Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - III > OBJEKTIVI NA SNIJEGU


28 Feb 2012

 

 
                                       SNIJEŽNA BAJKA - FEBRUAR 2012.

preuzeto iz dnevnog lista "POBJEDA"



Jedan dio političara, nekoliko muzikanata, polovnih glumčića i još neki broj ljudi iz „nekulturnog i jadnog života Crne Gore” su iskoristili ovaj panično-sniježni period da se domognu televizija, novina, portala i ostalih medija, tako što su mahali pozajmljenim lopatama i pozivali ljude da budu solidarni, ne bi li im kako dio mediokritetskog stanovništva „slijepe Crne Gore”, nakon odgledanih slika i tv priloga, besplatno odradio PR i marketing kod ostalog stanovništva. Promocija „čojstva i junaštva” trajala je nekoliko dana i pravo čudo bi bilo da neko od ovih  „primjeraka” na kraju godine ne dobije Decembarsku nagradu za Prvu lopatu Podgorice, a uz plaketu i stan preko puta „Delte".

Jedan dio Sober (trijeznih) Crnogoraca je zaista zadivio svojim ponašanjem u vrijeme dok je trajalo vanredno stanje. „Varvari” su možda najjače opravdali svoj grafit na kom piše PRIVRŽENI PODGORICI, studenti su napravili krizne štabove i zbilja pomogli gdje je god bilo zatrpano…i da ne nabrajam, pošto ću nekoga nenamjerno izostaviti (a i nijesam u tom smjeru krenuo).

Kako prepričavam svoj doživljaj ove vanredne situacije izazvane snijegom usred zime, tako dolazim na onu najbljutaviju temu koja se zove PRODAVNICE I KUPOVINA, što će se na kraju ovog teksta ispostaviti kao „poenta”.



Stvaranje zaliha hrane je počelo da mi se gadi od vremena hiperinflacije s početka 90-tih, pa za vrijeme bombardovanja 1999. godine, sve do sada. Iz ovih situacija kapiram da su naši najveći strahovi da ne ostanemo gladni, da nam je imperativ, skupljanje zaliha hrane dok ne dođu „naši” hehe… Ne mogu da vjerujem da su u prodavnicama zbog sniježnih padavina opet viđeni poluprazni rafovi, da u vitrinama hleb nije mogao da stoji preko pet minuta ni u jednoj radnji itd.



Ta količina potrošene ljudske energije i snage, da se kojim slučajem fokusirala na čišćenje svog praga i puta, umjesto na kupovinu namirnica, do vanrednog stanja ne bi ni došlo, već bismo sredili svoje okućnice, kvartove i vitalna mjesta grada ne čekajući da komšija počne prvi da čisti ili pozove rođaka iz „komunalne” da prođe nekim vozilom koje služi kao čistač, pa bismo pamtili snijeg iz 2012-te kao jedan od ljepših u životu, igrali bismo se sa đecom i prijateljima na snijegu i željeli da nam svake godine bar sedam dana bijeli prekrivač pokrije grad.



Zato što smo takvi, alavi i sebični, i što se plašimo da nam ne ostane prazna guzica, da slučajno ne učinimo što za komšije, što nam je čaša do pola prazna, a ne do pola puna…eee baš zato smo – đe smo i baš zato smo prokleti, pa na lijepo čeljade tražimo ružne djelove tijela.

E pa sugrađane moj, kad misliš o grdnome, grdno ti i bude





 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved