Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - IV > IN MEMORIAL


7 Nov 2010

 

 
             IN MEMORIAL - ŽARKO MINIĆ  1954 - 2010     


Želim se zahvaliti Zoranu V. Raičeviću i članovima Vašeg tima koji uređuju sajt http://www.montenegro-canada.com na objavljenom pomenu na našeg oca i supruga, kao i Zoranovim riječima koje opisuju Žarkovo stremljenje i ideal koji su uvjek bili vođeni crnogorskim duhom, kao i na odanoj počasti povodom njegove smrti.

Kao što znate Žarko je bio otvoren i prijatan čovjek, koji se zalagao za Crnu Goru slobodarskog duha u kojoj će se osim države povratiti sve njene vrijednosti koje su kroz istoriju izgubljene, a u čijem ostvarenju ima njegovog i njegovih prijatelja doprinosa, učestvujući na raznim projektima istoimenog cilja. Jedan od njegovih projekata bio je i način da obavijest o tim dostignućima prenese široj javnosti, a posebno Crnogorcima van njihove matične države, putem http://www.montenegro-canada.com ,http://www.montenegro.org.au/ i http://www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr/

Dozvolite mi da se zahvalim, već kućnim prijateljima, Luizi Zlatović iz Vankuvera i njenoj porodici na toplim i lijepim riječima i izrazima iskrenog saučešća, kao i velikoj pažnji koju iskazaste u periodu kada je to Žarku bilo najneophodnije. Takav odnos ga je ispunjavao i hvala Vam na tome.

Ovim putem Vam želim poslati, oproštajnu besjedu našeg kućnog prijatelja Dr. Čedomira Bogićevića koja opisuje snagu Žarkovog lika i postupka na najdostojniji i uzvišeni način za jednog Crnogorca, koja je pročitana nad njegovim odrom na čem sam mu kao Žarkov sin i njegova porodica neizmjerno zahvalni.

DANILO MINIĆ - sin

 

Neki od priloga pok. Žarka Minića
     

Ko li Ti uze odbljeske dana,

Nebo I sunce u granju skritu,

Ko li to ubi u letu pticu,

I slomi grane jablanu vitu ( V. N. )

Čovjek ne umire sa smrću nego zaboravom. Kad utrne kandilo života, ne gasi se plamen, nego svijeća.

Otišao je sa biljege života ali neće nikad iz prizora ljudskih zborišta neumorni hodoljubnik, glasnik I bastadurnik lovćenskijeh straža, u igri zvanoj život u kojoj je odigrao upečatljivu rolu crnogorskoga slobodara.

Dragi Žaro, zamičeš rano u goru bez povratka ali nećeš, nikad, iz naših srca i sjećanja – ljudska vedrino, po srcu i glasu, dobroto duševna na ljuckome pasu, što si dobro znao: Da zakletve nema u Brda /No je zakletva Riječ  tvrda ( J. B. )

Utkao si sebe, bez ostatka, u jedno povijesno doba, u istorijskoj drami na pozornici crnogorskoga otečestva, utisnuvši žig svoga osebujnoga temperamenta, vedri i poletni duh, strasti i emocije, što davahu krila svakoj našoj misli i raboti i sagorio u vatri što ju je uždilo Tvoje plemenito srce.

Ti si svoje djelatno biće suprostavio poetskoj filosofemi: O hladna vatro koja izgaraš/Svuđ oko mene a dan ne stvaraš/Ne znaju kuće đe odoše ljudi/Nit pozna jutro one koje budi ( B. M. ).

Ti si, dragi Žaro, kroz kvartove, ulice i male našega velikog grada i voljenog  Ti Cetinja pronosio poletni dah i impulse životnog impulsa – na radost prijatelju i poznaniku, zamah u jedra malodušnom, krila posustalom, nadu sirotnom, a mrtvu tišinu pretakao u glasnost, pa Te i ptice zavolješe, a kamoli ljudi. Zato, ličijaše na vještog horovođu što budno motrijaše da, u zboru, niko ne zadrijema.

Taj si akor i ritam života prenio, kao svojevrsni ataše crnogorski, na sve meridijane đe, širom svijeta, djeluje crnogorska dijaspora. Zato, ovoga ljeta, kad čuše za Tvoju boljku, dođoše Ti u vizitu njeni predstavnici sa svijeh kontinenata. Iskazivao si zanimanje za sve tokove društvenog života, naročito, za crnogorsku istoriju, kulturu i umjetnost, pokazujući osobeni dar za novinski esej.

Svoj bistri um i smisao za organizaciju, svoje gospodstvo i otmene manire ugradio si u mnoge crnogorske kulturne manifestacije što je došlo do naročitog izražaja u najvećoj od svih Dani Ivana Mažuranića u Crnoj Gori, kada si u svojstvu sekretara Crnogorskog-Hrvatskog društva prijateljstva Ivan Mažuranić pobrao simpatije i priznanja svih učesnika.

Tvoj životni kredo, izražen je bio u filozofskoj poetici: U tuđem srcu svoje srce čuti/ Pa znati/ Da isto je, pjevati i umirati. ( B. M.)

DR. Čedo Bogićević
 

 


Teško mi je pala vijest o bolesti našeg prijatelja i saradnika sajta www.montenegro-canada.com Žarka Minića, još teže da je danas, u rano podgoričko popodne, njegovo ogromno CRNOGORSKO srce prestalo da kuca. Upoznala sam ga tek nedavno. ali smo se ubrzo odlično poznavali. Rijetko covjek naiđe na iskrene, poštene, učinjene, pozitivne i nasmijane ljude kao što je bio on. Neprikosnoven i nepokolebljiv borac za Crnu Goru, svoju domovinu koju je do zadnjega daha kuražno volio. Zračio je optimizmom i nevjerovatnom energijom, planirao kako da pomogne svojim prijateljima i svojoj zemlji i onda kad ga je iznenadna neumoljiva bolest ogromnom brzinom nadvladavala. Žarkova porodica, njegovi mnogobrojni prijatelji i Crna Gora su danas izgubili dio sebe." - Luiza Zlatović, Vankuver


U hotelu "Crna Gora" u Podgorici, 18. Avgusta 2010.g, susreli su se prijatelji iz Kanade. Na slici ( slijeva na desno): Ismet Krnić, koji je više godina živio u Torontu i vratio se da živi u Podgorici, Nevenka Rašović i Vojislav Rašović, naši iseljenici koji žive više od 30 godina u Kanadi i Žarko Minić, prijatelj i saradnik ovog web site-a, koji živi u Podgorici.
"Imao sam tu čast da upoznam Žarka Minića preko stranica ovog web portala, kada je poslao i prve priloge koji su govorilli o Crnoj Gori i njenom nasljeđu. Sticaj okolnosti je bio da se sa Žarkom prvi i jedini put sretnem u Zelenom Salonu hotela "Crna Gora", Maja 2010. godine, na skupu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru koji je tada evocirao uspomene predreferendumskog perioda.

Žarko je smatrao da sa 21. Majom 2006. godine nije i završena borba za prosvjećenje i obnovu Crne Gore, već da je ona tek počela. Bio sam šokiran na vijest o njegovoj smrti. Crna Gora, naš web portal i svi prijatelji izgubili su istinskog i velikog Crnogorca. Neka mu je laka crna zemlja!" - Zoran V. Raičević, Toronto


Upravo smo dobili od Ranka Perovića tužnu vijest da je prestalo da kuca srce našeg dragog prijatelja Žarka Minića. Umro je 05.11.2010. god. u 14 časova, a biće sahranjen u subotu 6.11.2010 na groblju Čepurci u Podgorici. Za sobom je ostavio suprugu Maju i dva sina.

Sa Žarkom smo imali izuzetno prijateljsku saradnju. Od prvog dana kada je posjetio nas web sajt stalno nam je slao različite priloge sa svih vaznijih dešavanja u Crnoj Gori. Uvijek je sa sobom imao i kameru pa su reportaže tim više bile zanimljivije. Ubrzo smo imali skoro svakodnevnu komunikaciju i dogovorili da popijemo po jednu prilikom moje naredne posjete Crnoj Gori.
Nažalost, neumoljiva smrt je bila brža i svi mi koji smo znali Žarka duboko smo ožalošćeni na vijest da nas je zauvijek napustio.


Žarko je bio jedan od onih Crnogoraca koji je svoju domovinu neizmjerno volio i bio uvijek otvoreno na braniku njenih nacionalnih vrijednosti. Supruzi Maji, sinovima i njegovim najbližima šaljemo izraze našeg iskrenog saučešća. Mihailo Mandić, predsjednik MEAA

 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved