Header Graphic
Crna Gora u tekstu i slici > Crnogorski obicaji - kumstva


KUMSTVA U CRNOJ GORI

Poznato je od davnina da se ženidbama i udajama širio i ucvršcivao krug dobrih prijateljstava po svim krajevima Crne Gore i šire. Posebno prijateljstvo se sticalo preko kumstava. Nigdje kao u Crnoj Gori kumstvo se nije tako dobro njegovalo i iznad svega cijenilo. U mnogim slucajevima ovo duhovno srodstvo bilo je jace i od krvnog srodstva. U Crnoj Gori kumstvo se smatralo svetinjom i uzvišenim odnosom medu ljudima i zbog toga ono se nije moglo odbiti. U narodu je ostala izreka:"Sve se može odbiti a kumstvo ne može". Od naših brojnih sagovornika nijesmo mogli saznati da je neko nekada odbio da prihvati kumstvo. Koliko se kumstvo cijenilo govore cinjenice da je kum uvijek bio mio gost u kuci. U slucajevima kada se u porodici radovalo ili žalilo medu prvima se obaviještavao kum. Ne oslovljavaju se samo kumovi tom dicnom titulom, vec i svi ostali clanovi dvije porodice, pa cak i oni koji su u daljem srodstvu. O ovome se mnogo vodilo racuna, tako da se i u starosti zovu ovim imenom. Posebna je ljubav izmedu kuma i njegovog kumceta, gdje odnosi pocivaju na velikom poštovanju, posebno od strane kumceta. Koliko je kumstvo uzvišena veza govore izreke:"Bog na nebu a kum na zemlji. Kada prolaziš pored kumovske kuce, nazovi Boga pa i ako nikog u kuci nema ili kad prelaziš preko kumovske njive, pazi da ti pri opancima ne ostane kumovske zemlje".

U Crnoj Gori kum se odabirao po cuvenju kuce i po licnom cuvenju neke osobe. Za kuma se odabirao i dobar drug ili dobar prijatelj. Kuma je odabirao ili sam mladoženja ili u sporazumu sa roditeljima. Prilikom sklapanja braka, najcešce bi mladoženja sa flašom rakije išao u kucu onoga koga je naumio da zove za vjencanog kuma. Pošto se kumstvo ne može odbiti, to bi skoro uvijek tu cast prihvatio govoreci:"Fala ti na pozivu, rado cu ga prihvatiti". Vjencani kum najcešce je bio i kršteni kum, što znaci, da je krštavao i djecu kuma koga je vjencao. Istina, to nije bio uvijek slucaj, vec se za krštenog kuma mogao pozvati i drugi covjek. U stari vakat, za kuma, bilo vjencanog ili krštenog, zvao se muškarac. Nijesmo saznali od naših sagovornika da se negdje za kuma zvala žena.

Poznato je da su se kumovi rijetko mijenjali, ali i to se ponekad dešavalo. Najcešce se to prektikovalo onda kada su djeca umirala ili ako su se radala samo ženska djeca. U ovakvim slucajevima, kum koji je kršcavao djecu bi predložio kumu cija su djeca umirala ili kome su se radala samo ženska djeca, da promijeni kuma, racunajuci da bi to možda doprinijelo da se stanje promijeni i poboljša. Ovaj bi to ponekad poslušao ali ne i uvijek. Iako bi se desilo da se promijeni kum, stari kumovi bi i dalje bili dobri prijatelji i oslovljavali bi se kumovima. Pored ovih slucajeva promjene kuma, dešavalo se da se unutar porodice dogovore da novorodence krsti neko od clanova porodice vjencanog ili krštenog kuma. Evo jednog, nama poznatog, primjera za to. Jedan covjek u Pljevljima je vjencao i krstio osmoro djece jednom uglednom domacinu. Medutim, ovome su umirala muška djeca (troje mu je umrlo) i kada se rodilo sljedece, osmo po redu, muško dijete, stara kuma je rekla svome mužu da joj dozvoli da ona krsti ovo osmo dijete. Ovaj se složio pod uslovom da se i kumovi-roditelji djeteta slože. Ovi su se složili i ona je krstila to dijete i dala mu ime Vasilije. Vasilije je i danas živ, a iza njega se rodilo još jedno muško dijete i ono je i danas živo. To dijete je bilo deveto po redu.

I kod vjencanja i kod krštenja, kumovski poklon kumovima ili kumcetu je uvijek najbolji i najcešce se davao u zlatnicima, u zlatnom nakitu ili u novcu. I uzvratni pokloni su, takodje, bili nesto bolji od ostalih. Kumu bi se davala najljepša košulja, carape, maramica i sl. Za trpezom, kumovsko mjesto je uvijek bilo na celu trpeze. Koliko se pazilo na kumstvo govori cinjenica da su u stari vakat, a nerijetko i danas, žene palile svijece, bilo u crkvi bilo na groblju, za dušu svojih najmilijih, medu kojima uvijek i kumu i kumi, naravno ukoliko nijesu bili medu živima.

U slucajevima kada je kum bio sprijecen da dode na krštenje, njega je mogao, uz saglasnost kumova-roditelja djeteta zamijeniti neko iz porodice kuma. Tu zamjenu je cinio neko od muških clanova domacinstva.

U slucajevima kada su nekome umirala djeca, postojalo je vjerovanje da ce to prestati ako dijete krsti kum namjernik, kum od nevolje, kum od nužde. Takvo krštenje se obavljalo tako što bi porodilja sa djetetom u kolijevci, rano ujutro otišla na neku raskrsnicu puteva i tu bi ostavila kolijevku sa djetetom, a ona bi se u neposrednoj blizini sakrila. Kada bi naišao prvi putnik namjernik, ona bi istrcala i rekla:"Primi kume Boga i Sv.Jovana". Ponudeni bi skoro uvijek primio dijete i žena bi ga povela u kucu ili crkvu radi krštenja, ili bi ovaj na istom mjestu dao ime novorodencetu, ili nadimak. Ima slucajeva da su ovakva kumstva bivala za primjer drugim kumstvima. Postojali su i drugi razlozi za pozivanje kuma od nevolje. To se dešavalo u ono vrijeme kada je bilo dosta krvne zavade, pa, da bi se krv oprostila, davalo se kumstvo. Ovakva kumstva su bila dosta cvrsta i nijesu se mogla pogaziti ni sa koje strane. Takode, ako bi se neko našao u neprilici, bilo materijalnoj ili druge prirode, tražio bi od nekoga pomoci i taj koji bi mu izašao u susret i pomogao, bio bi od nevolje kum, jer onaj ko je u nevolji obracao bi mu se rijecima:"Pomozi od nevolje kume". I ova kumstva su bila za poštovanje i neraskidiva.

Cesti su bili slucajevi da, kada dijete navrši godinu dana, roditelji pozovu nekoga, obicno krštenog kuma, da dijete ošiša. Ovaj kum otkida tri mala pramena djetetove kose, sa tri mjesta, a ostali dio kose može majka da ošiša. Ova se tri pramena cuvaju u kuci kao neka amajlija djeteta. Šišano kumstvo nije onako jako kao vjencano ili kršteno kumstvo, pa cak ni kao kumstvo od nevolje. Ovaj nacin kumstva se najcešce praktikuje kod Muslimana, a nije rijetkost i kumstvo od nevolje, i to iz istih razloga kao i kod naroda hrišcanske vjeroispovijesti. Medutim, kod katolika u Boki Kotorskoj nije poznato postojanje šišanog kumstva.

Koliko su kumstva cijenjena i koliko im se pridavala pažnja govori cinjenica da je kumstvima posvecen veci prostor u Kanonu Leke Dukadinija. Zbog izuzetne interesantnosti navešcemo neke odredbe iz ovog Kanona.

U sto cetvrtom clanu se navodi da kod albanskih brdana postoje tri vrste kumstva i to: kumstvo pri vjencanju, kumstvo pri krštenju i kumstvo pri podrezivanju kose, a u clanu sto petom, sto šestom i sto sedmom se navodi da ova kumstva zabranjuju srodavanje s koljena na koljeno i to ne samo izmedu ukucana kumova vec izmedu dva bratstva.

Posebna pažnja se posvecuje kumstvu pri podrezivanju kose, pa cemo preuzeti citav sto osmi clan:

"Kum je onaj ko podrezuje kosu.

Kuma je majka djecaka ili djevojcice kojima se podrezuje kosa.

Kumce ili kumica je djecak ili djevojcica kojima se podrezuje kosa.

Kum i kuma su kao brat i sestra i ne izdvajaju se od ostalih ukucana.

Ako djecak i djevojcica napune godinu, ne podrezuje im se kosa.

Ako dijete umre prije podrezivanja kose, nece se sahraniti; pozvat ce se odredeni kum; ako je kum daleko, neko drugi ce mu podrezati kosu, koji nece biti iz bratstva i plemena djeteta.

Djecaku podrezuje kosu muskarac a djevojcici žena.

Roditelji djecaka ili djevojcice, kojima se podrezuje kosa, pripremit ce što god mogu bolju hranu da bi postovali kuma.

Kum ce doci s jednim od svojih prijatelja.

Pozivaju se tri-cetiri druga da sudjeluju u veselju kuce.

Cim kum sjedne na stolicu, jedan djecak iz plemena stavlja kumu u narucje kumce ili kumicu.

Kum ce podrezati kosu ovim redom:

jedan pramen na celu;

na sljepocnicama po jedan pramen;

iza glave jedan pramen.

Cim se podreže kosa, kum tri puta skarama dodiruje celo kumceta ili kumice govoreci:"U zdravlje i za dug život"! Ljubi kumce ili kumicu i skida ga s narucja i daje ga njegovoj majci - kumi, koja uzima i zdjelicu sa srebrnom asprom.

Kum daje kumi 50 - 150 groša, a ne više.

Pramenove kose uzima majka i cuva ih u skrinji.

Kuma ce dati kumu: curdiju (gunj), gace i džamadan, a ukucanima kumove kuce - koliko god da ih je - odnijet ce nekome rucak, nekome stvari ili dokoljenice.

Prije nego što se djetetu odreže kosa, škare mu ne dodiruju glavu; ako mu je mnogo porasla kosa, sazeci ce mu se lucom od bora.

Cim se djetetu podreže kosa, te noci kum spava u kuci kumceta ili kumice; Sjutradan ustaje i vodi sa sobom kuma i kumce svojoj kuci, gdje ostaju tri ili pet dana, po kanonu.

Ni smrt ni svadba, a ni praznici se ne mole bez kuma i kume, bez kumceta i kumice."

Vrijedno je navesti još jedan obicaj u vezi sa krštenjem djece. Naime kod Malisora katolika je obicaj da kada dijete nauci prve molitve, a to je životno doba od 7 do 15 godina, dolazi biskup u crkvu i u prisustvu kumova vrši masovno krštenje djece u citavom plemenu. Ovaj ritual se zove Krizma. Taj dan je opšte slavlje u citavom plemenu.

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved