Header Graphic
Crna Gora u tekstu i slici > Crnogorski obicaji - rodjenja


ROÐENJE U CRNOJ GORI         

Život žene u Crnoj Gori u danima trudnoce, po svakodnevnim obavezama, nije se razlikovao od obicnih dana. Vrlo cesto bi se žena porodila na njivi, kopajuci ili žanjuci žito, negdje na putu ili pak u šumi kada bi išla po drva. U svim ovim i drugim slucajevima, ukoliko se pored porodilje ne bi našal neka druga žena ova bi se porodila sama, i jednostavno, sa djetetom u pregaci ili raši (suknji) došla kuci. Inace, obicaj je u Crnoj Gori da ženu u kuci porada svekrva, jetrva, zaova ili neka žena koja je vicna tome poslu. Cim se dijete rodi, porodilji daju dosta tecnosti (toploga mlijeka, grušavine, ako je tada ima, tople supe), zatim, skuva se gotova-cicvara, naravno, ovo sve tamo gdje toga ima. Dijete prvi put najcešce zadoji ona zena koja u kuci doji svoje dijete, a nije bio rijedak slucaj da to ucini neka druga žena iz komšiluka. Pri tome se nije gledalo da li je ona hrišcanka ili muslimanka. Bilo je najbitnije da je dojilja zdrava žena. U Crnoj Gori nije bio obicaj da porodilja leži u kuci i da ne radi ništa za duže vrijeme. Andrija Jovicevic je u knjizi "Zeta i Lješkopolje" naveo:"Treceg dana iza porodaja mora ustati (misli na porodilju, primjedba V.S.). Koja žena ne donese cetvrtog dana kacu vode sa ubla, tu nema prave žene".

Onog momenta kada se žena porodi, odmah nakon porodjaja, neko od prisutnih obavještava njenog muža da je dobio sina ili kcer. U najvecem broju slucajeva, sa malim izuzecima, otac djeteta, djed ili stric, a kod muslimana djever porodilje, izade iz kuce i puca iz vatrenog oružja ako se rodilo muško dijete, a u slucaju rodenja ženskog djeteta, pucanje izostaje. Koliko se pridavala važnost rocenju muške djece govori ovaj primjer. Jedan starac koji je živio 104 godine (umro je 1950.godine) kada bi cuo da mu je neka od snaha rodila žensko dijete imao je obicaj da kaže:"E,kami ti ka ti je"! a kada se rodi muško dijete:"blagoš mi u dom"! Tada je išao u kafanu da cašcava, bez obzira koje je to dijete po redu. Vrijedno je pažnje navesti jednu anegdotu koju smo culi u Nikšicu:"Za vrijeme turske vladavine, jednom Crnogorcu u Nikšicu pridao se sin. Po obicaju izašao je ispred kuce i opalio jedan metak. Njegov komšija Turcin, pitao ga je - Što je jutros Crnogorce? Ovaj mu je odgovorio - Pridao mi se sin! -Neka ti je živ i zdrav! A koje ti je to dijete po redu? - pitao je Turcin. - Jedanaesto - odgovorio je Crnogorac. - Ali ce ti biti nesrecan u životu - rekao je Turcin. - Zašto mi to veilš, aga? - pitao je CRNOGORAC. - Ako se bude mrlo po redu - odgovorio mu je Turcin.

Kada se rodi muško dijete svi se u kuci raduju, a kada se ono rodi poslije više ženske djece, onda se domaca radost i veselje prenese na citavo bratstvo ili selo. Svi dolaze na cestitku i govore:" Živ nam bio, srecan i dugovjecan. Bolji bio od oca ko konj od magarca!" Uglavnom svi iz sela, pa i šire, dodu na cestitku i svi se vesele prinovi. Kada prilaze kuci, muškarci pucaju iz vatrenog oružja. U Zeti je nekada bio obicaj da u kucu prvo ulaze muškarci pa za njima žene. U kuci nema ni porodilje, ni djeteta, niti oca djeteta. Kažu to je sramota. Goste docekuju ostali ukucani". [ Ovdje treba reci zašto se pucalo kada se rodi muško dijete. Po praznovjerju na ovaj nacin su se plašili zli dusi koji su eventualno mogli napasti novorodence i porodilju].

Za odnos oca prema muškom porodu ne može se reci da je diskriminatorski u odnosu prema ženskom, kako to neki žele da prikažu. Naprotiv, Crnogorci su privrženi svojoj porodici, a posebno svojoj djeci. Medutim, više se raduju rodenju muškog djeteta. Prije svega zbog želje da se nastavi loza - da se kuca ne istraži. Drugo nekada je trebalo više muške radne snage, više branilaca (više pušaka), jer je od brojnosti muških glava zavisila i jacina porodice, bratstva i plemena. Iste razloge za priželjkivanje muškog poroda, kod oceva, imamo i danas. Na suprot ovome, majke gledaju da im je dijete zdravo (da je rodeno s nacinom), mada i one priželjkuju da imaju prve muške pa ženske potomke.

Nakon rodenja djeteta, roditelji, ili djed i baba, ili neko ko je posebno cijenjen u kuci, a ponekad i kum, odaberu ime djetetu. U slucaju kada roditeljima umiru mala djeca, tada porodilja sa kolijevkom stane na nekoj raskrsnici puteva i prvi koji naide kaže mu:"Kumim te Bogom, daruj ime ili nadeni ime ovom mom sinu". Ovaj, najcešce, znajuci za ovaj obicaj kaže:"Neka se zove….(kaže neko ime) i neka je živ, zdrav i dugovjecan". Ovo se zove kumstvo od nevolje ili kumstvo od nužde. Kod muslimana je, najcešce, obicaj da roditelji odaberu ime djetetu i zatim pozovu nekoga ko je vjerski obrazovan da uz molitvu ozvanici ime djetetu. Ovo se cini što nekrštenom djetetu, u slucaju smrti, duša ne bi otišla u raj. Tog dana je posebna svecanost u toj kuci.

Kod svih žitelja Crne Gore nastoji se da se djetetu da ime što prije, a najcešce u roku od 2 do 3 dana po rodenju. Ponekad se to uradi i prije rodenja djeteta. Takode, nastojalo se da se dijete što prije krsti. Istina, kod nekih se sa tim odugovlaci i do godinu dana (Katunska nahija, Lješanska nahija, Lješkopolje). U Bijeloj - Boka Kotorska, krštenje se obavlja u crkvi ili kuci roditelja uz prisustvo krštenog kuma, kumovi se preko djeteta poljube i govore - "Sada postadosmo pravi kumovi, dijete nam je svjedok". Poslije krštenja, u kuci domacina se pravi porodicna svecanost, na kojoj, obavezno, pocasno mjesto ima kum. Pored kuma tu su i druge zvanice i svakako, sveštenik koji je krstio dijete. Kum uvijek daruje svoje kumce zlatnikom ili novcem, a porodilja kumu uzvraca poklon. Najcešce se kum daruje lijepom košuljom, carapama, peškirom i sl. Ostali koji dolaze na cestitku rodenja, na babine (babinje, povojnicu), daruju novorodence, i to muškarci novcem, a žene takode novcem ili nekim odjevnim predmetom za novorodence. Porodiljina majka je obavezna, kod vecine u Crnoj Gori, da donese ili pošalje svu opremu za prvo novorodence. Na babine, odnosno na cestitku rodenja djeteta, uvijek se ide prije podne. U Bijeloj - Boka Kotorska - ide se u toku cijelog dana, sve "dok je sunca". Ovo se tumaci da je to radi napretka djeteta. Kod muslimana je bila sramota da porodiljina majka ide na babine. Ona je svoje darove slala po drugome. Kod malisorskih katolika je obicaj da se porodilja sa djetetom šalje u rod poslije nedjelju dana od porodaja i u rodu ostaje najmanje tri nedjelje. Cestitke primaju obije kuce. Inace, na babine se kod vecine naroda u Crnoj Gori išlo do 40 dana od rodenja djeteta, a kod nekih i do godinu dana.

Danas su svi ovi obicaji u vezi sa radanjem djeteta u mnogome izmijenjeni. Citajuci knjigu Jovana Vukmanovica "Paštrovici, antropogeografska ispitivanja" (Cetinje, 1960.g.), zapazili smo da je dat dosta detaljan opis rodenja u Paštrovicima do pocetka XX vijeka pa smo zbog toga preuzeli tekst u cjelini.

Rodenje - Do pocetka XX vijeka nije se ukazivala neka osobita pažnja nosecoj ženi. Bilo je, štaviše, slucajeva da se porodi u planini ili na njivi prilikom rada. Medutim, danas su svi ukucani prema njoj obazrivi i ne dozvoljavaju joj da obavlja nijedan teži posao u kuci ili van nje. Postoji vjerovanje da djetinja žena ne valja da preskace ralo niti konopac. Prilikom porodaja se kod porodilje, osobito ako je prvakinja, prvi put rada, nade neka starija, iskusnija žena, koja pazi na nju i dijete. Cim se dijete povrgne, rodi, poškrope ga bogojavljenskom vodom, okupaju vinom i po mogucstvu premazu uljem koje je doneseno iz ma kojega manastira u kome pociva svetac. Dijete zadoji žena koja ima sina, da bi porodilja ubuduce radala muški porod, pa ga onda povije u kolijevci. Porodilja leži u postelji nekoliko dana. Istoga dana kad se prida dijete dolazi sveštenik da zakrsti vodicu i izvrši prekadu, pošto se smatra da je kuca necista. Roditelji se raduju mnogo više muškom nego ženskom djetetu, ali ipak danas nema nekog vidnog veselja kad se rodi sin, kao što se to uobicavalo u predašnje doba. Do kraja XIX vijeka bio je obicaj da muškarci iz susjedstva, bratstva i od svojte cim bi culi da se rodio sin, dolaze na cestitanje, pucaju iz pušaka ispred kuce i darivaju novorodjence novcem, stavljajuci mu poklon na kolijevku. Posjetioci bi napili vinom ili rakijom u zdravlje novorodenog bratstvenika i razišli se kucama.

Oko djeteta danas uglavnom sve stvari priprema porodilja. Jedino joj majka donese nešto kolaca i platna za dijete. Ovo majcino dolaženje i donošenje zove se povojnica. Osim majke, na babine dolaze joj još sestre, rodake, kume i od bližnje svojte, i svaka joj donese po neki sitniji dar. U posjetu se ide najdalje za cetiri dana poslije rodenja. U starije doba majcina povojnica bila je bogata i skupocjena. Majka je bila obavezna da svojoj kceri, kad bi rodila prvo dijete, dode sa sinom ili, ako ga nije imala, djevericicem na povojnicu i da donese kolijevku sa svima potrebnim haljetcima, tri-cetiri fase (kupovni pojasevi), od pet do deset pelena, pecivo, par kokosaka, onoliko pogaca sa utisnutim proskurnjakom koliko je bilo žena u kuci i odiva iz nje, pet-šest litara vina i flašu rakije. Ako majka nije bila živa, mjesto nje na povojnicu je išla strina ili snaha porodiljina i nosila isti dar. Na povojnicu se mnogo gledalo, osobito je o njoj vodila racuna svekrva. Bilo je slucajeva da ona zahtijeva od sinovljeve tašte koliko ce cega donijeti. Prilikom rodenja drugog djeteta djevojacka majka nije bila obavezna donositi kolijevku, vec samo sitnije stvari. Mnoge kuce nijesu imale materijalnih mogucnosti da spreme ovakve povojnice, osobito ako je bilo više udatih kceri. Stoga su se Paštrovici sastali 1909. i riješili da ukinu staru povojnicu, narocito je zabranjeno da majka ubuduce donosi kceri kolijevku.

Kad se rodi dijete u kuci, stavi se neko gvozde u ognjište, obicno potkovica, da ne bi novorodence bolovalo od stomaka. To se isto uradi i kad dijete zaplace. Ako djeca umiru, pri novorodencetu se stavi neka trava ili zub od vuka; kad se dijete razboli stavi se nož pod prag. Iz kuce u kojoj je novorodence ne valja davati oganj izvjesno vrijeme. Porodilja pije obavezno živu, izvorsku vodu, da bi imala više mlijeka. Smatra se da je porodilja necista za cetrdeset dana i da za to vrijeme ne valja da ide u crkvu, mlin i gumno. Po istecenom roku ode pravo u crkvu i time se oslobodi necistoce, a zatim može ici i na sva ostala mjesta.

Krštenje - Roditelji nastoje da što prije krste novorodence, jer ne valja držati nekrst u kuci. Obicno krštenje obavljaju poslije osam, pa do petnaest dana. Jedino ako se dijete rodi bolesno, krste ga odmah. U izvjesnim slucajevima: ako se ocekuje kum, ako odmah zapne post ili usljed materijalnih oskudica, krštenje se može odložiti i na duže vrijeme. U ovim slucajevima dijete stave u "mali krst", da ne bi umrlo prije nego "krst primi", što bi se smatralo za veliki kucni grijeh. Uvijek se kum, koji je ponajcešce vjencani, poziva na kumstvo na osam dana ranije. On obicno dolazi ujutro onoga dana, koji je ponajcešce nedjelja, kad se krstenje obavlja. Za kuma se skoro uvijek poziva muškarac, rijetko kad žena, jedino u slucajevima kad joj muž nije kod kuce, kad su joj sinovi maloljetni ili ih uopste nema, a kumstvo vec odranije postoji izmedu njihovih kuca, pa smatraju da nije lijepo niti srecno ga prekinuti. I u ovakvim slucajevima mnogi ce prije pozvati na kumstvo bližnjega rodaka svoga starog kuma, negoli njegovu ženu. U jednoj istoj kuci mogu kumovati muž i žena dok su oboje u životu. Krštenje se uvijek obavlja prije podne, dok dan raste, da bi i dijete bolje raslo. Dok se god obred krštenja ne obavi, rijetko ce koji kum da icta jede, pije ili puci, vjerujuci da ce zbog toga dijete imati bolje zube. Na krštenju koje se ponajcešce obavlja u crkvi, obicno roditelji daju ime djetetu, uzimajuci ponajcešce imena novorodencetovih predaka".

Opis obicaja vezanih za rodenja djece u Crnoj Gori nijesmo prikazali pojedinacno po mjestima ili oblastima, kako je to uobicajeno, jer smo na osnovu pricanja naših brojnih sagovornika zakljucili da su ovi obicaji gotovo istovjetni ili da postoje neznatne razlike. Tamo gdje ima razlika posebno smo ih naveli. S tim u vezi, logicno je da smo i imena naših sagovornika izostavili, a radi se o istim ljudima koji se pominju u ovoj knjizi

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved