Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - VIII > CRNOGORCI U BEOGRADU - VIII DIO


30 Mar 2007

 

 
 

 Istraživanje web site-a: CRNOGORCI U BEOGRADU   VIII dio

  
 ovi tekstovi obrađuju period do 2007. godine 
 

 

CRNOGORCI U BEOGRADU
I DIO - II DIO- III DIO - IV DIO - V DIO - VI DIO - VII DIO - VIII DIO - IX DIO  


 

 

 

                                                 PRIČA O SLOBODANU MILOŠEVIĆU


 http://dalje.com/slike/slike_3/r1/g2008/m07/x139177511205777681_21.jpg  


Kada je Slobodan Miloševic, bivši Predsjednik Srbije i SRJ, sahranjen u dvorištu kuce porodice Miletic u Požarevcu, sve je bilo cudno. Sahrana bez clanova porodice, sahrana u dvorištu kuce, a ne na groblju, dvorište kuce koja nije Miloševiceva i td. Iako je ovaj covjek  digao na noge više od milion ljudi u Srbiji i šire, bio njihov idol, a mnogima je i danas, mnoge stvari se o njemu nijesu znale. Osim SDB Srbije, o Slobovoj prošlosti je malo ko pisao. Njegova prošlost i sudbina su  kontradiktorne i tužne, ali su isto tako protkane nevjerovatnom manipulacijom koja je bila svojstvena crnogorskom klanu u Beogradu, koji je svojim potezima, nastupom, šarmom zavodio obožavaoce, ali i neprijatelje.

 

Slobodan Miloševic se rodio 20. Avgusta 1941. godine u Požarevcu kao drugi sin Svetozara i Stanislave (rodjene. Koljenšic ) Miloševic. Miloševicevi roditelji rodom su bili Crnogorci. Svetozar Miloševic bio je iz sela Uvac, kod Lijeve Rijeke, (mjesta na putu iz Kolašina prema Andrijevici) u brdskom pogranicnom podrucju Crne Gore prema Albaniji. Do sela Uvac se uvijek teško dolazilo, a posebno zimi kad se temperatura znala spustiti i do - 25 stepeni.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/31/Slobodan_Milosevic_and_Joseph_Lopez_330-CFD-DF-SD-03-00767.jpeg 

 

Neki clanovi porocice Miloševic istraživali su korijene porodice i  ustanovili kako je Svetozar Miloševic, Slobodanov otac, bio direktni potomak vasojevackog junaka, hajduka Miloša Markova Stankovica. Na Lopatama, zaseoku na brežuljku poznatom u kraju po novim vikendicama,  podignuto je nekoliko spomen-obilježja.


S jednog od njih saznaje se da se odatle "iz viteškog soja Vasojeva, od junackog bratstva Karadžic vinulo jato sokolova put Drobnjaka, put plemena jaka". Drugim rijecima, tvrdi se da iz ovog kraja poticu preci Karadžica, sasvim pouzdano Vuka Karadžica ciji su se preci odavde iselili u Petnjicu, a odatle u dolinu Jadra, a vjerojatno i Radovana Karadžica. Na drugom spomen-obilježju, podignutom prije nekoliko godina, piše: "Milošu Markovu, rodonacelniku bratstva Miloševica, zahvalno potomstvo".

http://i.dailymail.co.uk/i/pix/2010/12/14/article-1338412-0C7920F5000005DC-21_634x463.jpg 

 

Svetozarov otac, Simeun, bio je porucnik crnogorske vojske. Svetozar je završio bogosloviju u Cetinju, potom Teološki fakultet u Beogradu, ali nije, iako je bio duboko religiozan covjek, otišao u svještenike, nego je bio profesor ruskoga i srpskog jezika. Bio je profesor u Bijelom Polju i Kosovskoj Mitrovici, a potom se odselio u Srbiju i odlucio da živi u Požarevcu.

Iako je u mladosti upoznao razne crnogorske komuniste, koji su kasnije postali poznati revolucionari, vojskovodje i funkcioneri (npr. Peko Dapcevic, Milovana Djilas) Svetozar Miloševic nije bio komunista pa je to i bio jedan od razloga zbog kojih se razveo od svoje supruge Stanislave. Naime, Stanislava je bila iz radnicke i komunisticke porodicei, pa je zbog toga cijelog života zadržala komunisticka uvjerenja. Neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata Svetozar je napustio porodicu i vratio se u rodno selo Uvac, a ubrzo se zaposlio kao profesor ruskog jezika na Tehnickoj školi u Podgorici. Nakon što je dao slabu ocjenu jednom uceniku koji se zbog toga ubio, Svetozar je (1962.) pocinio samoubistvo pištoljem. Slobodan nije došao na ocevu sahranu, jer se u to vrijeme nalazio na školskoj ekskurziji u Rusiji. Svetozar je sahranjen na seockom groblju. Nakon sahrane kuca je zakljucana i u kucu niko više nije ulazio.

Svetozareva kuca na Vucetinom kamenu u selu Uvac je bila gradjena od jelovine. Poslije deset godina se urušila i ostali su samo temelji. Okolo je zarasla u korov. Nakon Miloseviceve sahrane u Požarerevcu, njegova kcerka Marija Miloševic je zeljela da sahrani svog oca pored njegovog oca. Otisla je sa svojim mužem, Bulatovicem sa Cetinja, gdje i živi posljednjih godina, u selo Uvac. Povratila je vlasništvo nad dijelom imanje svog djeda. Ima namjeru da jednog dana sahrani oca u Lijevoj Rijeci.  Marije kaže - Nema nijednog razloga da tatin grob bude u dvorištu kuce u Požarevcu, jer je to kuca Miletica, babe i djede moje majke. Ona nema nikakve veze sa tatom

http://media2.s-nbcnews.com/i/newscms/2014_30/576021/140721-kozitsyn-cossack-145p_f7da3e7e77060be9230d69b3a472935d.jpg 

Sada cemo se vratiti opet u prošlost i nastaviti pricu o Slobodanovom majci Stanislavi. Ona je svoja dva sina podizala sa svojom uciteljskom platom. Živjela je a u Dulicevoj ulici 13, nedaleko od mjesnog muzeja i muzicke škole. U toj kuci rodio se i Slobodan Miloševic i proveo rano djetinjstvo. U njoj sada stanuje prota Svetislav Dinic, koji za vrijeme rata i neposredno nakon rata dijelio kucu s porodicom Miloševic. On prica: Rastali smo se kao prijatelji, mada nijesmo živjeli baš tako, komšijski. Više smo bili u službenim odnosima, malo na odstojanju (...) Takva su to vremena bila. Stanislava je bila clan partijskog komiteta, a mi pravoslavna porodica. Znam da je na svim skupovima bila vrlo govorljiva, bila vrlo aktivna, cak je njenom zaslugom i na njenu inicijativu škola 'Sveti Sava' prekrštena u 'Njegoš'. Slobodanova majka bila je svim tim poslovima mnogo zauzeta, znate vec kakve su zaposlene žene, pa sam imao dojam da je Slobodan bio malo usamljen.

Dusan Mitrovic, pomocnik direktora požarevacke gimnazije kaže: Stanislava se mnogo žrtvovala za svoje sinove. Obicno, kad bi primila platu, cijelu bi poslala svojim sinovima u Beograd. A poslije, sirota, dodje do mene, da pita jel' može da dobije neku akontaciju.

Stanislava je ostala u Požarevcu nakon što su joj sinovi otišli na studiranje u Beograd, a 1974. godine i ona je pocinila samoubistvo objesivši se. Samoubistva u porodici Miloševic tako su postala ucestala pojava. Samoubistvo je pocinio i Miloševicev ujak general Milisav Koljenšic. Miloševic je kasnije dolazio u Požarevac obici majcin grob, ali kucu gdje je proveo djetinjstvo nije posjecivao. Zanimljiv je podatak da se Slobodan Miloševic, iako su mu otac i majka bili Crnogorci, osjecao Srbinom.

Slavoljub Djukic kaže - Deklarisao se kao Srbin, nasuprot roditeljima i bratu, Crnogorcima, ali nikada nije govorio o svome nacionalnom porijeklu. Nikada nije rekao "mi Srbi" ili "mi Crnogorci". Samo je jednom, u javnom istupu, rekao da su Srbi i Crnogorci "dva oka u glavi". Svoju djedovinu nije obilazio, niti je pokazivao interesovanje za svoje porijeklo. Ali mu je nekadasnja Jugoslavija pri srcu ostala vise nego ijednom nacionalnom predvodniku. Sacuvao je simbole drzave koje vise nema: himnu i praznike. Govorio je: "Meni je cast što stojim uz himnu Hej, Sloveni!"

http://gdb.rferl.org/3EE6CB68-22FD-4335-B780-1C86F667124C_mw1024_mh1024_s.jpg 

Cak i njegov brat Bora izjašnjavao se kao Crnogorac. U socijalistickoj Jugoslaviji su se funkcije dobivale i po republickom i nacionalnom kljucu. Borislav Miloševic je otišao u diplomatiju. Kao crnogorski kadar dobio je mjesto ambasadora  u Alžiru. Radio je i kao savjetnik predsjednika Josipa Broza  pratio ga je na putovanjima u inostranstvo i brinuo se za njegove govore.

O Miloševicevim gimnazijskim danima zna se još jedan podatak, da je bio politicki vrlo aktivan, da je bio vec kao gimnazijalac komunista, da je svoju privrženost tadašnjem jugoslavenskom poretku i ideji komunizma pokazivao i time što je, iako je bio fizicki slabašan, otišao na dobrovoljne omladinske radne akcije, cak tri puta: 1958., 1959. i 1963. godine. Radio je na auto-putu izmedju Beograda i Zagreba, koja je dobila ime Bratstvo-jedinstvo. Zbog svog komunistickog opredjeljenja primljen je u Savez komunista Jugoslavije 15. Marta 1959. godine, sa samo 17 i po godina. Na takvo njegovo opredjeljenje nije imala uticaja samo majka, nego još jedna osoba, koja je presudno uticala na cijeli njegov život - Mirjana Markovic. Taj samotnjak Miloševic imao je od ranih dana jednog jako vjernog prijatelja. O tome govori Miloševicev školski drug Radomir Mladenovic: Mi smo se svi bavili sportom, izuzev njega. On je imao mnogo ljepši sport - bavio se svojom  ženom (...) Slobodan nije imao najboljeg prijatelja, kao svi mi, ostali. Njemu je to bila njegova - Baca.

http://images.kurir.rs/slika-900x608/slobodan-milosevic-mira-markovic-vikiliks-hag-poslednji-dani-1328585176-67104.jpg 

Nakon završenog Pravnog fakulteta poslovu karijeru Miloševic je zapoceo kao savjetnik za privredu beogradskog gradonacelnika. Medjutim, najveci dio poslovne karijere proveo je u privredi (direktor poduzeca Tehnogas) i bankarstvu (predsjednik Beogradske banke). Politikom se poceo baviti 1983. godine, ali sve do 1987. godine Miloševic je bio malo znani prijatelj Ivana Stambolica, bivšeg predsjednika Socijalisticke Republike Srbije. Nakon izbijana nereda na Kosovu, koje je morala smirivati policija Miloševic se okupljenima Srbima obratio rijecima: Niko ne smije da vas bije! Nakon toga za Miloševica i republike tadašnje Jugoslavije ništa nece biti kao prije. Samo pet mjeseci nakon te izjave Miloševic ce svrgnuti s vlasti svog prijatelja i mentora Stambolica, a nekoliko godina kasnije narediti ce njegovo ubistvo.

Dolaskom na vlast Miloševic je zadao sebi cilj - stvoriti Jugoslaviju u kojoj ce dominirati Srbi, a na celu te države nalaziti ce se on. Kako bi dosegao taj cilj preuzeo je kontrolu nad medijima i sprjecavao bilo kakvu kritiku vlastitog lika i djela. No, nije se zadržao samo na tome vec je stremeci ka svome cilju napravio haos na jugoslovenskim prostorima što je rezultiralo u Hrvastkoj s 15.000 ubijenih i nestalih, 33.000 ranjenih, 650 hiljada prognanih i izbjeglih te 200 hiljada uništenih kuca. U BiH njegova politika je djelimicno odgovorna za 100.000 ubijenih, 500 uništenih kuca i skoro 1.700.000 proganihi i izbjeglih. Na Kosovu je odgovoran za 10.000 ubijenih i 260 hiljada uništenih kuca. Zbog svega toga dobio je nadimak Balkanski krvnik i ostao u povijesti upamcen kao politicar iz Evrope protiv koga su pokrenute najvece optužbe nakog Hitlera.

http://4.bp.blogspot.com/-hEgDq11zNeA/Ug9F4ctl7BI/AAAAAAAAWsg/1EcSGJVUz4I/s640/slobodan_2645486k.jpg 

U toku procesa pred sudom u Hagu, crnogorski klan u Beogradu je obezbjedjivao mnoga znacajna dokumenta koja su pomogla Miloševicu da priprema odbranu. Vecina politicara koji su porijeklom Crnogorci su držali Miloševicevu stranu i niko nije želio da svjedoci protiv njega.

http://gdb.rferl.org/DBD58E72-24E6-4F72-A75E-3D37A6D39ACB_mw800.jpg 

Bivsi crnogorski predsjednik i premijer Milo Djukanovic je javno odbio da bude svjedok na sudjenju Miloševic u svojstvu svjedoka optužbe.

Bivši crnogorski predsjednik Branko Kostic je dosta iscrpno branio Miloševica pred sudom u Hagu.

Bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatovic je takodje trebao da iscrpno brani svog politickog saputnika i idola pred Sudom u Hagu. Dan prije pocetka svjedocenja Bulatovica, Milosevic je doživio fatalni srcani udar i nadjen je nakon par sati mrtav u svom krevetu u celiji. Tod trenuka, Bulatovic je bio u hotelu i bio je skrhan tom viješcu. Dan prije toga rekao je Miloševicu -
Kao to izgledas. Šta su ti to uradili ?- aludirajuci na njegovo primjetno loše zdravstveno stanje.

http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/08/20/Grob-Slobodana-Milosevica-2.jpg 

Milosevic je bio umoran, iscrpljen mnogim svjedocenjima, djelimicno osakacen neumoljivim pravilima Haškog Tribunala i sudija. Nije vise mogao da vlada situacijom. Nije vise bilo mogucnosti da mu pomognu Crnogorci. Iako je njihova pomoc bila iskrena, iako su mu mnogi Crnogorci do kraja ostali vjerni, Milosevic je shvatio da u Hagu, da van granica Crne Gore i Srbije, njihova pomoc je - beskorisna.

 

TIM WEB SITE-A

 

 
 

 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved