Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > Crna Gora i njene krajnosti


7 Mar 2007


   
Miodrag Lekic, profesor na Univerzitetu u Rimu, bivši Ministar Inostranih Poslova Crne Gore i bivši ambasador SRJ i Zajednice Srbija i Crna Gora u Rimu
 

 

 

 

 

Odluka Medjunarodnog suda pravde u Hagu, povodom tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore, je izazvala veliku pažnju, ne samo direktno involviranih strana, vec i šire medjunarodne javnosti. Kod gradjana nije izostala konfuzija oko samog suda, jer u Hagu postoje nekoliko medjunarodnih sudova. Da pokušamo da citaocima pojasnimo.


Medjunarodni sud pravde, koji je nedavno odlucivao o tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore je kao dio sistema OUN, tacnije njegov pravni organ, sud najvece medjunarodne tradicije i reputacije. Taj sud zapravo izražava kontinuitet sa Stalnim sudom medjunarodne pravde, osnovanim još 1922. god. kao tijelo Društva naroda. Procedura izbora sudija, nacin odlucivanja, mehanizmi pravne pomoci, sve do nacina finansiranja garantuju visoku strucnu kompetentnosti i nezavisnost suda.


Drugi medjunarodni sud, mnogo poznatiji na našem prostoru, je Medjunarodni krivicni tribunal za ex Jugoslaviju, konstituisan 1993. god. s ciljem da se sankcionišu oni koji su kršili medjunarodno pravo, posebno medjunarodne konvencije, tokom ratnih sukoba na tom podrucju. Sud je osnovan odlukom Savjeta bezbjednosti ONU, sa sjedištem u Hagu. O specificnostima – nacinu osnivanja, pravnim novinama, sve do nacina finansiranja - ovog ad hok suda mnogo je raspravljano, ne samo u široj javnosti, nego i u strucnim krugovima.


Treci medjunarodni sud u Hagu je Stalni medjunaridni krivicni sud formiran 2002. god. Dosad su 104 države ratifikovale statut ovog suda, medju njima i, sada bivša, SRJ. Treba podsjetiti da taj sud još nijesu prihvatile, iz formalnih ili suštinskih razloga, nekoliko uticajnih država, medju kojima i SAD. Naime, Vašington polazi od cvrstog principa da americkom vojnim licima se ne može u suditi van SAD, i to se odnosi i na sve medjunarodne sudove. Ovaj sud je dosad pokrenuo dva sudska procesa, povodom zlocina nedavno ucinjenih u Kongu i Darfuru, a dio svjetske javnosti mu zamjera da ništa ne pokrece povodom svakodnevne klanice i ogromnih žrtava u sada vec i gradjanskom ratu u Iraku.


I ovdje dolazimo do pitanja povremenih kritika sa razlicitih strana i razlicitim argumentima, da se ponekad iza pravne pravde medjunarodnih sudova krije tzv. politicka pravda. Ovih dana takve kritike stižu iz Sarajeva.
Dva licna iskustva, u vezi sa našom temom.


Dan poslije izricanja posljednje presude u Hagu, 27. februara, sa Antonijom Kasezeom - prvim predsjednikom haškog tribunala za zlocine pocinjene na prostoru ex Jugoslavije - sam ucestvovao u specijalnoj emisiji Švajcarske radio televizije. Konstatujuci da dobar dio sudija Medjunarodnog suda, koji je odbio tužbu BiH, su bivše diplomate nešto senzibilniji na širu realnost, Kaseze je dodirnuo i jedno drugo znacajno pitanje. Ukazao je, takodje opreznim rijecima, na razlicite pristupe dva Medjunarodna suda u Hagu pitanju spoljne odgovornosti u kontekstu ucinjenih zlocina i genocida u Bosni. I ovdje se, bez sumnje, otvara novo kontraverzno pitanje - i svakako je u vezi sa buducom interpretacijom istorije - kojim ce se vjerovatno dugo baviti pravnici, profesori, politicari, konacno i istoricari.


Moje drugo iskustvo datira iz, sada vec daleke, 1993. god, kada je iz Sarajeva upucena tužba Medjunarodnom sudu. Tokom posjete Rimu i Briselu maja te godine, u svojstvu MIP-a jedne koalicione crnogorske vlade, saopštio sam domacinima - italijanskom MIP-u Andreati i sagovornicima u EU i MIP-u Belgije - da Crna Gora prihvata medjunarodne posmatrace na granici izmedju Crne Gore i BiH, na bazi mirovnog plana Vens-Oven. I na konferencijama za štampu sam ponovio taj stav. Bila je to prilika, smatrao sam, da pokažemo medjunarodnim centrima da Crna Gora ne ucestvuje u bosanskim ratovima i da nam u isto vrijeme medjunarodni posmatraci pomognu da se zaustavi ratni biznis pojedinaca i grupa preko granice.


Nije me iznenadila oštra reakcija predstavnika vlasti i štampe u Beogradu, dijelom i u Podgorici. Poslije protesnog telefoniranja, povodom moje izjave, u najvišim podgorickim kancelarijama, tadašnji predsjednik SRJ Cosic se i javno izjasnio protiv posmatraca na granici BiH i SRJ. Odmah se u sve ukljucio i predsjednik vlade Djukanovic ljutitom izjavom "Sacekajmo Lekica da se vrati i sam pojasni izjavu". Valjda želeci da mi da neku šansu, rekao je i: "Možda su ga agencije loše prenijele.." (Naravno, da sam po povratku potvrdio da su me agencije dobro prenijele i da stojim iza datih izjava). U nastavku iste izjave 30.5.93. god. Djukanovic dodaje: "Po mom mišljenju, treba sa puno suptilnosti uvažavati razloge koji su motivisale predsjednika Cosica i predsjednika Skupštine Lilica da izraze rezerve prema takvom stavu". (Navedeni djelovi se mogu naci u "N.Borbi", "Politici", "Pobjedi"). Po svemu sudeci, suptilne razloge protiv posmatraca na granici su prihvatili i ratni biznismeni, još tada pokriveni "višim ciljem".


Nekih 14 godina kasnije, dešava se sljedece. Medjunarodni sud pravde ulazi u završnu fazu presude povodom tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore. Negdje u isto vrijeme Društvo humanista sa sjedištem u Sarajevu nagradjuje Djukanovica i Marovica za izuzetne mirovne zasluge. Djukanovic dobija i nagradu za licnost godine, takodje u Sarajevu. Proteklih godina, dok bošnjacki visoki politicari insistiraju kod Medjunarodnog suda i medjunarodne javnosti na krivici i Crne Gore za genocid, sa potencijalno teškim materijalno-moralnim implikacijama, Vujanovic, Marovic i Djukanovic isticu da su sa njima izgradili odlicne personalne odnose.
Sada je kod istog Medjunarodnog suda, protiv Podgorice na redu tužba Hrvatske ciji je predsjednik nedavno postao pocasni Podgoricanin, voljom DPS i SDP.


Davno je napisano, da se istorija ponavlja, jednom kao tragedija, drugi put kao farsa.


Ima se utisak da Crna Gora ovih dana završava krug svojih krajnosti, sa istim protagonistima na celu. Zato niko od njih i ne pokušava da se državnicki odmjerenim rijecima, bez vec vidjenih krajnosti - agresivnosti i inferiornosti - obrati crnogorskom gradjanima, medju kojima se mnogi u svemu ovome, bez licne krivice, osjecaju poniženim.


Ostaje da se poslije ratne srece, Crna Gora uzda u pravnu srecu.


 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved