Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > Skup Crnogorskih iseljenika u Njujorku 12. Novembra 2005.g.


18 Nov 2005



s lijeva: Ing. Jovo Šuškavcevic, Dr. Milan Vukcevic, Branko Lukovac 
( Pokret za Nezavisnu Crnu Goru) i Branko Aleskic ( Toronto, Kanada)

s slijeva: Prof. Andija Dapcevic (Toronto, Kanada), Drago Rašovic, Dragan 
Kujovic ( potpredsjednik Skupstine RCG), Branko Lukovac, Vojo Rašovic 
(Toronto, Kanada), prof. Nebojša Vucinic

Kanadski Crnogorci na skupu u Njujorku 12. Novembra 2005.g.

Pocetak skupa i intoniranje državne himne "Oj, svijetla majska zoro"

____________________________________________________________________________


Reportaža Veska Karadžica


 
Slike i video sa ovog velicanstvenog skupa mozete pogledati na sajt naseg drustva: http://www.montenegrin.org/Montenegrin/frameset1.html    

Crnogorski iseljenici Amerike i Kanade jedinstveno za suverenu Crnu Goru

17.novembra 2005.g.

U Njujorku u organizaciji crnogorske dijaspore iz Amerike odrzao se najmasovniji skup koji je ikada odrzan na sjeverno-americkom tlu. Skup je odrzan povodom prezentacije Pokreta za nezavisnu i evropsku Crnu Goru i na njemu je prisustvovalo oko 600 iseljenika. Lideri Pokreta su predstavili svoj politicki program i uputili poziv onim iseljenicima koji imaju prijavljeno mjesto boravka u Crnoj Gori da dodju da glasaju na referendumu o crnogorskoj buducnosti na proljece 2006.g.

Predstavnici svih etnickih zajednica i konfesija iz Crne Gore te noci disali su kao jedan. Uz zvuke nase nacionalne himne "Oj svijetla majska zoro" sve prisutne nacije i Crnogorci i Muslimani Bosnjaci i Srbi i Albanci su stajali mirno dok se crnogorska zastava vijorila odajuci postovanje prema crnogorskoj drzavi i njenim simbolima. U tom trenutku sve nacionalne i politicke razlike koje postoje medju nasim iseljenicima kao da su nestale. Jedinstvo i odlucnost medju crnogorskim iseljenicima da do kraja podrze projekat nezavisnosti kao i taj osjecaj pripadnosti multinacionalnom i multireligijskom drustvu izbrisao je sve vjestacke barijere medju njima. Te barijere nacionalnog i religijskog karaktera koje su bivsi vladari na tom tlu napravili.

Druzenje, veselje i pjevanje starih crnogorskih i bosnjackih pjesama ganuli su duse mnogih na tom skupu. Jer zivjeci na tlu Amerike i Kanade mnogi nasi zemljaci su shvatili da je to sto se dogadjalo (i dogadja se) na tlu bivse Jugoslavije ukljucujuci i Crnu Goru, ta medjunacionalna mrznja, netrpeljivost i predrasude predstavljaju velike besmislice i manipulacije proizvedene od onih politickih i religijskih lidera koji hoce da profitiraju na tudjoj nesreci. Amerika i Kanada su ih naucile kako se zivi u toleranciji, kako se respektuje neko ko je razlicit, neko ko se nacionalno drugacije izjasnjava, neko ko se drugacije moli bogu. I imajuci takav osjecaj nasi iseljenici su nepogresivo mogli osjetiti iz nadahnutih i iskrenih govora clanova Pokreta za nezavisnost da se na djelu stvara jedna nova Crna Gora, drzava savjesti, drzava odgovornosti, drzava pravde, drzava koja ce imati mjesta za sve ljude bez obzira na bilo kakvu pripadnost. I mi iseljenici smo tu da pomognemo, da podrzimo i ohrabrimo nase sunarodnike u Crnoj Gori i da se pridruzimo takvom humanom projektu koji je baziran da gradi nezavisnu i medjunarodno priznatu drzavu koja ce da pociva na humanoj ideji, ideji boljeg i pravednijeg drustva, drustva u kojem ce se svi osjecati ponosno i dostojanstveno.
Taj duh, taj pozitivni duh i optimizam mogao se procitati na licu svakog prisutnog. Kako je bilo lijepo vidjeti kada su crnogorsku drzavnu zastavu zajedno drzali pripadnici sve tri konfesije, i pravoslavci i muslimani i katolici. I u tom trenutku svi su bili jedno. Svi su bili tu za istim ciljem noseci u sebi tu istu humanu ideju, ideju pravde, jednakosti i boljeg zivota za njih i njihove rodjake i prijatelje u Crnoj Gori.

U jednom razgovoru neko iz naseg drustva je rekao: "I have a dream" cuvenu recenicu koju je izrekao Martin Luter King, borac za crnacka prava u Americi. Moglo bi se reci da smo svi mi prisutni na skupu imali tu noc takodje svoj "dream". Takav "dream" da Crna Gora i njihovi rodjaci i prijatelji u njoj jednoga dana pocnu da zive dostojanstveno i u fizickoj i u materijalnoj sigurnosti ne bojeci se da ce ih u buducnosti neka vlast, institucija, pojedine ekstremisticke grupe ili pojedinci diskriminisati, zatvarati i ubijati na nacionalnoj i vjerskoj osnovi sto se i dogadjalo na tom tlu u prosloj deceniji. I ne bojeci se da im neke firme nece isplatiti ono sto su sa mukom zaradili. I ne bojeci se da ce biti maltretirani i napadani od strane svojih sunarodnika samo zato sto se izjasnjavaju kao pripadnici nacije za koju neki misle da su "kopilad" i "komunisticka izmisljotina". Takav "dream" da ce Crna Gora biti drzava za sve svoje gradjane, koja nece imati nacionalne manjine nego samo gradjane Crne Gore jednake pred zakonom. I da ce se izgradjivati samo takva Crna Gora u kojoj ce crnogorski gradjani participirati u vlasti, u drzavnim institucijama i privatnim kompanijama sasvim ravnopravno bez obzira na etnicku, religijsku, partijsku ili bilo kakvu pripadnost, a na bazi sposobnosti, znanja i kvalifikacija.

Da su ovakav duh i ideja vladali u Crnoj Gori prije 15 godina, u vrijeme kada se odlucivalo o crnogorskoj buducnosti, ne bi sada imali velike probleme koje su tamo prisutni. Ne bi imali opoziciju koja kao u svim normalnim drzavama umjesto da oponira vlasti ona oponira i negira svoju drzavu i svoju naciju sto ide direktno protiv interesa svih u Crnoj Gori. I ne bi imali tako nizak zivotni standard zbog presporog ekonomskog razvoja kao sto ne bi imali jos uvijek nacisticke, ekstremne i asimilatorske snage koje se bore za Crnu Goru kao jednonacionalnu drzavu sa jednom dominantnom crkvom i jednim vjerskim vodjom, a gdje bi sve ostale konfesije i nacije bile diskriminisane i ponizene. I zato je ovaj skup probudio u nama prisutnima ogromnu nadu i vjeru. Za nas na skupu koncept Crne Gore kao samostalne drzave nije bio izbor izmedju dvije razlicite politicke opcije, nego je to bio izbor izmedju dva dijametralno suprotna drustvena koncepta, dijametralno suprotnih pogleda na svijet, dijametralno suprotnih ideja o buducnosti Crne Gore.

Kao sto je istorija mnogo puta do sada dokazala, na referendumu na proljece iduce godine po svemu sudeci pobijedice onaj koncept koji je humaniji, pravedniji i bolji, onaj koncept koji ce omoguciti svim svojim gradjanima da imaju jednake sanse bez obzira kojoj vjerskoj ili nacionalnoj zajednici pripadali.

 
Slike i video sa ovog velicanstvenog skupa mozete pogledati na sajt naseg drustva: http://www.montenegrin.org/Montenegrin/frameset1.html          
 

Vesko Karadzic
Direktor za odnose sa javnoscu
Crnogorsko drustvo Britanske Kolumbije
Richmond, BC, Canada
Tel: 1-604-303-9804

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved