Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > Odanost crnogorske dijaspore


9 Jun 2006


 VRIJEDI SVE OVO


 



 

 

Kratko i jasno. Crnogorska dijaspora je svoju odanost domovini zaokružila prije desetak dana, u vrijeme referendumskog izbora. Prema toj slici i rijeci i jednom nevelikom kružnom pokretu olovke po papiru, cini se da su Crnogorci koji žive svuda po svijetu, ali još raspolažu rezidencijalnim pravom na tlu zemlje svog porijekla podigli svoj glas iznad svih ostalih.

O postojanju crnogorskih iseljenika, bar prema registrovanim istorijskim podacima, postoje zapisi još od 1478. godine i prvih iseljavanja na podrucje Dalmacije. Ipak, smatra se da je crnogorska dijaspora oblikovana tek u 20. vijeku, posebno u periodu izmedju dva svjetska rata, kao i i nešto kasnije, u razdoblju od 1948. do 1971. godine, kada je oko 100.000 Crnogoraca napustilo svoju domovinu.
A onda, u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, crnogorska iseljenicka populacija uvecana je i izbjeglickom, ekonomskom i intelektualnom emigracijom. Tek, Crnogorci raseljeni po svijetu, svojom brojnošcu i osjecanjem nacionalne pripadnosti, postali su snaga koja je tražila svoje mjesto i respekt na tlu zemlje svog porijekla. Uostalom, veliki broj crnogorskih iseljenika, u posljednjih tridesetak godina, nije se odrekao svoje adrese u maticnoj zemlji, niti bio škrt prilikom materijalnih ulaganja u svoj rodni kraj. Te veze, do današnjeg dana, uspjele su da prežive mnoga razocarenja koja su zaticala iseljenicku populaciju. Ovo se, u prvom redu i bar za iseljenike, odnosi na dugo odlaganu promociju Crne Gore kao države.
No, i toj prici je došao kraj.
I upravo crnogorski iseljenici, bar njih nešto više od 15.000, bili su potpisnici te price.
Ukratko, došli su ljudi, sa svih strana svijeta.
Sa nešto malo stvari i jedinom idejom zvanom ''na putu ka domovini'', svoje prisustvo ubilježili su Vladislav Vanja Popovic sa Kipra, Tatomir Tale Banicevic iz Beca, Aleksandar Kapisoda, Srdjan Plamenac, Zoran Kalezic, Vojislav Vuksanovic sa sinovima, Ljubo Dabovi? i Savic Babic iz Njemacke, Enes Šabovic iz Holandije.... Iz Hrvatske je 'zapucao' Ljubo Radovic, i to u kompletnom sastavu, u pratnji svoje dvije cerke i supruge, dok je Cedo Djukanovic došao u pratnji 150 Crnogoraca koji žive i rade u Sloveniji, u organizaciji tamošnjih crnogorskih klubova ''Moraca'' iz Kranja, Zavicajnog udruženja Plava i Gusinja ''Izvor'' i Društva crnogorsko – slovenackog prijateljstva.
Suzana Medunjanin i Adriatik Bibezic stigli su iz Londona.
Svoj, ko zna koji po redu, prekookeanski put u pravcu Crne Gore upisali su i Zoran Raicevic i braca Ismet i Hamid Krnic iz Kanade, Suljo Šabovic i Fado Redžovic iz Cikaga, Blažo Sredanovic iz San Franciska, Ivo Djukanovic i Šaban Šabovic iz San Hozea. Iz Njujorka su stigli osnivaci Crnogorskog kulturno - informativnog centra u Njujorku Sreten Djuretic i Ahmet Spahija, kao i Marko Krivokapic, Ivica Ivanovic, Nikola Djurkovic, Džijo i Eldira Lekic...
A susreti sa nekima od njih, proteklih su uz samo nekoliko obicnih rijeci – ''dje si'', ''kako si'' i ''vrijedi sve ovo, vjeruj mi... dugo se to cekalo''.
Doduše, progovorilo se i poneko pošteno, izazivacko - ''e, sad cemo da vidimo koliko stvarno vrijedimo...''.
U svakom slucaju, bilo je mjesta i za malo price i dugo ocekivane susrete.
Bašta hotela ''Crna Gora''.
U društvu Milana Nikolica, doktora ekonomije i univerzitetskog profesora iz Londona. Cevljanina, naravno.
Na svoj iseljenicki put Milan je krenuo 1989. godine, ponajprije zbog slutnje u krvavi raspad Jugoslavije i stvaranja ratnickog ambijenta, koji, ni u kom slucaju, nije bio vizija niti jednog casa njegovog života. Ta odluka, osim napuštanja doma, podrazumijevala je gubljenje radnog mjesta u, tadašnjoj, barskoj firmi ''Jadroagent'' i ostavljanja za sobom jednogodišnjeg pomorskog i oficirskog staža.
Odlazak se sveo samo na prtljag od jedne putne torbe i fakultetske diplome u džepu.
U Londonu, baš kao i svaki stranac, nije se libio prihvatanja raznih pomocnih poslova i upuštanja u jednu teškaški prepoznatljivu, iseljenicku pricu o opstanku. Uostalom, trebalo je platiti i nekih 7.000 funti za postidplomske studije, a i stvarati novi život po mjerilima tako druga?ijim od onih koje je ostavio iza sebe. Svejedno, usporavanja i zaustavljanja nije bilo. Doktorirao je u Londonu, na U.C.L. –u, a onda i poceo svoju karijeru predavaca na Univerzitetu ''Surray'', Guildford. U Engleskoj, prepoznat kao Crnogorac, a zatecen nostalgijom i pitanjima svojih engleskih prijatelja o zemlji iz koje potice, uz malu pomoc još nekoliko Crnogoraca stvara sajt www.montenet.org. O tome kaže, tek – to je samo jedan prozor sa pogledom na Crnu Goru.
Ipak, taj sajt, kao licna karta Crne Gore, bilježi više od milion i 190.000 posjeta.
Milan Nikolic je, ovog puta, u Crnu Goru došao u društvu više od stotinjak crnogorskih Londonaca, koji nijesu željeli da propuste priliku i upišu svoj glas na referendumu. Ali, zato, sljedeci put, u društvu svojih sinova Ivana i Luke, inace vatrenih navijaca londonskog Arsenala i redovnih posjetilaca utakmica Fulama i Totenhema, kao i supruge Biljane, krocise na tlo suverene i svoje države Crne Gore.
Ili, kao što je vec receno – vrijedi sve ovo, vjeruj mi

 

Željko Vukmirovic " Republika"

 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved