Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IV > IN MEMORIAM


30 Apr 2009


 ŚEĆANJE - DON BRANKO SBUTEGA 
 

1952 - †2006

 
Vjerovat ću u Crnu Goru dok god ima i posljednjeg Crnogorca“. (Don Branko Sbutega)

 

Tri su godine od smrti mog dragog prijatelja i duhovnika don Branka Sbutege, čovjeka čiji ogroman, ne pisani opus, živi i dan danas kroz sjećanje na njega. Kroz svoj relativno kratak život, stavljao je djela ispred riječi a tome svjedoči i naša obnovljena Crna Gora – njegovo najveće djelo, koje on nije uspio da vidi, ispustivši dušu samo mjesec dana prije njenog Uskrsnuća. Iz nekoliko naših beskrajnih razgovora, uvijek mi je naglašavao da obnova nezavisnosti nije cilj sam po sebi, cilj je obnoviti svakog građanina Crne Gore i jedino tako će Crna Gora moći da diše u maglovitoj tranziciji, a nakon nje i da počne da živi dostojno ljudskog bića. On lično nije vjerovao u našu tranziciju u odsutnosti 'Božije čestice' u njoj ali je vjerovao u čovjeka kao njenog nosioca i zaista očekivao renesansu naše nacije. Nije vjerovao ni u naciju bez sluha, već u naciju čije postojanje proizvodi muziku. Za njega, to je bila Crna Gora i zaista mu hvala što nam je u vrijeme tišine harmonizovao davno zaboravljene melodije. Kako smo i mi perom odbranili čast naše domovine 21. maja, on nam je perom (ali i mišlju, riječju i djelom) osvjetljavao put ka tom datumu više od decenije u nazad i dočekao ga u svojoj vječnoj Domovini.

Neću više govoriti o dragom don Branku, od mene bi to bilo suvišno. Umjesto toga, evo jedna njegova misao o slobodi: Sloboda je eminentno stvar svakoga čovjeka. Čovjek je nesvodljiv na geografiju, osim naravski kad sam na to pristane. Ali, onda mu taj pristanak dokida slobodu. Kao i kad pristane da bude sveden na rasu, pol, naciju, pa i religiju, zašto ne. Čovjek je svodljiv ipak jer inače odakle toliko svodnika. Kad svodnik predvodi onda je predvodnik svodnik. Ko traži laku žensku ili laki život uvijek će ih naći. Ne bih dao ni paru za nepodnošljivu lakoću življenja. Glasam za nepodnošljivu teškocu koja ne traži olakšanja u prividima radosti, vec je išcekuje od tamo gdje je izvrela i naša duša. Na sopstvenoj koži osjećam koliko je to bolno. Zato svima koji su me razumijeli molim od Boga blagoslov koji za sebe tražim. Odavde od viječnosti!”.

 

Ivan S. Vukčević

 

Fondacija „Ars et Musica Antiqua – Montenegro“

Muzički centar Crne Gore


 



 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved