Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > Muzicki procesi u Crnoj Gori


25 Nov 2006


 

  


 LICNI STAV - Da capo al fine


 

 

Muzicki proces koji se odvija u nekoj državi, zapravo je puls te iste. On tece i nepromjenjivim ritmom uskladjuje sadržaj krvi, pardon - muzicke umjetnosti, u svim segmentima i djelovima organizma, u ovom slucaju našeg nacionalnog bica. Kontinuitet muzike na prostoru današnje Crne Gore prekidan je u toku i na ušcu svake epohe, kada se u zapadno-evropskom bicu formirao pra-gen današnjeg kulturnog identiteta. Smatram da po prvi put, taj fakat ne potpada pod našu krivicu. Procesi koji su se odvijali u to vrijeme, dirigovali su svim djelovima života, pa i kulturom. Prije 20.000 godina u okolini današnjeg Nikšica sviralo se na šupljim kostima životinja. Da li je to usadjeno u naše genetske predispozicije? Ukoliko se dokaže da su ti pra-muzicari naši direktni preci, onda ova teza ima djelimicno smisla.

Identitet modernog društva pociva i na kulturnom segmentu, ne onom prije 25 ili 125 godina, vec upravo u onom proizvodu koji danas svi zovu TRADICIJA. Nijesu je svi baš odavno i potpuno slobodno pustili u svoje sale niti na koncertne podijume. Tradicija ima višestruki znacaj. Ona je na prvom mjestu simbol moralnih normi, a samim tim i modernog covjeka. U njoj vide (a neki još traže) onaj nukleus ljudskoga bica koji cemo sada nazvati SVIJEST. Put ka duhovnom razvoju, pismenosti, inventivnosti, muzici, covjek je u jednom momentu zapoceo vracanjem na prvobitno - na temelje ljudskog saznanja, na temelje slavnog Grckog (kasnije i Rimskog) starog svijeta, ali u novom svjetlu. Govorimo o renesansi, naravno. Nije to bio korak nazad. Da bi tadašnja celjad shvatala smisao neprekidnog toka reformi, trebao je dobar izvodjac ideja i radova. Da li govorimo o reformi ili tradiciji? Da, o jednom i drugom. Ta ideja nije bila napraviti „starije i ljepše" kakvom se parolom vodio naš prostor evo decenijama. Taj „njihov" izvodjac ideja i radova vidio je mnogo dalje od njih samih i znao je za rijec legat i znao je za buducu upotrebu tog termina, jer ga je „On" koristio kada je stvarao ovo što zovemo istorijom.

Tradicija i svijest nijesu najpoželjnije kategorije, pogotovo kada je nacionalna svijest odsutna. Ona je nacelo, a ne ekskluzivitet pojedinaca. Iz tradicije cemo iskljuciti sve ono što smatramo potpunom novinom, a ne kontinuitetom, makar govorili o necemu na globalnom nivou. Muzicka akademija na Cetinju predstavlja kontinuitet muzike na prostoru Crne Gore. Ova institucija iako je napunila 26 godina, ne smije biti izbacena iz konteksta tradicionalnog, iako sa Njom nije pocela niti ce se završiti muzika u životu Crne Gore. Prema nepisanom pravilu, ova Institucija je stub-nosilac muzicke kulture u našoj državi, rasadnik muzicara i legalni reprezent u zemlji i svijetu tog segmenta. Tim više, stvara se odgovornost onih koji rade u njoj, koji je vode ili koji su je vodili da njihov legat ne budu falš note, vec lakoca izvodjenja i zdrav standard. Trenutni problemi i nesuglasice u ovoj Instituciji ne smiju poremetiti muzicki puls i stvoriti aritmiju a još manje prestanak rada njegovog izvora. I pauza se u muzici sluša, diriguje ili nekada svira. Ali ovdje nije rijec o muzickoj pauzi. Moja zabrinutost je usmjerena ka tome da bi svaka ne-muzicka pauza umanjila vrijednost i rušila godinama u nazad svirano ili napisano i vrijednost sviranog ili napisanog bila bi minimalizovana cak i u ocima veoma dobronamjernih konzumatora proizvoda sa Muzicke akademije.

Saradnicki ili prijateljski odnos uvjek stvara neku stanovitu odgovornost prema onima koji su bili ukljuceni u naše živote, a da ne pricamo u okvirima profesije, koja u tome trpi najviše posljedice. Odgovornost prema tome jeste legat. Afera o kojoj se danima prepricava iz svih uglova i coškova Crne Gore nije pitanje istine, kao ni u jednoj aferi, nego dobrog ukusa. Isto tako, ne ulazeci u motive onih koji ih radosno prepricavaju, treba samo osuditi one koji ih olako proizvode, jer je to u konfliktu sa profesijom. Zaboga, ne radi se o istini, nego o moralu. Niti o 10 Božijih zapovjesti nego o inteligibilnosti, a ono pada na malim trenucima i svojstvima i umišljanjima. Zašto sam ranije za primjer uzeo djelic toka istorije? Jer je ona ustanovljavala konvencije koje u odsutnosti slobode regulišu ljudske odnose. Neko ko može suptilno razumjeti istorijske i estetske konvencije davno prošlih vremena, time je obavezniji da razumije i ove sadašnje.

Covjek nikada ne zaradjuje slobodu kao mali pred malima ili veliki pred velikima, odnosno u cijim ocima kao takav izgledati hoce. Mislim da je ovo rješenje prividnog lavirinta u kojem je trenutno zamršena Muzicka akademija. Zadnjih godina protezala se prica o devastaciji kulturne baštine naše Države. Zar nije i ovdje rijec o tome? Ne može se reci da sadašnja situacija nece ostaviti posljedice, koje ce se teško sanirati a još teže zaboraviti. U Crnoj Gori postoje dvije srednjoškolske muzicke ustanove a u njima dosta mladih muzicara koji bi željeli da svoje mjesto u profesiji prikažu na ovoj Instituciji. Ne treba im davati povoda da zbog nedostatka dijaloga unutar nje same, usmjere sebe ka drugim destinacijama, jer zbog njih (bi trebala da) postoji Muzicka akademija. Ili je poželjnija varijanta pustiti RTV „Pink" da sa ružicastom ergelom pišu novu povijest glazbe ovih prostora, a da tu jadnu djecu iz srednjih muzickih škola pošaljemo na „prijemni ispit" u vec dobro poznatu Instituciju „Zvezde Granda". Njima se ovakve stvare, kao na AMU Cetinje ne mogu desiti. Svi oni su dio plana koji se sprovodi nad Crnom Gorom godinama, a sve to u odsustvu naše nacionalne svijesti. Zato se sve i dešava. Istorija nas uci da nepažnjom možemo izgubiti sve, samo u nekoliko minuta, a samu vrijednost toga, prosudjivat ce pojedinci mnogo decenija ili vjekova nakon nas. Tada ce biti kasno. „Istorija se ponavlja", reci ce mnogi, ali zaboravljaju da se ponavlja samo onamo gdje joj kontinuitet nije obezbjedjen. Prelomili smo ove godine 21. maja, i izbjegli da se 22. ujutro na kalendarima pojavi godina 1918. Imali smo svi snage da obezbijedimo našoj istoriji kontinuitet. Sada je red na Institucije, i na ljude, da se prikažu kao nasljednici.

Summa summarum, slikovito opisujuci, ono što generalno zamjeram stanju na Muzickoj akademiji, jeste povreda konvencija. Ma šta da se dešava, trebamo smatrati kompetenciju ljudi koji predaju na Akademiji na Cetinju, ili je vode, razlogom naše prisutnosti u istoj, jer negativne stvari ne smiju da zamagle vidike na ono što je ukupnost. U ovom tekstu, samo jedna cinjenica je važna, a mislim da ce svi shvatiti o cemu govorim: samo cjelovitost nas svjedoci, a ne detalji, ma koliko god oni važni bili.

  

 

Ivan S. Vukcevic, klavir

(„Ars et Musica Antiqua Montenegro")

 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved