Header Graphic
CRNA GORA NA DLANU > Prica o Danilu Rašovicu iz Kanade


24 Oct 2005

Objavljeno u "Pobjedi", 23. Oktobra 2005. godine

DANILO RAŠOVIC, JEDINI CRNOGORAC KOJI NASTUPA U KANADSKOJ PROFESIONALNOJ FUDBALSKOJ LIGI

____________________________________________________________________________


Održati se 16 godina na platnom spisku kanadske profesionalne fudbalske lige - CFL - je ravno cudu. A kada neko pritom ima 45 godina, a noge i ruke ga služe kao sa dvadeset, onda je to fenomen. Prica za Ginisa, naravno - sportskog. Danilo Rašovic je jedini Crnogorac koji nastupa u pomenutoj ligi. Posjeduje šampionski prsten.
Iako su njegovi poceci obecavali potpuno drugaciju pricu od ove sadašnje, na kolumbijskom Univerzitetu u Vankuveru otkrio je pravu strast, a menadžeri namirisali talent za "ragbi", koju na ovom kontinetnu nazivaju "sportom žestokih momaka".
"Moja prva ljubav je bio hokej, koji sam u najranijem djetinstvu trenirao. Kasnije sam prešao na rvanje i to slobodnim stilom, bio cak i clan olimpijske kanadske reprezentacije. Bio sam prvak provincije Ontarija, ali vec u srednjoj školi sam otkrio fudbal, a kao vrhunski sportista dobio sam stipendiju za Univerzitet " - govori Rašovic.
Studirao je u Vankuveru i diplomirao na smjeru za biologiju i geografiju. Nakon toga, položio je ispite za ucitelja. Put ga je potom odveo u Otavu. Tamo je potpisao prvi profesionalni ugovor.
"Ruki sezona je najteža. Kvalitetnih igraca ima dosta, konkurencija je velika, a svake godine na sjevernoamerickom kontinentu sa Univerziteta dode preko deset hiljada fudbalera. I svaki od njih traži šansu, najmanju mogucnost koja bi mu otvorila vrata uspjehu" - prica Danilo. "Surov je to profesionalizam, jedna povreda i gubiš mjesto, danas si u oblacima, a sjutra na zemlji. Važno je pronaci ravnotežu."
Najsajnije trenutke, nakon što je promijenio boje Otave, Toronta i Kalgarija, doživio je u provinciji Saskacevan. U glavnom gradu Radajna ostao je 11 godina. Igrajuci za "zelene" Raf Rajderse osvojio je šampionsku titulu.
"Sjecam se da smo tada od kluba svi kao nagradu dobili 22.000 dolara i prsten sa 43 brilijanta i dva emeralda (zelene boje) vrijedan 11.000 dolara. Razlog tome je, naravno, bila titula, ali gazde su toliko bile zadovoljne igrom u finalu protiv Hamiltona, da su riješili da odriješe kesu."
Lijepe uspomene vežu ga za kanadsku provinciju. Mada posljednje sportske dane broji u Kalgariju, sa sjetom pominje prostranstvo i ljudsku toplinu koju je na svakom koraku osjecao u Ridzajni.
"Na površini otprilike tri Njemacke i Francuske smještena je provincija Saskacevan. Na tom beskrajnom prostranstvu živi samo milion stanovnika. Najbliži komšija ponekad je udaljen stotnu kilometara" - govori Danilo. " Stadion koji ima 60.000 mjesta uvijek je bio popunjen ljudima razlicitih profila. Tako su naše utakmice pratili farmeri, kojima nije bilo teško i po nekoliko stotina kilometara da putuju i bodre nas".
Danilo kaže da su kanadski fudbaleri jaki momci, ali dobrog srca. Objašnjava kako fudbal nije samo gomilanje jakih ljudi, vec sport koji zahtjeva snagu, brzinu, koncentraciju i taktiku.
"Suština je postici pogodak, osvojiti svih šest, odnosno sedam poena. U tri napada preci deset jardi, zaštiti igrace, stvoriti prostor, a pritom ostati nepovrijeden".
Iako je ovo njegova posljednja igracka sezona (ukupno sedamnaesta), Danilo ne pomišlja da "izade" iz sporta. Clan je "postfudbalske asocijacije", koja okuplja "penzionisane" sportiste, koji se bave fudbalom i svakodnevno se srijecu i razgovaraju na ovu temu.
"Život sam posvetio sportu, tako da cu, s obzirom da sam završio za predavaca, pokušati da svoje znanje prenesem na buduce fudbalere. Ostacu da radim u nekoj školi i naravno, s obzirom da cu imati više vremena, na proljece planiram put za Crnu Goru. Mojim prijateljima u Kanadi govorim o mojoj zemlji. Zaljubljen sam u nju."

Ana Markovic

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved