Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - III > CRNOGORSKI HEROJ - NASTAVAK


14 Aug 2012

 

 
                                EKSKLUZIVNO - OTKRIĆA WEB SITE-A  I dio  II dio   

       
NOVI PODACI O RODOLJUBU KOJEG JE CRNA GORA ZABORAVILA      
                                          
Janko Brajović: Zakleo sam se da ću kao vajar za Crnu Goru uraditi onoliko koliko je Meštrović uradio za Srbiju



21. Juli 1930. THE MILWAUKEE JOURNAL

Janko Brajović iz Crne Gore provodi zadnju neđelju u Milwaukee-ju. Ko je Janko Brajović i đe je Crna Gora? Rodoljub - vajar će nam reći svoju priču o tome kako posljednjih 18 godina živi bez svoje zemlje.

"Rođen sam na Cetinju, prijestonici Crne Gore, 1889. godine i sa 26 godina otišao sam u Pariz da studiram. 1912. godine počeo je Balkanski Rat, đe su se Crna Gora, Srbija, Bugarska i Grčka se borile protiv Turske.  Saveznici su pobijedili. Bio sam tada teško ranjen kod Skadra i proveo sam šest mjeseci u bolnici. Naša Vlada me je tada odlikovala najvećim odlikovanjem.

Od 1914. godine bio sam u Štabu Kralja Nikole I, sa kojim sam dvije godine kasnije otišao u egzil u Francusku, nakon poraza Srbije i invazije Austrougarske. Otišli smo prvo u Albaniju, potom u Italiju i na kraju u Bordo. Pri dolasku u Francusku, saznao sam da Srbija pravi spletke protiv crnogorske slobode i protiv njenih saveznika, sa ciljem prisajedinjenja Crne Gore u Kraljevinu Srbije.

Situacija je bila beznadežna, sa Kraljem u egzilu i stranim trupama u Crnoj Gori. Odlučio sam da odem u Sjedinjene Američke Države da bih podigao glas za slobodu moje zemlje, jer sam osjećao da njeni spas se nalazi u Americi. Imao sam vrlo malo novca i proveo sam dosta vremena u Čikaškom Umjetničkom institutu radeći razne vrste poslova. ZAKLEO SAM SE DA ĆU KAO VAJAR URADITI ONOLIKO KOLIKO JE MEŠTROVIĆ URADIO ZA SRBIJU.


 
na slici jedna od poznatih bista kubanskog rodoljuba Hosea Martija koju je uradio u mermeru naš vajar 1930. godine. Ova bista se nalazi u Havani, Kuba.

U vrijeme primirja, isao sam kroz SAD pokušavajući da organizujem Crnogorce ođe u ovoj zemlji da dignu svoj glas i protestvuju protiv odluka Mirovne Konferencije u Versaju. Ali, sve je to bilo uzalud. Bio sam član crnogorske delegacije ističući to da je ratni Predsjednik Vilson tražio da Crna Gora ostane slobodna. Ali, i to je bilo bez uspjeha.

1919. počela je prva revolucija protiv Srbijanaca koji su okupirali Crnu Goru. Okrutne metode su preduzimane i oko 3 hiljade Crnogoraca je moralo pobjeći u Italiju. Ali, na nesreću, Premijer Nitti i Grof Sforza, tadašnji Ministar Vanjskih Poslova, prodali su Crnu Goru Srbiji. Ja sam bio prvi koga su žrtvovali.

Bio sam izručen zlom neprijatelju, Srbijancima, i bačen u tamnicu u Beogradu, glavnom gradu Jugoslavije, đe sam proveo dvije godine zbog - velike izdaje. Živio sam na ljebu i vodu, spavajući na tvdom podu. Uslovu u zatvoru su bili katastrofalni. Zatvor je bio jedan od najstarijih u Evropi, sagradili su ga Turci kada su prvi put došli u te krajeve.

Na kraju, nakon velike patnje i muke, uspio sam da pobjegnem iz zatvora, uz pomoć mojih prijatelja, prije svega Radića, hrvatskog lidera koji je kasnije ubijen u beogradskom Parlamentu. Otišao sam u Beč, đe sam odlučio da ako budem mogao da pomognem svoju zemlju- to će onda biti kroz umjetnost.

 

1924. godine otišao sam ponovo za Sjedinjenje Američke Države đe sam uradio biste nekolicini poznatih Amerikanaca. Kasnije, otišao sam za London, đe sada imam svoj studio. Nakon što sam list Sunday Express objavio priču o statui Isusa Hrista, koju sam napravio, mnoge engleske asocijacije su pokrenule ideju da se ova statua postavi ispred Sjedišta Ujedinjenih Nacija u Ženevi. Moja propaganda je počela sa glijetom.Od tada, uspio sam da uradim biste Kraljice Aleksandre, Lorda Ronalda Rosa, poznatog slikara Džona Laverija, Kralja i Kraljice Crne Gore Nikole i Milene i mnogih drugih poznatih sa obje strane Atlantika."

G. Brajović se upravo vratio sa u SAD iz Meksika i Kube. U Havani je uradio bistu heroju Hoseu Martiju, kubanskom patrioti, koja će biti predstavljena naciji i postavljena u Kabitoliju. U Meksiku on je za meksičku vladu uradio mermernu statuu generala Obregona, a takođe je započeo i neke druge radove. Bista bivšeg Biskupa Meksika - Morea de Rioa je takođe urađena u mermeru.

Od 1915. godine, ovaj rodoljub i vajar u izbjeglištvu je izgubio skoro sve. Nema više ni svoju porodicu, niti kuću u Crnoj Gori. Vijest o smrti svoje žene dobio je dok je još bio u zatvoru u Beogradu; vijest o smrti svoje majke dok je bio u Londonu.



Njegov brat je umro dok je on boravio na Kubi; njegova sestra je umrla dok je vajao u Meksiku. Svoje dvoje đece nije vidio od kad je napuštio Crnu Goru.

" Moja najveća želja je da vidim Crnu Goru slobodnu, a ne kao vojnu provinciju Srbije, kao što je slučaj danas. Ako ne mogu da uradim ništa više za moju zemlju, onda ću pokušati da ostavim iza sebe ove monumente svijetu, kao - sjećanje na patnje moje zemlje".


             
                         na slici - bista Engleske Kraljice Aleksandre koju je Janko Brajović uradio u mermeru


NASTAVAK


 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved