Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IV > STALNA KOLUMNA - JANUAR 2009.


16 Jan 2009

 

 

 NAŠ OŠTRI UGAO - PIŠE JEDNO ČELJADE

 



Ova rubrika je stalna i u njoj ce se komentarisati najnovija dešavanja u Crnoj Gori i dijaspori. Ime autora rubrike se neće objavljivati. Radi se o osobi koja je veoma dobro informisana o događajima u politici, društvu, iseljeništvu... Njeno pisanje je slobodno i dobronamjerno.

 PRETHODNA KOLUMNA - DECEMBAR  2008.

 

       Imaj vremena za rad, to je cijena uspjeha - Jevrejska Poslovica



Novine objaviše priču o mogućem dolasku Ruskijeh Kozaka u Crnu Goru - biće Kozaci, vele, samo počasna straža. Kozaci ko Kozaci, vazda, su tražili neko mjesto u svijetu đe će ih prihvatiti kao svoje. Ne mare puno što su konzervativni i vjerni samo zakonima ruskijeh stepa. Rado idu tamo đe mogu pokazati svoje ratne vještine. Još bolje ako tamo đe idu nema Jevreja ( Kozaci su poznati istrebljivači ovog naroda), Katolika, Muslimana...  

Postojalo je više Kozaka - Bijeli, Kubanski..., a evo neki se obrću Crnoj Gori, pa će vjerovatno njih zvati Crni Kozaci. I
Nikolaj Gogolj ih pominje u svojoj knjizi Taras Buljba. Lav Tolstoj je napisao roman koji se zove Kozaci i bio je najpoznatiji stručnjak njihove istorije.

Oko 5 hiljada Kozaka stiglo je 1920. godine u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Bili su upućeni na izgradnju pruga, prije svega u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj i Sloveniji. Tada su bili samo radnici, ne i ratnici.

Međutijem, u modernom dobu, Kozaci su se borili na prostorima bivše Titove Jugoslavije. U Hrvatskoj su bili i na strani Hrvata i Srba, u Bosni samo na strani Srba. U Crnoj Gori nikad nijesu dolazili organizovano, tako da će ovo biti prvi put da ova ratnička etnička grupa sa rijeke Don pośećuje ovu državu.

Mišljah da će na Cetinju, na šticama Zetskog Doma,  doći poznati ruski Ansambl "Donski Kozaci", što bi bilo i ljepše i zanimljivije. Ovako, imaćemo par Kozaka, koji su po naravi vrlo prijeki... i ne razmišljaju puno kad su u nekom sukobu. Znaju biti vrlo okrutni.

Crnogorske granice su vrlo porozne, može unići ko bilo i bilo kad. Ovo je već oblast našeg ministra Policije i Ministra Unutrašnjijeh Djela, gospode Kalamperovića i Veljovića.
 
Śedoh, uzeh lapis i napisah pismo Ministru:

" Poštovani gospodine Ministre,

pošto viđu da Crnoj Gori nedostaje kadra za počasne straže, pa smo prinuđeni da uvozimo Kozake,
želim da se prijavim za počasnog stražara ispred zgrade Preśednika na Cetinju i svijeh drugijeh crnogroskijeh institucija. "

Pismo stavih u kufijertu i poslah Ministru. Ako bude odgovora - javiću Vam


 
Pokuca mi jedno čeljade na vrata.

" Šta hoćes " - upitah ga


" Molim te, imaš li da mi uzajmiš četrdeset iljada eura?"

" Nemam, čovječe. Juče me zvala Vlada. Treba njima zajmit pare. Treba Bankama zajmat pare. Okle meni toliko para.? Pa Vi bi potrošili sve pare ovog svijeta...." - skresah mu žusto i zatvorih vrata...

Uzeh mobilni, obukoh kaput i izađoh na podgoričku pjacu. Viđoh da se slavi Pravoslavna Nova Godina. I vidi čuda, niđe niko... Ni žive duše... Dok su imali para, slavili su po svijem crnogorskijem trgovima...  Sad su počeli da dolaze kod mene da traže.... Trebaju im pare za doček, pa onda za auto, kredit, vrtanje dugova, vrtanje kamata...

Sretoh par Podgoričana... Śetih se njihove parole od lanik - Crna Gora ko Monako. Onako ljut - rekoh im u brk: " A, što ne zaradite pare, obnovite Bjelopavlićku ravnicu, zasadite kukuruz, masline, smokve..., gajite goveda, brave... Ovo nije Monako, pa da se možete zafrkavati... Lako je Monaku śeđeti po kafanskim baštama - Monako je bogat..."

U jednom mi zazvoni mobilni. Javih se. Kad ON. Nikad mu ne odbijem poziv, čak ni kad je ponoć. Pita me kakve su mi veze u jednoj dalekoj državi. Ja mu kazah - dobre... Ističas, shvatih da me zvao da mu pomognem da nađe još para... Treba državu izdržavati... Treba izdržavati neradničku crnogorsku klasu...


E, moj prijatelju, toga filma nećeš gledati....

 

nastavlja se

 

 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved