releža.  Pošao je u Ameriku 1905, zajedno sa bratom Krcunom Radunovićem. U Americi je bio i treći brat Muhailo (Miho). Više puta su se vraćali u Crnu Goru i opet odlazili u Ameriku. Radili su u američkim rudnicima zlata u mjestu Sacramento u Kaliforniji. Takođe, od Ivane Radunović smo dobili fotografije i porodice Borozan iz Amerike. Ovu priču ćemo iskoristiti da po prvi put objavimo fotografije iz privatne zbirke porodice Radunović, porodice Gluščević i porodice Raičević, kao i priču-analizu o našima u Americi, iz Monografije o Crnogorcima u Kanadi, autora Radosava Kršikape

...Možete li zamisliti gordog i slobodnog Crnogorca koji je živio u otvorenom i nadrealnom pejzažu u Crnoj Gori, da siđe u rudarsko okno i da danonoćno radi? To je bilo ravno silasku u Ad. Taj nagli prijelaz je rađao otpor prema novoj sredini, a fizički napori su mu stazali dušu i kopnjeli tijelo. Mnogi su umirali mladi po rudarskim jamama i bolesničkim posteljama. Američko društvo i socijalna sredina je bila gotovo identična sa razvijenim evropskim zemljama, tako da jedan Englez, Njemac, Francuz ili Italijan nije doživljavao bitne novine kao jedan Crnogorac, koji je bio osuđen da plaća danak prve industrijske generacije. 

Crnogorci po fizičkom izgledu pripadaju dinarskom tipu čovjeka. Naročito su izražene njegove morfološke osobine: visina, oštre crte lica, dužina udova, razvijen grudni koš, kao i cjelokupna skladnost figure. Takođe, imaju razvijene fiziološke osobine vegetativnog nervnog sitema, endokrinog sistema i elektomotorne moždane talase. Ovakav psiho-fizički sklop je bio idealan za rad i eksploataciju, pa su se poslodavci i agenti na njujorškim pristaništima grabili da se dočepaju ovih balkanskih divova. Svoje fizičke predispozicije, Crnogorci u starijem vaktu nijesu bitno primjećivali, ali dolaskom stranaca u Crnu Goru, a kasnije zajednički život sa drugim narodima i njihovo hvaljenje i isticanje crnogorskog stasa i izgleda imalo je izvjesnih negativnih posljedica po njih same. Razvio se oblik izvjesne narcisoidnosti i fizičke nadmoćnosti nad okolinom, naročito izvan Crne Gore.

Sposobnost za rad podrazumijevaju, osim fizičkih osobina, i snalaženje pojedinaca u novonastalim situacijama šte se u psihologiji naziva inteligencijom. Crnogorci su prirodno bistri i nadprosječno inteligentni, ali ne postižu najbolje rezultate u procesu rada. Zašto ne? Odgovor je logičan - nije isto moći i šćeti. Nekad nemaju motiva, nekad ne mogu da sagore ponos. Nekad se rad krši sa crnogorskim shvatanjem morala, jednostavno rečeno - tajna se krije u njihovom temperamentu i karakteru. 

Temperament je karakterističan način reagovanja na različite draži i situacije. Šta bi se drugo moglo očekivati od vječitih hajduka koji su bili danonoćno na oprezu, sa rukom na okidaču oružja, nego da imaju jaka osjećanja, da se lako odlučuju na akciju i da se često uzbuđuju. Njihovim postupcima je komandovalo srce, a ne razum, a srce je često manje od glave. Zato su se Crnogorci lako ljutili, žestoko manifestovali svoju ljutnju i često dolazili u sukob sa okolinom, koliko radi krupnice, toliko radi sitnice. 

Da bi ograničili svoju žustrost, unutrašnji plamen, strast osvete i agresivnost prema drugima izmislili su izvanredan psihološki lijek, nazvan - čojstvo. To je posebno psihičko stanje - samosavlađavanje nagonskog, kruna moralnog kodeksa, đe ličnost ulaže velike napore da ukroti uzburkanu rijeku emocija, da oprosti neoprostivo, da odbrani druge od zla u sebi. Vrijedost ovog čina povećava činjenica da iza odluke pojedinca ne stoji država i zakon kao sila i moguća sankcija prema postupku, nego njegova slobodna volja i svijest. 

 


Useljevanjem u Ameriku, Crnogorci donose sa sobom temperament obojen naglim i jakim reakcijama što ih dovodi u sukob sa drugim emigrantima, sa poslodavcima, sa vlastima. To je osnovni uzrok njihovog nesnalaženja u novoj sredini, prihvatanja najtežih poslova, iako su potpuno psiho-fizički bili ravnopravni sa drugim iseljenicima. Rezulatati testova su sljedeći: jedan Crnogorac dok slomi svoje unutrašnje prepreke emocionalno-moralne prirode i uklopi ih u novu društvenu stvarnost potroši 20-25 godina. Jednom Jevreju ili Italijanu je potrebno svega 10 godina i on postaje profesionalac u struci ili ima svoj biznis, što za posljedicu ima da njihova prva generacija pripada srednjoj klasi američkog društva.


Prema psihološkom tipu Crnogorac pripada ekstovertnoj ličnosti, što znači da je okrenut prema spoljnem svijetu. Iskren je, otvoren za saradnju, neposredan i jednostavan. To je posljedica plemenskog načina života u velikim bratstvima i zajednicama. Dolaskom u Ameriku nailaze na potpuno suprotan tip ličnosti koji se naziva introventni, tipičan za stanovnike evropskog sjevera. Karakterističnost tog sjevernoevropskog mentaliteta je zatvorenost, uzdržanost osjećanja, asocijalnost i maksimalna skoncentrisanost na posao koji obavljaju. To je za naše iseljenike predstavljalo teškoću snalaženja u novoj sredini, koja je bila u totalnoj suprotnosti sa crnogorskom stvarnošću. Ipak, ima nešto što je tog iseljenika održavalo u životu, što mu je davalo snagu da sve izdrži i preživi, da psihološki bude stabilan i miran. To je činjenica da ga je uvijek čekala Crna Gora, u svijetu poznata i priznata država. Emigrant se često poistovjećuje sa državom, tradicijom, slobodom zemlje iz koje dolazi, jer zna da je to njegov rezervni kiseonik, sigurna odstupnica, slatka tajna u dnu srca, mjesto đe se stalno vraća, nekad stvarno a vrlo često u mašti i snoviđenju...
(Radosav Kršikapa - Čikago 1998.)" 

 

ZA TEKST KORIŠĆENI MATERIJALI 

PRIVATNA ZBIRKA PORODICE RADUNOVIĆ
PRIVATNA ZBIRKA PORODICE RAIČEVIĆ
KNJIGA "MONOGRAFIJA O CRNOGORCIMA U KANADI"
FONDACIJA "EAST RIVER MONTENEGRO"
WEB PORTAL MONTENEGRO-CANADA.COM 

 

 

 ©  2005 - 2018 www.montenegro-canada.com  All rights reserved