Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - VI > NAŠI PO BIJELOM SVIJETU - TORONTO


24 Jul 2008


 

 EKSKLUZIVNO OD NOVOG SARADNIKA WEB SITE-A  DRAŽEN VLAOVIĆ - TORONTO - NIKŠIĆ  

 
SAZRIJEVANJE IDEJA I PROCES GLOBALIZACIJE



 

Promjena je konstantna, promjena je segment podsvijesti koja opet uslovljava način ljudskog djelovanja snabdijevajući duh neophodnom dinamikom i krepošću. Želja i potreba za produktivnijim, boljim, kvalitetnijim uslovima života je sveprisutna i konstantna, a promjena je u osnovi te želje.


Ekonomski procesi i tokovi su nepredvidivi, a pokušaji ljudski da usmjeravaju kompleksne i sveobuhvatne tokove su postojani, naizgled nezaustavljivi. Možda tu ulogu glavnu igra ljudska sujeta i želja za garantovanim, za potpunom sigurnošću, koja je opet utopija, blizina horizontu, koji se čini tako blizu,  a u stvari što mu se više primičemo, to je udaljeniji od nas. Teško je početi nešto novo, pogotovo kad je put ranijeg stremljenja duboko utro vrijeme i ideologiju u koru zemlje ljudskih ideja, pa iako isti oni koji su taj put uspostavili, izgradili i usmjerili znaju da griješe, ne pristaju da se odreknu SVOG utrošenog vremena, jer to vrijeme je njihovo , a posljedice djelovanja i stvoreni put su nešto sporedno. Vode sami sebe u zabludu, a najveća ironija je u tome što su toga svjesni. Takva zadiranja bivaju nahranjena povodljivim masama koje ideju bez pogovora slijede, ipak ,kako bi mi opstali da nije ideja i vizija ovakvih ili onakvih .Važno je da nijesmo sami u sobi sa obrisima posljedica  naših uvjerenja koja su 'finalna', prava i jedina. Kako razbiti predrasude, prevazići sujetna otužna osjećanja i proširiti vidike,  da li emocije potpomažu ili inhibiraju proces razbijanja navedenih negativnosti. Ako se vodimo emocijama, objektivnost je u drugom planu, a đe su pravda i nepristrasnost? Ipak, ukoliko eliminišemo emocije koje dijelom ili u potpunosti oblikuju naše postupke nema 'vatrenosti' koja oživljava ideju i misao, i ne postoji ono lično što kreaciju čini specifičnom, jedinstvenom. Da li su opšteprihvaćene ideje iskrene i one prave? Ili su prave možda one skrivene neđe u ćoškovima fioka uma povučenih mislilaca, koje su realne, ali ne toliko dopadljive i zanosne da bi ih narod prihvatio i klicao u njihovo ime,i za njih život 'davao'.  Da li su ideje vrijedne života posvećenog baš njima, i da li postoji nešto iznad  života?Koliko je samo ljudi dalo svoje živote za socijalizam,u prevodu sigurnost,jednakost,  isto i nacional socijalizam, u prevodu sveznanje,dominacija i sveobuhvatnost. Koliko je samo ljudi klicalo, nadalo se ,i vjerovalo.


Kliču i dan danas, samo neki drugi, al na istom mjestu u drugo vrijeme.Vrijeme globalizacije, vrijeme snage tržišta dolazi i gradi nove puteve, obećava nešto novo, možda lažni unitarizam? Da budem iskren, ne znam, ipak racionalno je da čovjek očuva najbolje ono svoje, lično, za 'svoje' se zauzima i mehanički i emocionalno ,i silom i prilikom . Nema skrivenog  i nejasnog, čuvamo sebe i borimo se za sebe. Gradimo oko sebe, ne rušimo, pa i drugi uživaju u pragmatičnosti neše lične kreacije. Vremena za gubljenje nema. Procese koji su sveobuhvatni i složeni ne možemo kontrolisati, ali kao u džudou možemo iskoristiti njihovu snagu u našu korist,i neobuzdane tokove preusmjeriti ka kreaciji.


Teško je poravnat već izgrađene puteve, makar oni bili i pogrešni. Tako i danas neke zemlje poput Japana, Rusije i Indonezije zadržavaju centralizam u donošenju odluka, kako u teoriji tako i u praksi. Nije dozvoljen pomak regija u odnosu na 'centar', što inhibira razvoj zemlje i proces globalizacije, ali naravno ih ne zaustavlja, jer kompleksnost i značaj ovih procesa prevazilazi predrasude i uticaj loših navika.Napredak je neizbježan, poput smrti i poreza, kako kaže Blanchard.    Nije ispravno reći da je koncept nacionalne države 'nadvladan'  od strane procesa globalizacije koji evolutivno sazrijeva. Sa ekonomskog aspekta ,naravno, globalizacija  je neizbježna, što će opet voditi smanjenju autoriteta nacionalne države koja već četiri stotine godina pokušava da ukroti burne i nepredvidive ekonomske tokove. Procesom privatizacije u Crnoj Gori, ekonomiji je putem fleksibilnijeg i otvorenijeg tržišta omogućeno da slobodnije diše. Globalizacija postepeno nadvladava nacionalno, državno uobličava na specifičan način, a uz osnovu koncepta privatne svojine stanje se lagano stabilizuje nakon burnih 90'ih i perioda komunizma .Ovakvo stanje, meni kao budućem  ekonomisti pruža mogućnost šireg polja djelovanja i nesmetanog praćenja globalnih tokova.


Hrabri ljudi, radoznali, ali i oni pohlepni oduvijek su otkrivali nova neispitana prostranstva sa ciljem povećanja ličnog bogatstva. Tako su otkriveni kontinenti, novi izvori rijetkih i vrijednih resursa, ujedno širi prostor za bitisanje koji uliva nesigurnost ali ujedno hrani ambiciju .Na istim prostorima vremenom su se ustoličile nacionalne ekonomije čija su obilježja  posjed zemlje, različiti vidovi vlasništva i kapital. Poreze naravno neću izostaviti, jer kako kaže Stiv Pejović−DRŽAVA JE PTICA GRABLJIVICA KOJA MORA POSTOJATI ZBOG POLICIJE I SUDSTVA, a ovi su opet finansirani novcem PORESKIH obveznika. Stara geopolitička slika svijeta previše je mala da bi bila izdijeljena granicama koje koče protok informacija ,ideja, naravno kapitala i novca. Neophodno je jedinstvo, ujedinjen ,NEVIDLJIV KONTINENT je stvoren dejstvom inovatora, biznismena, i hrabrih ljudi bez predrasuda.On nije 'otkriven' pout Amerike, već je nastao evolutivno dejstvom ljudi koji nijesu željeli ,i koji nijesu dopuštili da ih granice sputavaju.Da se osjetiti uticaj nevidljivog kontinenta, on jednostavno nije ograničen površinom zemlje, sveobuhvatan je, sazdan od ideja, stoga je od strane autora nazvan nevidljivi kontinent. Političari su osjetili njegovo prisustvo, pa pokušaji da se ono umanji nijesu tako rijetki, jednostavno kod njih preovladava strah od gubitka državne svojine, državnog vlasništva. Jer ono 'državno' , često biva prisvojeno od strane pojedinca pa prevelika moć i sila dođu u pogrešne ruke, ruke fanatičnih lidera. Lični interesi tu igraju veliku ulogu, naravno igraju ulogu i u procesu globalizacije, pogotovo interesi velikih sila koje naravno u slučaju bilo kog vida unitarizma u novostvorenoj zajednici vode glavnu riječ.Tipičan primjer je EU, đe Francuska ,Njemačka i Velika Britanija drže glavnu riječ i u svoju korist vode globalnu politiku ,koja se sa ove tačke gledišta ponovo svodi na državne interese pojedinih  članica. Nevidljivi kontinent nužno je posmatrati sa ekonomskog aspekta, jer kao takav najmanje je izvitoperen i korišten u svrhe političih ideologija.


Da li pokušaj  razumijevanja procesa koji obilježavaju nevidljivi kontinent predstavlja pretenziju da isti kontrolišemo? Teško je iskorijeniti ono konstruktivističko koje je duboko usađeno u načinu razmišljanja i djelovanja kad su u pitanju rješenja ekonomskih problema. Mi, kao generacija koja tek dolazi, moramo biti svjesni iskoraka koji mora biti učinjen u smislu eliminacije pokušaja kontrole nad složenošću procesa , prosto moramo iskoristiti snagu i potencijal nevidljivog kontinenta u našu korist, a naravno, moguće je da često ti pokušaji ne budu uspješni



 


 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved