Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IX > CRNOGORCI U BEOGRADU - VI DIO


26 Mar 2007

 

 Istraživanje web site-a: CRNOGORCI U BEOGRADU  VI dio

 

 

 

 

       


CRNOGORCI U BEOGRADU  

 I DIO - II DIO

 - III DIO - IV DIO - V DIO - VI DIO - VII DIO - VIII DIO - IX DIO

 

 

 

Nakon pominjanja cetiri imena iz Crne Gore koji su ostavili pecat u Beogradu u vrijeme Jovice Stanišica, ovaj put web site posvecuje stranicu Crnogorcu iz Gornjih Rovaca, koji je zahvaljujuci funkciji koju je imao dospio na naslovne stranice svjetskih medija u noci kada je ubijen u Beogradu.

5. Pavle Bulatovic

Ubistvo Pavla Bulatovica - koji je sedam godina bio ministar vojni SRJ i cetiri godine što republicki što savezni ministar policije, koji je bio saradnik cetvorice premijera (Panica, Kontica i Bulatovica i Djukanovica u Crnoj Gori) i tri predsjednika SRJ (Lilica, Cosica i Miloševica) - najtacnije je okarakterisao Nebojša Covic kada je rekao da je "opasno biti blizu njih, a još opasnije biti protiv njih"

Jugoslovenski ministar odbrane Pavle Bulatovic ubijen je 7. februara u 18.55 casova dok je u restoranu fudbalskog kluba "Rad" sjedio sa direktorom "YU garant banke" penzionisanim general-majorom Vukom Obradovicem i vlasnikom restorana Markom Kneževicem. Nezvanicno se tvrdilo da je za astalom bila i cetvrta osoba: covek sa umjetnicki izrezbarenim guslama. Hici su ispaljeni kroz prozor restorana, okrenutog prema neosvijetljenom fudbalskom igralištu koje je bilo u potpunom mraku. Cula su se tri kratka rafala iz AK-47 ("kalašnjikov"). Neki izvori pribrano tvrde da su culi pucnje, lomljavu stakla, hod zatvaraca i jauke povrijedjenih... Prema istim izvorima, navodno je neko u trenutku prije nego što ce odjeknuti hici viknuo: "E, to ti je zbog..." Rafali su zaglušili ostatak recenice. 

                         

Žrtve tog atentata sjedele su za istim stolom, moglo bi se reci da je to bio sastanak prijatelja u ranim vecernjim casovima u vrijeme ni za rucak ni za veceru. Sto za kojim je sjedio Pavle Bulatovic nalazi se u uglu sale, nasuprot prozoru kroz koji je pucano. Bulatovic je sjedio ledjima okrenut zidu, licem prema prozoru, a njegov dugogodišnji pratilac nalazio se ispred ulaza u restoran. To je kafana koju neki pominju po tome što se u njoj jede i na mirnom mjestu razgovara, u nju su svracali politicari, a neki kažu "beogradski crnogorski politicari", pa i Bulatovic  je, navodno, tamo vidjan. To što je ministar vojske vec sedam godina (od 1993), prije toga ministar policije cetiri godine, nije inace mijenjalo njegove navike - i po Beogradu i po Podgorici išao je bez obezbjedjenja.

Povrijedjeni su brzo prebaceni u Vojno-medicinsku akademiju, koja se nalazi preko puta "Radovog" stadiona. Obradovic je navodno "samo okrznut kuršumom po koži glave i grudnog koša", ali je zadržan na VMA da prenoci više zbog pretrpljenog stresa; a Mirko Kneževic je, kako piše "Glas", zadobio prostrijelnu ranu ramena, hirurški je odmah zbrinut i bio je stabilan, svjestan i orijentisan.

"Glas javnosti" navodi, pozivajuci se na izvore u Vojno-medicinskoj akademiji, da je nakon napada Bulatovic "prakticno mrtav" dovezen u njihov centar hitne pomoci. "Bulatovic je dovezen sa mnogo prostrijelnih rana u predjelu glave, vrata, srca, pluca. Nekoliko projektila je završilo u predjelu jetre, a povrijedjena je i sljezina. Nije moglo da se zaustavi krvarenje iz vrata. Ucinili smo sve ali nismo mogli da ga povratimo jer je srce direktno pogodjno", navodi dnevnik "Glas javnosti". "Politika ekspres" navodi da je Bulatovic preminuo na VMA, okružen porodicom - suprugom, sinom i majkom. Bulatovic je imao dvije cerke i sina. Navodno je za 26. februar bilo zakazano vjencanje njegovog sina Balše.

Pavle Bulatovic je imao 52 godine. Rodjen je 13. decembra 1948. godine u Gornjim Rovcima, nedaleko od Kolašina u Crnoj Gori. Diplomirao je i radio kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Radio je kao glavni i odgovorni urednik univerzitetskog lista "Univerzitetska rijec", za koji je pisao i tadašnji savezni premijer Momir Bulatovic, koji s Pavlom nije u rodbinskoj vezi, mada se u javnosti pominjala ta nepostojeca rodbinska veza. Od tada datira prijateljstvo dva Bulatovica, što se vidjelo i po otvorenom Momirovom placu tokom Pavlove komemoracije. Njihovi kasniji protivnici ce pisati kako je Pavle "antibirokratsku revoluciju docekao kao vjeciti asistent na titogradskom ekonomskom fakultetu i kao odgovorni urednik 'Univerzitetske rijeci'".

U vrijeme dolaska "mladih lijepih i pametnih" na vlast u Crnoj Gori 1988. Bulatovic je eksploatisao cuvenu "Žutu gredu", napadajuci crnogorsku policiju zbog prebijanja probudjenog naroda. Postao je ministar policije i, kako izgleda, poceo cistku profesionalaca - protivnici ce reci još i da je na njihova mjesta dovodio svoje prijatelje, kolege ili one koje su mu preporucivali iz vrha vlasti. Važan sporedan detalj, Bulatovic se pominje i kao predsjednik Auto-moto saveza Jugoslavije, to veoma interesantno kadrovsko mjesto koje su pokrivali i Vukašin Maraš, Milo Djukanovic i mnogi drugi Crnogorci.

Moglo bi se reci da je pokojni ministar bio umiješan i u naoružavanje Srba u istocnoj Hercegovini 1991/92. U vrijeme kad je Pavle Bulatovic bio ministar policije u Crnoj Gori je primjecivan Mihalj Kertes, "ministar za narod", i mnogo se govorilo o oružju koje je išlo preko Crne Gore prema Bosni i Hrvatskoj... Jedan požar u zgradi MUP-a u Podgorici, kao i to što policija nije mogla nikada da razjasni kako je to iz nekoliko magacina TO Crne Gore oružje netragom nestalo, bilo je predmet politickih optužbi... Uostalom, MUP BiH je zaustavljao šlepere sa oružjem cije je porijeklo bilo u crnogorskim magacinima.

Kao ministar unutrašnjih poslova Bulatovic je, kako je javljao dopisnik "Vremena" u to doba, izdao naredbu i da crnogorska policija operiše na dubrova?kom ratištu.

O njegovoj ulozi u toku bosanskog rata svjedoce naredbe o hapšenju izbeglica muslimanske nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine i njihovom deportovanju u Republiku Srpsku, odnosno vojsci i policiji dr Radovana Karadžica, generala Ratka Mladica, gradonacelnika Trebinja Božidara Vucurevica. Najdalje dokle su ti nesrecnici stigli bio je logor u Foci... Pocetkom maja 1992. godine u Plavu je vojna i civilna policija i pohapsila dvadesetak mladica sa teritorije BiH koji su u plavskoj kasarni završili služenje vojnog roka, a u hotelu ubijali vrijeme do dolaska autobusa koji je trebalo da ih odvede kucama. Pavle Bulatovic je još 21. jula 1992. godine priznao da je postojala "depeša", zahtev Srpske Republike BiH, odnosno SAO Hercegovine, kojom je traženo da se sva lica izme?u 18 i 60 godina vrate na te teritorije. "Jedan broj tih lica", rekao je kasnije Pavle Bulatovic, "vracen je, neka sa granice, a neka sa teritorije Crne Gore, i prema njima se srpska strana ponašala korektno, ukoliko neka od njih nijesu bila pocinila krivicna djela". Pavle Bulatovic, tada prvi covjek crnogorske policije, tvrdio je da su izrucivana samo lica koja su se bavila kriminalnim radnjama, ali da se sa tim aktivnostima prestalo posle dva-tri dana. Momir Bulatovc je tada bio predsjednik Crne Gore, Milo Djukanovi premijer, Pavle Bulatovic ministar policije, a Vladimir Šušovic državni tužilac. Poslije je (kad su se razišli Momo i Milo) Šušovic prijetio optužnicom Pavlu Bulatovicu...

Pavle Bulatovic je "rotiran naviše" i postavljen za prvog policajca Jugoslavije: jula 1992. prešao je u Beograd, gde je prvo imenovan za saveznog ministra unutrašnjih poslova u vladi Milana Panica. Pavle Bulatovic je u Panicevoj vladi bio ministar unutrašnjih poslova, ali je za njegovog ministrovanja savezna policija isterana iz svoje zgrade.

Izgleda da je u izbornim borbama Pavle Bulatovic postupao s najmanje kocnica - navodno su njegovi ljudi sprijecili Antu Markovica da tokom predizborne kampanje 1991. ruca u Virpazaru. Policija je, navodno, bila nemocna da ukloni barikade srpskih rodoljuba. U medjuvremenu, policajci su putem od Virpazara do Bara iz kamiona izbacivali smece ispred tadašnjeg saveznog premijera. Citavu lakrdiju, kako su se kasnije hvalili a novine pisale, organizovali su Pavle Bulatovic i njegov nasljednik na celu crnogorske policije Nikola Pejakovic, inace tada nacelnik DB Bar, kasnije ambasador SRJ u Bjelorusiji... Za Bulatovica se tvrdi da je svakom od policajaca licno cestitao izbornu pobedu DPS-a. Loženje badnjaka na Cetinju Bulatovic je zabranio liberalima 1992; odbacivanje opasaca i odbijanje policajaca da silom rasture skup kada je nekoliko žena leglo ispred policijskog vozila smatralo se u Crnoj Gori njegovim velikim porazom.

Pavle Bulatovic je smatran jednim od glavnih oslonaca Miloševicevog režima u Crnoj Gori... U obracunima u crnogorskom rukovodstvu koji su poceli 1997. Pavle Bulatovic je bio na strani Momira Bulatovica i tvrdio je da grupa crnogorskih funkcionera svojim izjavama o Miloševicu nanosi štetu Crnoj Gori. U javnost su curile vijesti da je Pavle, koji prisustvuje sednicama Vrhovnog savjeta odbrane, Glavnog odbora tadašnjeg DPS-a, plašio i nekakvim ratnim scenariom u Crnoj Gori. Kolala je i informacija da se Djukanovicevim intervjuom, u kome je ovaj rekao da je Miloševic prevazidjen politicar, odmah po objavljivanju u "Vremenu", bavio i Savjet odbrane. Tokom tog rascjepa bilo je tvrdnji da je Pavle Bulatovic uz Miloševicevu podršku, juna 1997. tražio da vojska zatvori teritorijalne vode za tranzit glisera. Bilo je cak i vijesti da je ispaljivanjem raketa u pravcu glisera vojska simbolicno i odgovorila na taj zahtjev.

Bio je protivnik Mila Djukanovica i govorio je u Kolašinu da je "ovaj ponosni narod pobijedio Turke, Talijane i Njemce, pa ce i sa Njima izaci na kraj". Bio je valjda najznacajniji igrac u Momirovoj izbornoj kampanji. Za protivnike je tvrdio da se "služe svim i svacim, uce djecu da kradu licne karte roditeljima, da ne mogu da izadju na izbore". Gotovo simbolicno, svojim ledjima 21. oktobra 1997. porucivao je isto što i masa na ulici: "E, vala, lopov Milo nikada nece uci u ovu zgradu." Nekoliko sati kasnije, Republicka izborna komisija je rezultatom 6:3 ozvanicila da je Milo Djukanovic novi predsjednik Crne Gore.

Njegov sestric je bio Predrag Ašanin, poslije Arkana jedan od najjacih mafijaskih kumova u Srbiji.  Ujak na funkciji dva puta je na sestricu manifestovao svoj uticaj vadeci ga iz zatvora. Najprije ga je 1996. izvukao iz Grcke, gdje je Ašanin odmor na moru završio u zatvoru zbog potjernice iz Belgije za ubistvo jednog albanskog emigranta, koje je, najvjerovatnije, obavio po zadatku nekadasnje savezne SDB. Bulatovic ga na spektakularan nacin vadi i potom izaziva veliku krizu u grckom pravosudju. Slavoljub Djukic u knjizi "Kraj srpske bajke" navodi da se ministar narodne odbrane Pavle Bulatovic i svojevremeno obratio Dušanu Mitevicu i zamolio ga da posreduje u izbavljenju iz grckog zatvora njegovog bliskog rodjaka Darka Ašanina, cije je izrucenje tražila Belgija zbog optužbe da je ubio Albanca Envera Hardija. Mitevic je taj posao uspješno obavio, Ašanin se vratio u Beograd, nastavio karijeru biznismena. Godinu dana kasnije, Asanin je sa jos nekoliko momaka uhapsen u Podgorici zbog sumnje da je došao po nalogu srpske tajne policije da provocira nemire u Crnoj Gori, koja se spremala da glasanjem na izborima izabere izmedju Mila i Momira. Bulatovic sestrica opet vadi iz zatvora, a u Djukanovicevom okruženju to smatraju logicnim buduci da su uvjereni da ga je on i poslao. Ašanin je ubijen 1998. rafalom iz "kalašnjikova", dok je sa tjelohraniteljem u svom lokalu na Dedinju gledao fudbalsku utakmicu. Sahranjen je uz himnu "Hej Sloveni", u prisustvu funkcionera JUL-a, ciji je simpatizer bio.

Predrag Bulatovic je sahranjen u rodnim Gornjim Rovcima, uz prisustvo mnogih gradjana Podgorice i Kolašina. Put do groblja je bilo teško savladati sa autima, tako da je Vojska Jugoslavije koristila vise svojih vozila i džipova. Govore su držali Momir Bulatovic, Zoran Žižic, Matija Beckovic, a opijelo Mitropolit crnogorsko - primorski Amfilohije.

TIM WEB SITE-A

 

 
 
 
 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved