Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > Ožalošcena crnogorska opozicija


12 Mar 2006

Preslišavajuci usmenu memoriju, vratih se tamo nedje u devedeset i koju i dodjoh do
jedne poslanicke debate u Skupštini Republike Srbije, i sjetih se kad je narodnji
poslanik Jovan Raškovic rekao da "jedino još nije cuo da su i pederi protiv Srba"".
Naravno da je izazvao veliku polemiku medju poslanicima, a i novinskim komentatorima.

Petnaest godina poslije toga, tj. baš u ovo sadašnje doba,  Marta mjeseca 2006. godine
procitah i izjavu Ministra spoljnih poslova Vuka Draškovica koji izusti:" ako Srbija izruci
Mladica Hagu, referendum ce u Crnoj Gori propasti". Odje je zajednicki imenilac da su
oba cudaka, i Draškovic i Raškovic, srpski književnici i da oba u svojim imenima imaju
neceg zivotinjskog ( Vuk i ovan). Njih dvojica razdaja jedino slovo ( slovo D) i razlika u
razmišljanju ili bolje reci u mudrolijama ova dva velika srpske književnosti i srpske politike.

Ja, licno, cestitam Ministru na ovakvoj izjavi, jer ne može biti orginalnija, niti bi madjionicar
mogao naci pogodniiju figuru za ministarsko mjesto kao sto je Vuk:" Kakva državna zajednica
takav i Ministar". Gospodin Vuk, cak, dade i prednost jednom od najvecih živih zlocinaca
svijeta Mladicu, u odnosu na istorijsko rješavanje buducnosti Crnogorskog naroda i
njegovog državotvornog ustrojstva. Kamo srece da svi srpski idioti pocnu da daju takve i
slicne izjave, bar bi crnogogoski patrioti tim više sagledali sa kime imaju posla. Neko rece
da su Srbijanci pripremili jaram. Ako Terazijska telad nijesu dovoljno porasla, onda ce Šaco,
Pedja, Medo, Bojo i njima slicni sami otici pod taj jaram.

Da je profesor Raškovic danas živ vjerovatno bi primijetio da ce protiv crnogorske
nezavisnosti dati glas baš oni za koje svojevremeno nije cuo da su protiv Srba. A ako im
dodamo one neobrazovane i polupismene, izdajnike i lakomišljenike i intereždžije, i ako
takvih ima dosta, onda nikome ne trebaju ni oni ni država.

Ko bi mogao objasniti, kako se danas osjecaju clanovi S.N.Partije, kad su neki dan gledali
kako im vodja Predrag Bulatovic - crveni kad ne zna da kaže ni ko je, ni od koga je. Da
su upitani Šoco ili Bojo, pa cak i Popovic i Medojebic, oni se sigurno ne bi crvenili, nego bi
kazali da su Srbi, ali bi zato crvenio Srpski narod. Teško Srbima sa takvim posrbicama.

Teško Crnogorskom narodu, a i svakom drugom koji bi imao takvu opoziciju koja
uzme štap i prosjecku torbu i isprosi dvadest procenata glasova u samom startu i to od
Solane, koji uživa kad ih gleda kako cuce oko njega. Gospodin Solana dobra zna ko ste i
kakvi ste i zato vam je to i dao da glodjete i zabavljate se,  jer vidi da ste time unaprijed
priznali poraz. On vas je toliko ponizio da vam svako može reci "sram vas bilo". Da se bar
jedan našao da ne pristaje na to poniženje, nego hoce ravnopravno glasanje, pa ko pobijedi?
Ne bi toga majcina junaka, nego se lideri poklaše kao kerovi ko ce prvi Briselu reci da pristaju
na 50 + 5. Nijeste mogli ni sacekati odluku Brisela, nego ste pohitali  da što prije ugrabite taj
sirotinjski zalogaj.

Baš ovog momenta, dok pišem ove redove, javiše vijest da je najveci Balkanski mesar
presvisnuo, samo ne znadoše ili ga je srce otkazalo ili je crko od tuge. Za sada se zna da
je njegova smrt danas donijela najvecu žalost koja je mogla zadesiti "nebeski narod".
Matematicki izracunato, to je najveca žalost u pošljednjih 616 godina, 8 mjeseci i 13 dana.
Žale ga svi Srbi zato što je sve pokušao da uradi za njih i sve izgubio kao i pokojni sveti
Lazar.

Amfi ce potrošiti hiljade tona lojanih svijeca i tamjana i sad mu se ukazala prilika da ispuni
prognozu gospodje Bajkovic i proglasi ga za sveca - " Sveti Slobodan Haški". Jedina dobrota
je što je nacera crnogorsku opoziciju u plac, a Kosticu i Bulatovicu obuce crne košulje do
kraja njihovog života.

Uplakana i ožalošcena Crnogorska Opozicijo, ne mogu vam izjaviti saucešce, ali vas mogu
opomenuti da ne prolijete sve suze sada, nego ostavite nešto i za 21. Maj.

Jedan moj dugogodišnji poslovni prijatelj i dobar drug, Srbin iz Cacka, dosta puta mi je pricao
da i on i svi Srbi, ne da mrze, nego preziru sve one Crnogorce koji kazuju da su Srbi, jer znaju
da to rade iz koristoljublja i ne znaju da su izdajnici svog naroda, a podržavaju ih i koriste kao
obicnu marvu iz cisto politickih razloga, uvlaceci ih u ostvarenje velikosrpskog projekta. Stotine
puta me uvjerio da je to istina. Ja to gledam svaki dan.

Mesareva smrt promijeni mi naslova ovog teksta, trebao sam da pišem o " velikanima srpske
politike".


Toronto 11. Mart. 2006.

Branko Aleksic

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved