Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > Pismo našeg umjetnika sa Cetinja


3 Apr 2006




„Neumrli dobrovoljci“ 1991,

crtež tušem, Radoslav Miloševic-Atos



 

’Spoznaj samoga sebe’ kaže naslov na ulazu u Delfsko prorocište – najlakše je druge spoznavati i saznavati. Nego, de bi mi bili Crnogorci da zavještanja mnoga i djela divovska naših predaka ne opominju. Burna istorija protkana je vjecitom željom za slobodom koja je ostala dominantna kroz njenu cijelu istoriju. Uspjeli su stoljecima da ocuvaju oazu slobode upravo što su se okupljali i u volji i nevolji za tili cas. Nijesu se Crnogorci samo okupljali oko Vucjeg Dola, Lazina, Taraboša, Mojkovca i drugih teških bitaka.

Kobne 1915. godine, kad su slovenski narodi preživljavali tragicnu epopeju, mnogi Jugosloveni, narocito Crnogorci na radu u Svjevernoj Americi i Kanadi, vracali su se u domovinu da se bore za njen spas i oslobodenje.

 

Kod Medove, dogodi se nesvakidašnji tragicni dogadaj, rijetko zabilježen u istororiji ljudskog roda. Uoci Badnjeg dana, dvadeset treceg decembra (po starom kalendaru), u mraku i bez svjetlosti zbog obezbjedenja od neprijateljskih podmornica, italijanski parobrod „Brindizi“ pun rodoljuba, Crnogoraca, Srbijanaca, Bokelja, Licana, Hrvata, Hercegovaca, Bosanaca i Slovenaca, Amerikanaca cak i jednog Rusa,  plovio je  ka zavicaju. „Unutra, u ladi, pet stotina, skoro, mladih i bujnih života treptalo je od radosti što dolaze svom cilju i što ce mnogi od njih ubrzo videti brda svoje domovine. Blizina zavicaja potsjecala ih je još življe na oca i majku, brata i sestru, ili ženu i djecu koji su ih željno ocekivali na domu i zbog kojih su se otisli u prostrani svijet. Ali svima je glavna misao bila, koja ih je sve vodila, da se što prije nadu onamo de ginu Crnogorci.“ Ipak, ne bi im sudeno da pomognu svoju bracu u domovini – Crnoj Gori, vec skoro svi potonuše u dubine Jadrana. Jaka potmula detonacija eksplozije raznijece i brod i tijela ali ne snove i duše njihove. Od 480 doborovoljaca, podavilo se njih 328. Medu preživjelima je bio i Rus Nikola iz Sibira koji je bio barjaktar i koji je uspio da podnese raport i isprica pricu licno Kralju Nikoli I. Kralj je sa svojih prsi skinuo medalju i prikacio je Rusu Nikoli!  Njihovu ce plemenitu i herojsku žrtvu pamtiti generacije i generacije i ne samo Crnogoraca. „Na nebu im duše carovale, ka im ime na zemlji caruje“ (Njegoš).

 

U istoriji Prvog svjetskog rata bilo je užasnih poraza i pustoši skoro poput biblijskog potopa, jer cijela planeta bijaše u plamenu i krvi. Centralne sile su samo cekale Principov ili neki drugi pucanj da krenu na Istok. Milioni ratnika i vojnika razlicitih vjera i nacija uništavali su jedni druge svim mogucim oružjem s mora i iz mora, sa kopna i iz vazduha pretvarajuc sve u prah i dim. U svemu tome haosu našla se i Crna Gora. Iako iscrpljena i gladna, svojih cetrdeset hiljada prekaljenih vojnika, bez hrane i džebane stala je u zaštitu bratske slovenske države Srbije i srpske vojske boreci se na frontovima jednovremeno od Višegrada, Foce, Goražda i Albanije. Pao je na kraju i sam Lovcen, crnogorska sveta planina, pred mocnom austrougarskom artiljerijom nakon cega je nastala opšta demoralizacija i panika na svim frontovima.

 

Crna Gora je izgubila više od pola svoje vojske, izmcrvarena i gladna, bila je na ivici opstanka ili postojanja.  I gle obrta kakvih skoro ni u bajkama nema. Velje zapadne sile pobjednice sa bratskom Srbijom, strpaše 1918 nezavisnu državu Crnu Goru, svoju saveznicu, u tamnicu. I trajaše tama a zvahu je svjetlost i skoro se na nju navikoše mnogi. Zašto su se zapadne sile i Srbija okomile na malu Crnu Goru konacno se može videti iz dokumenta PAUL POPOVICH, “LE ROLE DU CAPITAL FRANCAIS DANS LA TENTATIVE DE SUPPRESSION DE L’ETAT MONTENEGRIN,” Budapest,1922.

 

I de smo sad? Postavlja se pitanje. Ja velim, nide bez Crne Gore i njene države, ne zbog sadašnjih voda i kolovoda, vec zbog pokoljenja koja dolaze i koja se nece morati svadati izmedu  Srpstva i Crnogorstva, vec brinuti o ekonomiji, jer treba stvarati modernu državu te povoljno ucece okruženje u kome ce se sužiti dveri za nezaslužene i islužene elite, a otvoriti širom za državu Crnu Goru u kojoj ce um carovati i reci konacno zbogom „nadnicarima“ i „dinosaurusima“.

 

Kako ce tradicija idola i velicina, kraljeva i careva minuti na ovim prostorima? Teško, ako toj raboti mi crnogorski gradani ne pomognemo. Ušima ’širokih slojeva’ napacenog, radnog i neradnog naroda prija samo pobjednik - voda. I svaki bi pojedinac, sam ili zajedno – sve jedno ili u grupi makar i neistomišljenika da je ’viden’ i da je i sâm VOÐA.

 

Smatralo se da je formiranje modernih nacija veliki iskorak u razvoju savremenog demokratskog društva i u njemu socijalizovane i afirmisane licnosti. Na toj ’top listi’ stoljecima zaslužno stajahu Crnogorci i o njihovoj slavi pisahu najveci pjesnici onoga vremena Bajron, Puškin i drugi.

 

Ta je posebnost kod mnogih izazivala osim divljenja, pocesto i osjecaj inferiornosti pa i zavisti. Na žalost zlouptrebljavana je i od samih Crnogoraca. Konacno to i Crnogorci pocinju da razumiju.

 

Ako bi se Crne Gore primjer izdvojio kao neki posebni slucaj, s hiljadugodišnjom tradicijom i autenticnom državnošcu, ne bih rekao ništa novo, niti bih pogriješio, jer ne mora vazda ’manji potok u veci da uvire’ i da ’na uviru svoje ime gubi’. Ono što je novo i protiv cega bi svako intelektualno bice ustalo jeste nepriznavanje državnosti i samobitnosti kao najviše kategorije u organizaciji svakog društva. Crna Gora mora proci kroz katarzu i stvaranje novog oplemenjenog državnog bica na probranim postulacima tradicije svih naroda koji u njoj stanuju.  Društvo u  kome ce dojucerašnje neprijateljstvo biti shvaceno kao prijateljstvo i pravo na slobodoumnost i samobitnost i sebe samog kao covjeka. Kako bi Crna Gora inace mogla vaskrsnuti kao pravednica koja ima pravo na svoj prijesto nepravo uzeti iako to arhaicno zvuci ali, naravno, i na ekonomiju savremenog ’uceceg društva’ makar bila i ’liliputanska’. Zar nije sazrelo vrijeme definisanja prirode crnogorske kulture, njene vizije?

 

Crnogorska kultura se mora najprije definisati u kurikulumu škole. ’Crnogorstvo’ treba naglasiti u kontekstu diverziteta crnogorskih kultura povezujuc prošlost, sadašnjost i buducnost, razvijati ga i unapredivati na multietnickoj osnovi kroz integraciju a ne asimilaciju. Plemenite kulturne tradicije balkanskih naroda treba neprekidno nadogradivati i usavršavati bez osjecaja inferiornosti prema onim evropskim tradicijama od kojih su mnoge vec odavno dio nas. Njihovo osmišljeno ugradivanje poput upgrejda u razlicite kulturne tradicije ovih prostora takode je dugorocan i znacajan pravac aktivnosti u cilju bolje integracije sa ujedinjenom Evropom, Rusijom i Amerikom.

 

Postavlja se pitanje kako nešto razvijati ako ga prethodno nijesmo prepoznali kao, iako uvijek promjenljuvu u prostoru i vremenu kategoriju, prepoznatljive obicaje, postignuca, melos, umjetnost, proizvode, izgled, ideje, nacin života crnogorskog društva i td.

 

Zar je tako teško nauciti kako se voli svoja crnogorska zemlja i ne mrzjeti druge narode i zemlje. Zar u eri kompjutera ne može crnogorsko ili šire balkansko društvo napraviti otklon od vracanja u ’sabljaste’ i ’buzdovanske’ epike prošlosti.

 

Pripadanje crkvi, plemenu, narodu, državi... iskonski je poriv za svako ljudsko bice.

 

Pripadanje jeste božanska matrica ali ne i pre-paid kartica koju možemo baciti i zacas kupiti drugu karticu ili državu, konacno, dobiti novi broj. Naravno, ima i onih sa dva, tri i više brojeva. I to je kreativno i pragmaticno, priznacete. Naš je jedini i dobitni broj MEÐUNARODNO NEZAVISNA DRŽAVA CRNA GORA sa mnogo manjih i vecih brojeva u sebi, velika slika našeg istorijskog pamcenja i postojanja, prva i posljednja tacka NA NAŠEM PUTU...!

 

Literatura:

 

  1. Milovan Ðilas „Legenda o Njegošu“, Štamparija „Kultura“ u Beogradu 29/3/1952

 

  1. Risto J. Dragicevic, 1939, „VASOJEVICI I CETINJE 1863 GODINE“, Štamparije ZETSKE BANOVINE „OBOD“ – CETINJE

 

  1. Lucy Jones, 2003, „Školski kurikulum i kultura Crne Gore“, casopis VASPITANJE I OBRAZOVANJE, br 4, Štamparija „OBOD“ – Cetinje.

 

*Korištena literatura iz privatnih fondova Zorana B. Zekovica


 

Visoki komplimenti Vašem sajtu koji je jedinstven ’brušeni
dijamant’ u istinitoj istoriji sajtova o Crnoj Gori

 

Mr. Radoslav Miloševic-Atos, Vasojevic, sa Cetinja

akademski slikar, profesor engleskog jezika i
magistar konzervacije/restauracije



 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved